Brkićeve gljive izazvale veliko zanimanje na Zrinskom trgu

10:44h
0

091207-gljive-mOd subote do ponedjeljka pred Gradskom vijećnicom na Zrinskom trgu velike su gljive izazvale veliko zanimanje Koprivničanaca.

Riječ je o gljivama načinjenim od drveta koje je izradio akademski kipar Igor Brkić, u sklopu najnovijeg ciklusa “Ludorikus ludensi”. Gljive svojim imenima te načinom na koji su obojene pokušavaju aludirati na apsurde vremena u kojemu živimo.

Brkićeve gljive na središnjem koprivničkom trgu pojavile su se u sklopu događanja pod nazivom “Trg – zajednički prostor”, kojim Galerija S, u suradnji s Gradom Koprivnica, umjetničkim intervencijama nastoji problematizirati status i funkciju gradskih trgova.

Igor Brkić rođen je 1976. godine u Tuzli. Gimnaziju je završio u Križevcima, a Akademiju likovnih umjetnosti u Širokome Brijegu. Živio je u Peterancu i radio na osnovnim školama u Podravini. Sada živi i radi u Križevcima.

Samostalno je izlagao 1996. u galeriji Gimnazije Sisak, 2003. u Zavičajnom muzeju Ivana Sabolića u Peterancu, 2004. u multimedijalnom centru Kuglana 2 u Koprivnici i 2006. u Galeriji Koprivnica gdje povodom svjetskog prvenstva u nogometu izlaže ciklus slika The Name Of The Game. Ove 2009. izlaže sakralnu plastiku u crkvi Sv. Ane u Križevcima.

Sudjelovao je na skupnim izložbama od Križevaca, preko Širokog Brijega, Sarajeva, Stona, Čitluka, Dubrovnika, Zagvozda (Festival glumca) do Varaždina i Maribora. 2004. godine na smotri Drava art anale u Koprivnici osvaja prvu nagradu stručnog žirija. Dva njegova rada krase javne prostore u Rasinji, a jedan u Velikom Grđevcu.

Zaposlen je u Osnovnoj školi ”Vladimir Nazor”, a djeluje i kao član Kulturnog vijeća grada Križevaca.

091207-gljive2-m”Ako bolje pogledate, vidjet ćete da niti jedna gljiva nije samo gljiva. Kroz njihovu je formu Igor oslikao ili naše vrijeme ili svoje raspoloženje. Kroz naizgled realistički prikaz (sve gljive imitiraju formom originale iz prirode), Igor je “prokrijumčario” simbole, aluzije, ideje koje će otkriti svako od nas. Stoga je svaka njegova gljiva novi original, nikako imitacija.

Gljive su same po sebi tajanstvene, nedovoljno proučene, ne pripadaju ni biljnom, ni životinjskom svijetu, već su svijet za sebe. Prve zapise o gljivama ostavio nam je još Aristotel. Same po sebi su kontradiktorne – s jedne strane privlačne, mirisne lijepe i ukusne, s druge pak životno opasne – odnijele su mnoge poznate i nepoznate žrtve u kratkoj ljudskoj povijesti. Bilo je tu i rimskih papa i francuskih kraljeva. Pripisuju im se mitske moći, a još 60-ih godina Indijanci, hipi društvo i Carlos Castaneda zapadnom su svijetu otkrili halucinogene mogućnosti nekih gljiva. U Slavoniji pak postoji vjerovanje da gljive rastu tamo gdje su plesale vile.

Nije li logično da se umjetnici snalaze u ovakvom svijetu gljiva kao “ribe u vodi”? Gljivama su se bavili i slikari i kipari i književnici. Slikao ih je Hieronimus Bosch, a u Oluji ih u kontekstu vilinskog plesa spominje i Shakespeare. Igor također nije mogao odoljeti izazovu gljiva i svega što one predstavljaju. Njegove gljive su od drveta, materijala usko vezanog uz gljive, koji dopušta igru vlastitom teksturom i bojanje, a svojom “mekoćom” priziva carstvo gljiva. Uostalom, pogledajte Igorove gljive i one će vam reći nešto što ćete razumjeti samo Vi, nešto što vjerojatno ni samom autoru nisu rekle.”

(Gordana Juran – Ratković, iz kataloga izložbe)