Petar Šegrt (57), rođeni Đurđevčanin, nakon što je ostvario povijesni uspjeh s nogometnom reprezentacijom Tadžikistana postao je tamošnji heroj.
Tadžikistan, ne samo da je zahvaljujući Šegrtu po prvi put zaigrao na Azijskom prvenstvu, već je izborio i četvrtfinale tog natjecanja u kojem je nes(p)retno zaustavljen od Jordana koji je iznenadio Južnu Koreju te će igrati finale.
U Dushanbeu, glavnom tadžikistanskom gradu, za Šegrta i reprezentativce priređen je veličanstven doček, a podravski trener, koji je od prvog dana u Tadžikistanu dobio nadimak Einstein, sad je tamošnja najveća zvijezda.
Nagrađen najvećim priznanjem
Odmah je nagrađen najvećim državnim sportskim priznanjem, a gdje god se Petar pojavi nastaju prave gužve.
– Stvarno je čudesno kako me slavi narod u Tadžikistanu. Za rute koje sam prolazio za pet minuta sad mi treba dva sata. Na ulici me svi zaustavljaju, žele se fotografirati sa mnom i čestitaju mi. Od prvog dana sam ih sve zavolio, a sad vidim koliko me cijene i što im znači uspjeh koji smo ostvarili u Kataru – priča nam Petar Šegrt.
Iako ostaje žal za minimalnim porazom u četvrtfinalu od 1:0 koji se dogodio autogolom, svi u Tadžikistanu su ponosni na Šegrta i reprezentativce.
– Ostali smo bez pet igrača uoči utakmice s Jordanom jer nas je iscrpio susret s Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Četiri igrača su igrali s lakšim ozljedama i to je presudilo. Ipak, napravili smo veliku stvar, a sad svi žele vidjeti svoju državu po prvi put i na Svjetskom prvenstvu. Moram naglasiti da sam kao jednog od skauta imao Đurđevčanina Željka Balena koji je odradio odličan posao – kaže Petar Šegrt.
Skrenuo pozornost na sebe
S velikim uspjehom Šegrt je skrenuo pozornost i drugih reprezentacija koje traže izbornike, ali i pojedinih klubova. Ponude su izdašne, ali on sam kaže da je prerano za donošenje bilo kakvih odluka. Na „stolu” stoji i ponuda da ostane izbornik Tadžikistana i ostvari novi san Tadižikistanaca.
– Kao i svugdje gdje sam dosad radio, povezao sam se s narodom i navijačima. Između nas je velika sinergija, a pogotovo s igračima. S njima sam sad bio nerazdvojan dva mjeseca i oni me gledaju kao svog oca, a oni su meni poput vlastite djece. Moram se prvo dobro odmoriti, a onda ću donijeti odluku što dalje – ističe Šegrt.
Jedna od njegovih želja bila je voditi jedan od prvoligaških klubova u Hrvatskoj, ali nažalost nikad nije dobio ponudu niti poziv da završi u HNL-u.
– U jednom razdoblju nametala se opcija za Slaven Belupo, bilo je svojedobno i interesa Hajduka i Dinama, ali nikad me nitko nije kontaktirao i ponudio posao. Tko zna, možda jednog dana završim u svojoj voljenoj domovini – dodaje Šegrt.
Nogometni Einstein
Nadimak Einstein u Tadžikistanu nije, kaže on, dobio isključivo zbog frizure. U tamošnjem Nogometnom savezu procijenili su da je on svojevrsni nogometni genije koji bi mogao preporoditi reprezentaciju i ispostavilo se da su bili u pravu.
– Od prvog dana me zovu Einstein i veseli me što sam opravdao njihova očekivanja. Donio sam njihovom narodu veliku radost i veselje, a to je ono za što živim i radim – zaključio je Petar Šegrt.
Šegrt je još kao dijete s roditeljima otišao živjeti u Njemačku, ali je uvijek isticao svoje đurđevačko i podravsko porijeklo pa je tako posebno pomagao svojoj domovini tijekom Domovinskog rata.
Kao igrač nije imao veliku karijeru, a veliki je prijatelj s bivšim izbornikom Njemačke Joachimom Lowom. U trenerskoj karijeri nije imao „zvučnijih“ angažmana, a kao izbornik vodio je reprezentacije Gruzije, Afganistana i Maldiva. Gdje god je radio ostavio je dubok trag jer se poistovjećivao s igračima i navijačima.