Pčelarica iz Virja

Anica Gašpari: Od meda se može dobro živjeti, ali moraš biti marljiv kao pčela

10:30h
0
Anica Gašpari sa svojim proizvodima // Foto: Matija Gudlin

Sve je krenulo iz zezancije, od panja u polju u kojemu su bile pčele. Krenuli smo učiti što s tim i kako, nabavili pet do deset košnica, vidjeli da nam to ide pa se proširili na 40 košnica, opet pali na 15… U početku su velika ulaganja, no kasnije je sve lakše i lakše, kaže Anica Gašpari.

Čini se kako je za male pčelare s obiteljskim gospodarstvima u Hrvatskoj svaka godina sve teža. Rušenje cijena meda velikih proizvođača u trgovinama, uvoz meda sumnjive kvalitete većinom iz Kine, vremenske nepogode poput proljetnog mraza koje smanjuju pčelinji urod – sve su to izazovi s kojima se hrvatski pčelari sve češće susreću u svojoj djelatnosti.

Anica Gašpari iz Virja jedna je od onih koji svo svoje vrijeme posvećuju pčelarstvu, a svoje slatke proizvode prodaje i prezentira uglavnom na sajmovima i na tržnici. Njen nas je štand, osim medom, privukao i drugim slasnim proizvodima koje je izložila – orasima u medu, borovim iglicama u medu za pročišćavanje dišnih puteva, slatkim kolačićima, a tko bi odolio i likeru od aronije i meda. Svojim OPG-om i svim poslovima na njemu uglavnom upravlja potpuno sama.

– Pčelarstvom se bavim 30 godina. Sve je krenulo iz zezancije, od panja u polju u kojemu su bile pčele. Krenuli smo učiti što s tim i kako, nabavili pet do deset košnica, vidjeli da nam to ide pa se proširili na 40 košnica, opet pali na 15… U početku su velika ulaganja, no kasnije je sve lakše i lakše. Radila sam to s mužem, no otkad je on preminuo, radim sve sama. Imam 150 pčelinjih zajednica, a od proizvoda pretežito imam med i propolis. Jednom tjedno idem na plac, idem na neke manifestacije i sajmove kada se održavaju – ukratko nam je opisala Anica.

Neki od Aničinih proizvoda ovdje su samo da se posjetitelji oslade // Foto: Matija Gudlin
Neki od Aničinih proizvoda ovdje su samo da se posjetitelji oslade // Foto: Matija Gudlin

Kada stigne sezona vrcanja meda, posla je ipak previše da bi sve mogla bez ičije pomoći pa u to vrijeme dvoje do troje pomoćnika, ponekad kćeri, ponekad susjede. Njene vrijedne ruke osim za pčelinjak brinu i za vrt, nešto poljoprivrednih kultura i vinograd.

Unatoč tome što joj je ponekad naporno, voli to što radi i svjesna je da treba dobro “zapeti” ako želi živjeti od toga, često uz vrlo malu pomoć državnih institucija. Uz to, otkupna cijena meda iz 2016. od 25 do 35 kuna po kilogramu nekima je i ispod proizvodne cijene.

– Cijena meda već je godinama takva kakva je. Glavni problem je što kod nas ima sve manje pčelinje paše, ljudi siju uglavnom kukuruz i ostale žitarice, a nekadašnje livade su se uglavnom preorale. Zato se mora više prihranjivati i tretirati, a subvencije su nikakve, dok poticaja malo ima, malo nema – rekla nam je Anica.

Svjesna je da se u trgovinama med prodaje po nižim cijenama, no pravi, domaći med neusporedivo je zdraviji za ljudski organizam. Ipak, problem je i u tome što kupac najčešće ni na koji način ne može razlikovati domaći med od onog razrijeđenog – čak ni kušanjem.

Nema toga u što med ne paše // Foto: Matija Gudlin
Nema toga u što med ne paše // Foto: Matija Gudlin

Jedini način zapravo je kemijska analiza. Ovaj med je redovito na analizama i inspekcijama, mislim da se ne bih uspjela održati 30 godina i stajati ovdje za štandom da nešto “kemijam” sa svojim medom – smatra Anica.

Ipak nam je otkrila trik kojim se može provjeriti kvaliteta meda. Okrenula je jednu od svojih staklenki naopako i veliki mjehur unutar meda krenuo je prema gore.

U pravom medu uvijek ćete imati ovakve mjehure – uputila nas je.

No, osim ljubavi prema malim zujalicama i slatkom medu koji proizvode, priznala nam je da se pčelarstvom bavi i iz vrlo jednostavnog razloga.

– Na kraju krajeva, unosno je, lagala bih kada bih rekla da nije. Može se solidno živjeti od toga, samo moraš biti jako marljiv, moraš raditi baš kao pčela da bi ti nešto i ostalo. Kao i pčela, skupljati malo po malo – zaključila je Anica.

čitam...
Loading...