ISKUSTVO S TERENA

Bojana Horvat mora popisati 186 koprivničkih kućanstava, a s njom smo bili i na zadatku, evo kako je prošlo

Najavljivalo se kako će u vašem domu, ukoliko se niste samopopisali, provesti po sat vremena. No, pokazalo se da je postupak znatno kraći. Naša sugovornica kaže kako u, primjerice, slučaju umirovljenika, studenata ili osoba koje žive same popisivanje traje desetak minuta. No, kako je imala situaciju sa šestero ukućana, svjesna je kako se može rastegnuti i na pola sata.

13:55h
0
Bojana Horvat stigla je u dom Borštnarovih // Foto: Marko Dedić

Više od 1,6 milijuna Hrvatica i Hrvata obavezu popisivanja odradilo je u prvoj fazi, koja je trajala od 13. do 26. rujna, putem sustava e-Građani. U kontekstu Koprivničko-križevačke županije, isto je učinilo gotovo 33 tisuće stanovnika, odnosno mrvicu manje od trećine. Druga faza počela je 28. rujna kada su na teren izašli popisivači, a trajat će do kraja tekućeg tjedna, odnosno do 17. listopada.

Dotad će svoj zadatak obaviti i Bojana Horvat, Koprivničanka čiji rajon u kvartu kod Varaždinske ceste broji 186 kućanstava. Dnevno ih, kaže nam, obiđe 15-20, s time da tu ima i praznih kuća, dok nekim ljudima možda baš tada ne odgovara ili u datome trenutku nemaju potrebne podatke. Tada dogovaraju novi termin na koji Bojana dolazi u službenoj majici te s akreditacijom i zaštitnom maskicom jer popisivačice i popisivači moraju imati covid-potvrdu.

– Ljudi su OK, zaista su pristupačni i dragi. Nisam imala neugodna iskustva – tvrdi Bojana.

Ova koprivnička popisivačica ima zadatak obići 186 kućanstava // Foto: Marko Dedić
Najdulje se u kućanstvu zadržala pola sata

Najavljivalo se kako će u vašem domu, ukoliko se niste samopopisali, provesti po sat vremena. No, pokazalo se da je postupak znatno kraći. Naša sugovornica kaže kako u, primjerice, slučaju umirovljenika, studenata ili osoba koje žive same popisivanje traje desetak minuta. No, kako je imala situaciju sa šestero ukućana, svjesna je kako se može rastegnuti i na pola sata. Jednostavno, zaposlene osobe imaju više informacija za podijeliti koje valja upisati u sustav na laptopu koji Bojana nosi sa sobom.

– U prvoj kući u kojoj sam bila živjela je jedna starija gospođa. Došla je i njezina susjeda koju sam istovremeno popisala. Sjedila sam, tipkala, popisivala, a ona skuhala kavu i donijela sok. Moram priznati, zbog toga mi se popisivanje baš svidjelo – prepričava nam.

Kako je u prvoj kući, tako je i kod Borštnarovih dobila finu kavu // Foto: Marko Dedić

Njezino iskustvo tako govori kako se početna nesigurnost stanovnika zadržala na manje ili više burnim reakcijama po društvenim mrežama. Međutim, kada popisivači dođu u domove, većina bez problema otvara vrata. Ako netko baš nije želio pustiti stranu osobu među privatna četiri zida, tada je samopopisivanjem mogao dobiti jedinstvenu šifru i ostaviti je na vidljivome mjestu – vratima ili poštanskom sandučiću – te potpuno izbjeći kontakt s popisivačima. Bojana kaže kako se, u trenutku našega razgovora, 30-ak posto kućanstava popisalo samostalno.

– Ujutro izvadim adrese koje ću danas popisivati. Na jednu stranu stavim one koji su se popisali online, na drugu koji nisu. I krećem s rokovnikom u koji si bilježim napomene – objasnila nam je svoj modus operandi, dodavši kako je njezin kontrolor, s kojim su u kontaktu putem online grupe u kojoj jedni drugima dijele savjete, baš odličan.

Gospođa Bernardica, čiji dom broji pet ukućana, veli kako ni s jednim pitanjem nije bilo problema // Foto: Marko Dedić
S popisivačicom Bojanom bili smo u domu Borštnarovih

A postoji i treća, nimalo željena opcija u vidu novčanih kazni od dvije do pet tisuća kuna za one koji iz tko zna kojega razloga tvrdoglavo ne žele biti upisani. Bojana nije doživjela takav slučaj.

– Jedna je obitelj imala psa. Malo sam se bojala, ali je susjeda bila dobra s njim, pa me uvela u dvorište – uz smijeh govori Bojana za čovjekova najboljeg prijatelja, istovremeno zakletog “neprijatelja” svih poštara.

Govorilo se o čudnjikavim pitanjima, kao što je ono za kotlić. Zeznuta znaju biti ona o kvadraturi prostorija ili adresi poslodavca. Ipak, sve se nekako riješi, pa i potencijalno osjetljivo pitanje za obitelji čiji su članovi stradali ili ozlijeđeni u Domovinskom ratu. Opet, Bojana je dosad imala puno sreće jer su, ponovimo, svi bili dragi i susretljivi. U nekim je domovima čak bilo posebno veselo, poput onoga s osmero ukućana od čega je četvero mališana, kao i psi.

Mi smo, pak, s Bojanom na terenu bili u domu Bernardice Borštnar, u kojemu živi s još četvero ukućana.

– Baš je bilo ugodno. Pohvalila bih gospođu koje došla popisivati. Super je, ugodna, k tome i lijepa – kazala je, nasmijavši se, B. Borštnar.

Veli kako je ususret popisivanju nije bio strah. Pripremili su potrebne podatke i OIB-ove te sve brzinski odradili.

– Sve je bilo lagano, bez ikakvih problema – zaključuje gospođa Borštnar koja je popisivačici skuhala kavu, što je primjer otvorenih Podravki i Podravaca koje je Bojana popisala.

Foto: Marko Dedić
Foto: Marko Dedić