Iz dnevnika istraživača

Brijuni – raj na zemlji, ovdje, odmah pod nosom

Mogu reći da sam spavao u svim hotelima i vilama u središnjoj zoni, dakako izuzev predsjedničkih i onih izdvojenih i ekskluzivnih vila. Ljeti bih, recimo, bio prvi susjed Radi Šerbedžiji i ekipi iz Ulisses teatra, pogotovo kada sam stanovao u vili iznad kafića Školjka.

08:54h
0
Iz dnevnika istraživača Goran Šafarek
Iz dnevnika istraživača Goran Šafarek

Nije privilegija biti biolog samo u najegzotičnijim i najdivljijim dijelovima kugle zemaljske. I u Hrvatskoj ima mnogo lokacija koje su isto tako zanimljive i egzotične, a pogotovo kada ste ondje mnogo više od turista.

Jedna od najdražih poslova bili su mi Brijuni. Osim svima poznate kulturne baštine i zoološkog vrta, ondje vlada i očuvana priroda, pravi Mediteran kao što je nekad bio. Već o dolaska u Fažanu, parkirao bih auto na službenom i sigurnom parkingu nacionalnog parka. Pozdravio bi me čuvar i onda bih fino gurajući gomilu opreme na kolicima prošetao do lučice. Nakon čekanja na kavi uz more, ukrcao bih se na brod. Naravno, i parking i brod i sve ostalo dio su mog angažmana s nacionalnim parkom pa nisam, dakako, plaćao. Ionako sam dolazio svako malo na otočje. Po pristanku broda preuzeo bih svoj električni autić (onaj golferski) i pohitao do smještaja. Mogu reći da sam spavao u svim hotelima i vilama u središnjoj zoni, dakako izuzev predsjedničkih i onih izdvojenih i ekskluzivnih vila. Ljeti bih, recimo, bio prvi susjed Radi Šerbedžiji i ekipi iz Ulisses teatra, pogotovo kada sam stanovao u vili iznad kafića Školjka. Zaista je užitak biti u tim starim kućama koje potječu još iz doba austrijske vladavine. Potom bih otišao na dogovor s kolegama iz parka i ključeve gotovo svih vrata na otoku. Obilazio bih sve kutke, ronio po uvalama, čak i letio. Glisirali bismo do obližnjih otoka, do kolonija galebova, morskih vranaca i ostalih prirodnih vrijednosti ovog otočja.

Ono najbolje, sam bih si kreirao svoje radno vrijeme. Kad bih ogladnio, zaputio bih se samo u hotel na brijunskoj rivi i odradio doručak, ručak ili večeru. Konobari bi već znali i što pijem. Van sezone, iza kojih 15 sati, postao bih doslovno gospodar otoka. Ostali bi samo nadzornici. Turisti koji znaju Brijune po velikim gužvama i vrućinama i paprenim cijenama, ja ga znam i po tišini, osami i najboljim dijelovima prirode. Ljeti i po najljepšim plažama, priznajem ;).

To je samo dio draži posla ovog otočja.

 

čitam...
Loading...