Muze 24 sata na dan

FOTO/VIDEO Panićeva svemirska farma krava nije najveća, ali je najproduktivnija jer krave muze robot Astronaut

Ljudi se uvrijede i misle da se pravim pametan, ali i struka to kaže - treba imati puno znanja. Ne samo za krave, za bilo koji posao. Mi cijeli život učimo i još nismo naučili sve što treba, kaže Zlatko Panić.

09:55h
0
Podijeli objavu
Foto: Matija Gudlin

Na imanju Zlatka Panića u Koprivnici može se vidjeti otprilike ono što biste i očekivali od mjesta gdje se proizvode stotine tisuća litara mlijeka godišnje – oko 200 goveda, 70-ak krava godišnje na mužnji, mnogo prostora za njihovo kretanje, boravak, hranjenje i sve ostalo što uz to ide. No, tamo je i jedan “gost” koji je nedavno došao i već se udomaćio na njihovom obiteljskom gospodarstvu – robot za mužnju tvrtke Lely Astronaut.

Riječ je o sofisticiranom komadu napredne tehnologije kakvih postoji samo nekoliko u Hrvatskoj, a u našem kraju je jedini. Nije ga lako opisati riječima (najbolje je pogledati video), no radi se o fiksnom uređaju ispred kojeg krava stane, njegove muzilice same pronađu vime i pomuzu je. Zvuči vrlo jednostavno, a u akciji je vrlo dojmljivo.

Prava vrijednost robota je zapravo softver koji dolazi uz njega i koji omogućuje praćenje raznih parametara vezanih uz krave i mužnju – koliko je litara koja krava dala, kolika je prosječna količina mlijeka koju daje u određenom razdoblju, masnoću mlijeka, čak i jesu li spremne na oplodnju.

To je samo dio za svakog uzgajivača neprocjenjivih podataka koji su mu nužni ako želi maksimalno iskoristiti potencijal svojih životinja, a Zlatko Panić je to radio i prije nabavke robota. Uostalom, već je tri godine zaredom vodeći proizvođač mlijeka u županiji, a samo prošle godine su imali 634 tisuće kilograma predanog mlijeka.

U proizvodnju mlijeka krenuo je sa suprugom Vesnom prije 30 godina, i to s 15 krava. Kao što kaže, to je bio logičan korak jer su završili poljoprivrednu školu, njihovi roditelji su se time bavili pa su i sami odlučili nastaviti obiteljsku tradiciju. Ipak, u prisjećanju na to kod njih nema želje za povratkom u tzv. “jednostavnija vremena”.

– Kada smo počinjali nije bilo kredita, nije bilo poticaja, nije bilo ničega. Morao si se osloniti sam na sebe i ono što su ti roditelji ostavili. Sada je s robotom moguće identificirati visoko produktivne krave i musti ih i tri do četiri puta dnevno. Prije to nije bilo moguće, jednostavno fizički ne stigneš. Morao si u pola šest u štalu, tamo si do deset, pa brzo trči na polje… To nas je fizički uništilo, sada je život ipak normalniji. Nema radnika koji može musti 24 sata dnevno, 365 dana u godini tako kvalitetno kao ovaj robot. Imali smo na početku otpor prema tome, mislili smo da ne može biti dobar kao čovjek, a onda smo vidjeli da je i bolji – priznaje Vesna.

– U dva mjeseca koliko ga imamo, preporodili smo se psihički i fizički – dodaje Zlatko.

Krave mirno čekaju svoj red za mužnju // Foto: Matija Gudlin

Situacija za proizvođače mlijeka u državi je teška. Otkupne cijene su male, moraju se nositi s uvozom mlijeka iz drugih zemalja, a uzgajanje krava nije jeftino. Panić prepoznaje sve te probleme jer, na kraju krajeva, utječu i na njega, no smatra da i sami proizvođači ponekad ne čine dovoljno na vlastitom obrazovanju da bi poboljšali svoju situaciju.

– Bio sam na jednom stručnom predavanju na kojem je bilo dosta ljudi s manjom proizvodnjom i manjim brojem krava. Ljudi se uvrijede i misle da se pravim pametan, ali i struka to kaže – treba imati puno znanja. Ne samo za krave, za bilo koji posao. Mi cijeli život učimo i još nismo naučili sve što treba. Primjerice, krenuli smo s proizvodnjom od 4500 litara po kravi i došli na 8000 litara. Nije isto imati 5000 litara za 2,70 kune po litri i osam ili devet tisuća po 2,70 kune po litri. Potrebna je dobra hranidba, edukacija, dobar menadžment na farmi, sve su to važni dijelovi – uvjeren je Zlatko.

Dokaz tome je  što njegovo gospodarstvo nije najveće u Podravini i Prigorju, no već je godinama u samom vrhu po proizvodnji mlijeka. Za to je zaslužna velika pedantnost i briga za detalje, a to je područje njegovog sina Antonija. On pomno istražuje sve faktore, od temperature u kojoj borave krave, visine na kojoj se kosi trava kako bi se dobio što veći postotak suhe tvari u njoj do vrste žitarica kojih je moguće što više uskladištiti, a koje istovremeno svojim sastavom najviše odgovaraju kravama kako bi dale što više mlijeka. Sve je to potrebno jer, kao što kaže, čim više toga imaš, tim više toga možeš i izgubiti ako ne radiš kako treba.

Zlatko i Antonio zajedno brinu za krave // Foto: Matija Gudlin

– Počeli smo najviše sijati tritikal. Primjerice, za litru mlijeka krava treba unijeti 86 grama proteina. Kukuruz ima 80-85 grama u kilogramu suhe tvari, a tritikal 130 grama. Bolji je i za uzgoj od kukuruza kojeg izraste oko 10 tona po hektaru, a tritikala oko 7 tona, no kada se uzmu u obzir troškovi sušenja kukuruza i skladištenja, velika je razlika. Tako je i s košnjom, ovisi kada se trava kosi može imati 18-19 posto proteina, a može imati i 10 posto ako se kasno kosi. Krava ne može pojesti neograničeno da biste to nadoknadili i dat će litru mlijeka manje. Ako imate mnogo krava, to je veliki manjak – objašnjava Antonio dio te složene križaljke.

– Sreća je da je sve to danas dostupno, može se pročitati i naučiti. Prije toga nismo imali, ono što si naučio u školi, to je bilo to – dodaje njegova majka Vesna.

Unatoč tome što im je danas lakše nego u doba kada su počinjali, svjesni su da bi se mnogo toga moglo promijeniti nabolje za uzgajivače i za proizvođače mlijeka u Hrvatskoj.

Pomoću softvera mogu se kontrolirati brojni parametri // Foto: Matija Gudlin

– Europa je ispred nas jer su 20 godina prije Hrvatske počeli s poticajima. To je period ulaganja koji se mora proći da se dođe do tog nivoa. Država bi najbolje mogla zaštititi proizvođače preko mliječnih industrija, normalno je da otkupljivači i preko uvoza traže što bolju cijenu, no država bi tu trebala nešto napraviti za domaću proizvodnju. Kvaliteta hrvatskog mlijeka je odlična, ima 4,2 posto masnoće i 3,4 posto proteina, što je više od europskih parametara. Takvi parametri opravdavaju višu cijenu, ali nitko ne želi platiti tu kvalitetu – slažu se svi troje.

Na OPG-u Panić u svakom slučaju ne misle stati. Smatraju da još ima prostora za poboljšanje, ulaganja u prostor, uvjete, životinje i inovacije, a spremni su na polagan i postupan rast, baš kao što su tijekom 30 godina narasli od skromne farme do najvećeg proizvođača u županiji.

Podijeli objavu