Malo je poznato da je nakon ĆĄto je objavljen nestanak krune Sv. Stjepana, pod kojom su viĆĄe od osam stoljeÄa bile i hrvatske zemlje, ovu znamenite krunu pronaĆĄao upravo jedan Podravac. To je bio Martin ImbriĆĄeviÄ, roÄen u Peterancu kraj Koprivnice 1801. godine, gdje je umro 3. rujna 1880. godine. KrĆĄten je u crkvi Sv. Petra i Pavla 30. kolovoza 1801. godine. U vojsci je sluĆŸio od 1818. godine, a najviĆĄe u 3. ogulinskoj graniÄarskoj pukovniji. Godine 1848. je sudjelovao u raznim bitkama u Italiji, a zbog zasluga je dobio Äin satnika. Nakon toga je do 1857. sluĆŸbovao u VrĆĄcu, u glavnom gradu Sedmogradske (Erdelja, Transilvanije) – GyulafehĂ©rvĂĄru (danas Alba Iulia u Rumunjskoj) i na donjem toku rijeke Dunav. Kada su 1853. u okolici OrĆove pronaÄeni 1849. nestali kraljevski znakovi i kruna Sv. Stjepana, zbog uspjeĆĄnog voÄenja potrage odlikovan je visokim Redom ĆŸeljezne krune III. razreda i imenovan vitezom s pridjevkom «od Alliona». U bitki kraj Magente 1859. dospio je nakratko u francusko zarobljeniĆĄtvo. Nakon ĆĄto mu je Franjo Josip I. 1861. potvrdio plemstvo, kruna Sv. Stjepana postala je sastavnim dijelom njegova obiteljskog grba.
U Hrvatskom povijesnom muzeju u Zagrebu je saÄuvana grbovnica Martina ImbriĆĄeviÄa napisana u BeÄu 1861. godine. To je rukopis na pergamentu oslikan vodenim bojama, na barĆĄunske korice gajtanom priÄvrĆĄÄen peÄat u pozlaÄenoj kutiji. Dimenzije grbovnice su: 37,5 x 28,5 cm, a peÄat je promjera 11,5 cm. Grbovnicu je dao car i kralj Franjo Josip I. i njom je potvrdio plemstvo Martinu ImbriĆĄeviÄu. Ona je djelomiÄno pisana goticom na njemaÄkom jeziku. Na treÄem listu grb: kvadriran – 1. nad modrom vodom uzdiĆŸe se stijena naravne boje, iznad koje je lijevo na modrom nebu zlatni mladi mjesec; 2. u srebrnom savinuta ruka u smeÄem rukavu drĆŸi srebrnu sablju; 3. u srebrnom na zelenom tlu izmeÄu dva stabla sa zelenim kroĆĄnjama zlatna kruna sv. Stjepana; 4. u zelenom ukriĆŸeni pijuk i lopata s drvenim drĆĄcima. Nakit: dvije okrunjene kacige s krunama iz kojih rastu po tri nojeva pera – I. modro-srebrno-modro, II. zeleno-srebrno-zeleno; plaĆĄtevi srebrno-modri, srebrno-zeleni. Grbovnica je saÄuvana zahvaljujuÄi brzi Josipa GaloviÄa podrijetlom iz Peteranca koji ju je 1930. godine darovao Hrvatskom povijesnom muzeju u Zagrebu. ImbriĆĄeviÄ je za Koprivnicu bio vezan, prije svega, na taj naÄin ĆĄto je na obroncima Bilogore imao svoj vinograd.