U više od 85% slučajeva uzrok skolioze je nepoznat, i to se stanje naziva idiopatska skolioza. Spominju se genetski faktor, metabolički i biomehanički razlozi, te faktori rasta. Skolioze se obično pojavljuju i progrediraju u tijeku razvojnog doba. Znatno su češće u djevojčica. Po svom nastanku mogu biti kongenitalne (urođene) i stečene. Prema životnoj dobi dijelimo ih na infantilne (do 3.godine života) juvenilne (od 4. do početka puberteta), adolescentne (od puberteta do završetka rasta) i adultne (nakon završenog procesa okoštavanja).
Prema lokalizaciji – mjestu na kralježnici gdje se postranični zavoj pojavljuje i prema tipu zavoja, dijelimo ih na jednostavne (kralježnica je savijena u obliku luka, kao slovo „C“) i kombinirane ( zavijenost kralježnice u obliku slova „S“).
Dijagnoza se postavlja na temelju kliničkog pregleda i radioloških pretraga.
Pregledava se u stojećem stavu sa stražnje strane. Kad se dijete nagne prema naprijed, liječnik će uočiti postranično iskrivljenje kralježnice (test pretklona). Simptomi skolioze uključuju: podignuto rame na jednoj strani, jedna lopatica izbočenija u odnosu na drugu, nejednak nivo kukova, različit prostor između ruku i tijela, asimetrija grudi u djevojaka te naginjanje djeteta na jednu stranu.
O liječenju skolioza više u narednom napisu.
Piše : dr. Dražen Sačer, fizijatar
Tel 048 625 033
E-mail : drazen.sacer1@kc.t-com.hr