priroda uzvraća udarac

Ako se ovako nastavi, život u 2050. neće biti moguć ni u Hrvatskoj

Posljedice klimatskih promjena znače ratove, najbrutalnija krvoprolića i klanja zbog izbijanja ekstremizama, kolaps resursa poput hrane i vode, epidemije raznih bolesti...

13:58h
0

Čovječanstvo je toliko štetno utjecalo na klimu da bismo već u sljedećih deset godina mogli očekivati nove značajne poraste temperatura. Ne možemo isključiti mogućnost kako će se do kraja stoljeća razina mora povisiti za dva metra, zaključci su to izvješća o procjeni ljudskih aktivnosti na klimatske promjene i globalno zagrijavanje.

Objavio ga je IPCC, međuvladino povjerenstvo o klimatskim promjenama (IPCC) tijelo UN -a za procjenu znanosti povezane s klimatskim promjenama, u kojem se posebno ističe da nikada u povijesti nisu zabilježene veće emisije ugljičnog dioksida nego danas.

Razine mora najviše su posljednjih 3000 godina, a razine leda na arktičkom moru nanjiže su u posljednjih 1000 godina. Zadnjih pet godina najtoplije su od 1850. godine, a glavni krivac za klimatsku katastrofu je ljudski utjecaj.

No, nije da znanstvenici već godinama ne upozoravaju da će se ovaj scenarij ostvariti.

Australski Nacionalni centar za obnovu klime Breakthrough iz Melbournea objavio je u svibnju 2019. studiju o klimatskim promjenama, prema kojoj, na osnovi znanstvenih podataka, ispada da možemo računati da postoje vrlo velike, realne šanse da se sredinom stoljeća, a to je za samo tridesetak godina, raspadne današnja civilizacija čovječanstva na Zemlji.

Sve zbog klimatskih promjena i procjena da je čovječanstvo, i kompletan život na Zemlji koji stradava uslijed industrijskog zagađenja korištenjem fosilnih goriva, na putu da totalno strada od zatopljenja od 3°C već danas. To čak nije niti najgori scenarij, najgori je onaj od 4°C već do 2050. godine, no za takvu kataklizmu vjerojatnost je, koliko se danas zna, ipak bitno manja.

Držimo se scenarija od zagrijavanja od 3°C do 2050. za što klimatološki modeli navode da bi 2,4°C otpadalo direktno na globalno zagrijavanje uslijed ispuštanja u atmosferu CO2 i drugih stakleničkih plinova, dok bi preostalih 0,6°C bilo posljedica dodatnih mehanizama koje bi ovako zagrijana atmosfera prouzročila; ogromni požari (poput ovih koji tjednima haraju po svijetu), Zemljino smanjeno odbijanje zračenja Sunca zbog sve manje površine pod bjelinom polarnog leda, otapanje permafrosta (događa se u Sibiru uslijed velikih požara) i curenje metana iz njega…

U takvom svijetu čak 55 posto čovječanstva, od procijenjenih 10 milijardi ljudi koliko se procjenjuje da će nas do tada biti, nalazilo bi se u području našeg planeta u kojem bi vrućine bile 20 ili više dana godišnje takve da masovno ubijaju. Poput sadašnjih povremenih ekstrema koji se pojavljuju od 45°C, pa i 50°C i više. Naravno da ljudi tamo tada u pravilu više ne bi živjeli jer bi masovno umirali, a i tih 5,5 milijardi ljudi gledalo bi da pobjegne u manje uništena područja.

No, to bi sve značilo politički nered, ratove, najbrutalnija krvoprolića i klanja zbog izbijanja vjerskih, rasnih, nacionalističkih i svih zamislivih ekstremizama, kolaps resursa poput hrane, vode, o najgorim epidemijama i raspadu zdravstva da se ne govori. Sve to za narednih 30 godina kada će današnji 20-godišnjaci, primjerice, biti u dobi od 50.

Procjenjuje se da bi do 2050. ovakvom stopom zagađivanja razina CO2 u atmosferi trebala dosegnuti 437 ppm, što je, zapravo, još i vrlo umjerena prognoza, jer je godišnje povećanje zagađenja 1980. iznosilo oko 1,5 ppm, posljednjih godina zagađenje atmosfere povećalo se na oko 2,5 ppm godišnje. Čak i takve procijenjene razine CO2 do 2050. značile bi takve koncentracije ugljičnog dioksida kakve su na Zemlji posljednji put bile prije milijuna i milijuna godina.

Rijeke poput Mekonga, Gangesa i Nila toliko im se spustio vodostaj da oko njih više ništa ne uspijeva, milijuni napuštaju Mumbai, Jakartu, Guangzhou, Hong Kong, Manilu, Šangaj, Lagos, Bangkok…

Mnogi otoci već su potonuli pod more, kao i 10 posto teritorija Bangladeša što pokreće desetke milijuna klimatskih izbjeglica. Pustinje su do 2050. progutale ogromna prostranstva Afrike, zapadne Azije, Australije u cijelosti, Bliskog istoka, te – po Hrvatsku najvažnije – Mediterana. To, zapravo, već neko vrijeme za naše krajeve predviđaju studije znanstvenika po kojima je jasno da najvećem dijelu Hrvatske razlika između 1,5°C i 2°C znači razliku između života i smrti; posebno Slavoniji i Dalmaciji zbog dezertifikacije.

Izvor: 24 sata