Äekali smo vlak na stanici okruĆŸenoj idiliÄnom prirodom, drveÄem, slatkim ĆŸivotinjama i mjeĆĄtanima koji su se bavili svojom uobiÄajenom dnevnom rutinom. KonaÄno smo ugledali vlak kako se pribliĆŸava stanici, no nije usporavao – samo je projurio kraj nas i nestao u tunelu.
SreÄom, ovo nije jedna od anegdota vezanih uz Hrvatske ĆŸeljeznice, radi se o neÄemu mnogo bezazlenijem i mnogo zanimljivijem. Opisani prizor moĆŸe se vidjeti u maloj dvoriĆĄnoj kuÄici KreĆĄimira VujÄiÄa iz ÄurÄevca, ranjenog branitelja iz Domovinskog rata i bivĆĄeg pripadnika Puma te strastvenog sakupljaÄa maketa vlakova.
Na njegovom velikom stolu stoji maĆĄtoviti prizor. Vlak prolazi kroz usjekline u planinama, kroz ĆĄume i ravnice, nestaje u tunelima i opet se pojavljuje s druge strane i onda opet to Äini ispoÄetka, koliko god puta ĆŸelite. Vjerne replike vlakova KreĆĄimir je izradio svojim rukama i precizno ih obojio, a vlastitim trudom napravio je i sve ostalo – planine su od stiropora i gipsa, kroĆĄnja drveÄa obojena je vata, a kuÄice su od kartona i drveta. Tu je i pogon na struju, koji je takoÄer morao sam napraviti.
Na mjestima je razina detalja fascinantna. Zavirite meÄu malo drveÄe i vidjet Äete minijaturnu ovÄicu. Pogledate li na deblo maloga bora, tu vas Äeka vjeverica veliÄine zrna graĆĄka. Naravno, ispod drveta su gljive muhare toliko sitne da ih ne moĆŸete niti ubrati rukom.
Takva posveÄenost detaljima, preciznost i kreativnost nije doĆĄla ni od kuda. Maketama vlakova “zarazio” se veÄ kao djeÄak, a sada kada je u mirovinu, iskra se ponovno zapalila.
– Ovo sam poÄeo izraÄivati prije sedam godina – govori nam dok nam pokazuje ĆĄto joĆĄ sve ĆŸeli napraviti u svom malom svijetu vlakova. Sve je izraÄeno toÄno u omjeru 1:87, odnosno 87 puta je umanjeno u odnosu na prirodnu veliÄinu. Ćœelio je izraditi i repliku ĆŸeljezniÄke stanice u ÄurÄevcu, no upravo mu omjer zadaje probleme jer za nju jednostavno trenutno nema mjesta.
– Maketarstvo me oduvijek zanimalo. Kada sam imao oko 10 godina, tata mi je kupio prvu maketu. Nisam joĆĄ izraÄivao ovakve stvari, bio sam klinac, stavio sam prugu na pod i igrao se. To se s godinama nekako sve izgubilo i pomalo sam i zaboravio na makete, no onda su me poslali u vojnu mirovinu 2003. i malo-pomalo sam opet ozbiljnije poÄeo. NaĆĄao sam nekoliko starih kompleta i sa svojom starijom kÄerkom poÄeo skupljati i izraÄivati, kao neku vrstu hobija. Ona je izgubila zanimanje za to, ali prikljuÄio sam se maketarskim forumima i tamo naĆĄao ljude koji se takoÄer time bave – prisjeÄa se.
Kao ĆĄto nam otkriva, njegov komplet je skroman u usporedbi s nekim drugim kolekcionarima u Hrvatskoj, no ipak ima neĆĄto ĆĄto nikad nije vidio kod nikoga drugoga.
– PeÄenje rakije, to nitko drugi nema. Ove male kotlove sam isto sam napravio – uz smijeh nam pokazuje nekoliko figurica na livadi okupljenih oko kotla.
Iako netko na spomen maketa vlakova koji se voze minijaturnim krajolikom moĆŸe pomisliti da se radi o obiÄnim djeÄjim igraÄkama, kada to vidi na djelu, jasno mu je da se ipak radi o neÄemu ozbiljnijem.
– Bilo je puno ljudi ovdje, iz raznih dijelova Hrvatske i raznih zanimacija, i svima odmah privuÄe pozornost. Neke zanima viĆĄe, neke manje, ali nema komentara tipa “malo dijete, igra se igraÄkama” – uvjerava nas KreĆĄimir.
To, uostalom, pokazuje i cijena. Maketarstvo nije jeftino, ali s vremena na vrijeme uĆĄtedi dovoljno da si priuĆĄti neĆĄto novo. Tako se s vremenom nakupio pun ormar maketarskih kompleta, a tu su i neki primjerci replika vojnih vozila koje KreĆĄimir, poput pravog kolekcionara, niti ne vadi iz ambalaĆŸe.
– Skup je to sport, jedna od ovih lokomotiva koĆĄta i po 100 eura. Komplet s tri vagona i traÄnicama se penje do 1300, ovisi o proizvoÄaÄu. Meni je to uz moju mirovinu jako puno, tako da ne mogu kupiti baĆĄ sve ĆĄto bih htio – priznaje nam.
NajdraĆŸi i najstariji primjerak koji ima je replika industrijske lokomotive stara 25 godina, a ambicija mu je osposobiti je za rad, buduÄi da trenutno nije funkcionalna.
Njegova obitelj prihvatila je tu pomalo neuobiÄajenu zanimaciju, starija kÄi je s njime svojevremeno poÄela raditi makete, a danas mlaÄa 6-godiĆĄnja kÄi odmah sjeda za tatin radni stol kada na njemu vidi makete.
– Supruga takoÄer nema problema s tim, dokle god nikome niĆĄta ne fali. Istina, ne priznam joj baĆĄ sve ĆĄto kupim – kaĆŸe nam uz smijeh i dodaje da nije nikada zbrajao koliko je dosad potroĆĄio na svoj hobi.
– Bolje ne, barem ne pred ĆŸenom – smije se KreĆĄimir.
U Hrvatskoj postoji klub entuzijasta koji se okuplja u Zagrebu, a pokrenut je proĆĄle godine i u Virovitici, no veÄinom se nalaze na specijaliziranim internetskim forumima gdje raspravljaju o svom hobiju.
Iako je rijeÄ o aktivnosti koja zahtijeva preciznost i strpljenje, za KreĆĄimira je to Äisto opuĆĄtanje.
– DoÄem ovdje naveÄer, kad je mirno, stavim poveÄalo na glavu, sjednem za stol, kist u ruke i pomalo… – opisuje nam svoju rutinu opuĆĄtanja.
Jedna od najboljih stvari u vezi KreĆĄimirova hobija je da zapravo nikad ne moĆŸe doÄi do kraja.
– Iskreno, mislim da ovo nikada neÄe biti dovrĆĄeno. Uvijek se moĆŸe neĆĄto dodati, joĆĄ neĆĄto napraviti i doraditi. Znam jednog maketara iz Zagreba koji danas ima 70 godina i 50 godina se bavi time. Treba poznavati elektroniku, graÄevinu, biti multitalentiran – smatra on.
Zato mu je i ĆŸelja imati veÄi prostor na kojemu bi mogao proĆĄiriti svoju instalaciju i postaviti ĆĄto viĆĄe vlakova gdje im je i mjesto, na prugu. Isto tako, trenutno nema moguÄnosti za inovacije u svijetu modela vlakova, a to su pokretne figurice u okoliĆĄu ili upravljanje vlakovima putem aplikacija na pametnim telefonima. No, i ovo ĆĄto ima nedvojbeno mu Äini svaki dan mnogo veselijim.