Pokažite koliko je veliko podravsko srce i pridružite se našoj božićnoj akciji kako bi ova brojna obitelj provela barem upola dostojne blagdane kao mi, te da u nadolazećoj godini žive u prostoru kakav svaki čovjek zaslužuje. Javite se obitelji Kuhar na broj 098 181 0581.
U trenutku kad pomislite da ste vidjeli sve, posebice po pitanju materijalnog siromaštva u 21. stoljeću, od kopanja po kontejnerima, preko pučke kuhinje i socijalne trgovine do posjeta obiteljima koje trebaju pomoć, opet se uspijete iznenaditi, štoviše šokirati.
Posjetili smo osmeročlanu obitelj koja živi u vinogradu pokraj Koprivnice, doslovno u goričkoj kleti, kako je otac svojevremeno zbog dugova ostao bez kuće.
Naravno, postoje kleti i kleti, ali kad pričamo o roditeljima sa šestero djece, od kojih dvoje tinejdžera i mala beba spavaju stisnuti na tri kreveta jedne sobice te se kupaju u tuš-kabini instaliranoj u kuhinji s golim betonom pod nogama, dok je WC nadograđen s vanjske strane kuće, slika je poprilično jasna.
Stoga smo odlučili pokrenuti božićnu akciju prikupljanja najpotrebnijeg za cjelokupnu obitelj koliko je tko u mogućnosti, ali i u nadi da ćemo pokrenuti inicijativu u viših instanca te možda kojeg poduzetnika da donira barem za djecu krevete na kat i neki materijal za oblaganje poda, iako je i više nego jasno kako je obitelji potrebna veća kuća ili barem nadogradnja dviju prostorija.
O teškoj situaciji obitelji pričaju nam Valent i Marica Kuhar dok ona doji jednogodišnju djevojčicu, a pored njih strpljivo sjede vrtićarac koji si je ovaj tjedan”uzeo godišnji” i tinejdžerica koja čeka svoju podnevnu smjenu u školi u gradu. Za to vrijeme, ostalo troje braće je u školi od kojih jedan u gradu, a dvoje u selu.
– Ovu ćemo zimu morati nekako izgurati, a dalje ne znam što ćemo. Kad bismo barem mogli naći neki stan. Djeca rastu, imamo dvoje tinejdžera koji trebaju svoj prostor i intimu, a mi smo svi stisnuti u 30 kvadrata. Svojevremeno sam zatražio jednu kuću u Miklinovcu koju je Grad naslijedio, ali nije bilo odjeka – priča nam Valent i dodaje kako su u kolovozu zatražili jednokratnu pomoć za koju im je rečeno da imaju pravo, ali da ju do danas nisu dobili.
Kako kaže, Valent to ne bi ni tražio da je sposoban za rad, ali ne smije jer je imao srčani udar pa se brzo umara i teško diše. Marica ne radi kako se mora brinuti za djecu.
– Bio sam član u zadruzi Temelj koja je propala i ostala mi dužna novac koji nikad nisam dobio i što me znatno unazadilo. Radio sam 28 godina u Komunalcu, a potom sam osam godina imao građevinski obrt što, također, nije funkcioniralo – objašnjava nam Valent.
Cijela obitelj ima primanja od 4200 kuna, od čega je Valentova mirovina 1160, kako kaže, najniži rang invalidske u vidu proglašenja profesionalne bolesti.
Obitelj se u kuhinji i sobi grije na peći na drva, iako im je kuhinjska peć koja služi i za kuhanje, iznutra zagorena pa bi im dobro došla nova. A kako bi se bolje ugrijali u sobi, bile bi poželjne i deke. Imaju gradsku vodu, ali im električni bojler prema Valentovim riječima, radi 800 kuna računa za struju.
Osim toga, kako kažu, dobro dođe sve od hrane, preko odjeće do školske opreme.
– Za djecu bi trebale čižmice veličina 23, 30, dva para od 34, 39 i 43. Također, trebaju im jakne i hlače – govori majka. Što se odjeće tiče, odjeća se može donirati primjerena veličinama djece od 14, 12, 10, 8, 5 i 1 godine.
Kao i svako dijete, i ovi malci imaju želja. Jedna od stvari koja je, ujedno, školarcu i potreba jest računalo.
– Da im ga i kupim, nemam ga kamo staviti. Laptop bi bio praktičan. Trenutno ih autom starim 27 godina, vozim u gradsku knjižnicu da si na kompjuteru obave kaj moraju – priča tata, dok najstarija kćer skromno i bez posebnih prohtjeva za sebe, kaže kako bi voljela da svi dobiju barem jedan zajednički tablet.
Vrtićarac si je poželio bager ili autić na daljinsko upravljanje, dok je jednogodišnjakinja premala da izrazi svoje želje. Nažalost, preostala tri brata nismo mogli upitati za želje, ali doznajemo da je najstariji vrlo uspješan u boksu i njegove su medalje izvješene u kuhinjici, a od koristi bi mu bile trenitrke primjerene i namjenske za jednog 14-godišnjeg boksača.
Kraj nas na najprostijoj drvenoj klupčici prekrivenoj dekom sjedi još jedan član obitelji, mačak Miki. Njemu je na pameti samo hrana, kako kažu njegovi vlasnici, a mi apeliramo na građane da, još jednom u duhu Božića, ali i uime humanosti uopće, prema svojim mogućnostima pomognu ovoj obitelji. Također, poduzetnike i one s većim mogućnostima doniranja molimo da pomognu obitelji nadomjestiti namještaj i nadograditi kuću za obitelj koja će još jedan Božić dočekati u, svima nama, nezamislivim uvjetima. Obitelj Kuhar možete kontaktirati na broj 098 181 0581.
