Dejan Duraković izlaže u Križevcima

07:33h
0

091218-durakovic-mNa kraju izložbene sezone, križevačka Galerija KVARK organizira izložbu Dejana Durakovića iz Vinkovaca, koji se predstavlja retrospektivnom izložbom od pedesetak reljefa, skulptura, slika i crteža nastalih u posljednjih dvadesetak godina.

Duraković je najeminentnije ime od umjetnika predstavljenih ove godine, a voditelj Galerije KVARK Igor Brkić zahvalio je Križevačkom likovnom krugu na ustupanju njihovih prostora na Strossmayerovu trgu u Križevcima.

Otvorenje izložbe je u petak u 19 sati, a izložba ostaje otvorenom do 15. siječnja 2010. godine.

Ako se bavite književnošću i jezikom kao predmetom proučavanja i poučavanja (kao ja) onda, već po inerciji, i umjetnička djela s drugih područja umjetničkog izražavanja pokušavate razvrstati u određene niše i ladice, kao što književnost dijelite na rodove i vrste ili kao što riječi razvrstavate na promjenjive i nepromjenjive. Recimo da volite i likovnu umjetnost. Posjećujete izložbe, ponosni ste vlasnik nekoliko slika, pa čak i pomalo pišete o tome. Naučili ste nešto o likovnoj umjetnosti. I na tom području otvorili ste neke ladice.

Prijatelj koji organizira izložbu, zamoli vas da napišete predgovor za Dejana Durakovića. Upozorava da ovo više nije mlada nada o kakvima ste dosad pisali. „Radi se o afirmiranom umjetniku”, kaže on, a vi pomislite kako i za njega imate ladicu. Kad konačno dođete do njegovih radova, shvatite da ste se našli u „neobranom grožđu” i da imate nekoliko važnih i povelikih problema. Prvo, niste sigurni biste li Durakovićeva djela smjestili u kiparstvo ili slikarstvo, iako znate da je čovjek kipar. Gledate jedan rad i čini vam se više kao plastika, iako?! Hm. Možda ipak… Te boje, okvir… Ma ne, plastika je to. Pa o drvetu se radi. Normalno da je plastika. I već otvarate ladicu za kiparstvo. Ali, Duraković se neda u ladicu. Jer ste otvorili drugi rad. Ovo je ipak slika. Prava, pravcata slika. No dobro, malo je reljefna, ali mislim da je ipak slika. Nema veze, ostavit ću ga van tih slikarsko-kiparskih podjela i lijepo napisati kako je čovjek umjetnik kojeg ne možemo i ne trebamo razvrstavati prema tom kriteriju jer u svojim djelima spaja ova dva područja likovne umjetnosti na originalan i prepoznatljiv način. Njegov je rukopis možda malo neobičan, ali privlačno uredan. Boje su jasne i čiste. Njegova plava je arhetipski plava, a crvena je prava crvena, ona koju zamišljamo kao crvenu kad kažemo „crvena”.Ona govori sama za sebe. Plohe su masivne i moćne, poput slavonskog hrasta ili slavonske ravnice iz koje autor potječe, no one su istovremeno i elegantne, vitke tako da Durakovićeva djela zbog tog svog unutarnjeg kontrasta postaju dramatično napeta.

Ponekad su u strastvenom pokretu kao Jahačica, ponekad se tek pripremaju za pokret kao Djevojka s kolutom, a ponekad su smireni kao Sv. Antun Padovanski.

Autora ne zanimaju detalji. Motivi su često ogoljeni do razine simbola, no kako se ovdje radi o retrospektivi, ne možemo ne primijetiti razvoj od vrlo tjelesnih oblika i slikarskih formi, do potpune simbolike koja je vrlo često izrazito duhovita (Dečki idu u život).

Dejan Duraković u slikarstvu se ne boji niti monokromatskog izražavanja, niti snažnog kolorizma tako da se služi raznim sredstvima od olovke do ulja i akrila, pa čak i kombinacijama istih. U plastici se izvanredno nalazi u materijalima koji se mogu bojati tako da njegove „slike” izrađene od gipsa ili terakote često iskaču iz okvira, a izvanredne, glatke, forme ostvaruje i u drvetu i bronci.

Na kraju, Dejan Duraković je svestran likovni umjetnik kojeg, moram priznati, nisam uspjela zatvoriti niti u jednu od ladica i neka tako i ostane. Slobodan i otvoren za razvoj u svom smjeru, otvoren za igru s materijalima, motivima, bojama… Slobodan.

(Gordana Juran-Ratković, prof.)

Dejan Duraković – samostalne izložbe:

1993. – „ Invalidima Domovinskog rata” – Galerija „ Privlačica „ Vinkovci

1995. – „U duhu vjere „ – „ Kino – Kazalište”, Vinkovci

1995. – „ Izbor radova „ – Gradski muzej, Vinkovci

1995. – „ Izbor radova „ – Galerija Matice Hrvatske, Vinkovci

1999. – „ Ecce Homo „ – „ Dom talijanskog prijateljstva” Jarmina

1999. – „ Križni put „ ( reljefi ) – Župni ured, Drenovci

2001. – „ Križni put” ( crteži ) -„ Kavana Art „ Vinkovci

2002. -„ Snubljenje „ – Gradski muzej, Vinkovci

2003. – „ Isusovim tragom „ – Stari Mikanovci

2004. -„ Slavonski križ” -„ Kavana Art „ Vinkovci

2005. – „ Jahačica „ -„ Kavana Art „ Vinkovci

2006. – „ Cvjetni povodi „ – Galerija „ Slavko Kopač” Vinkovci