Intervju

Dr. Martina Mijušković iz Cambridgea za ePodravinu o koronavirusu, poznatom i nepoznatom: Uloga naših gena u obolijevanju definitivno je moguća

Je li moguće da geni imaju ulogu u tome koliko će pacijent teško podnositi infekciju koronavirusom, koliko smo daleko od cjepiva i lijeka, kako u moru (dez)informacija pronaći one vjerodostojne, možemo li se dva puta zaraziti i gdje je uloga antitijela u svemu - o tome i o drugim srodnim pitanjima razgovarali smo s našom bioinformatičarkom.

10:30h
0
Ustupila: Martina Mijušković

Dr. Martina Mijušković već godinama gradi znanstvenu karijeru u inozemstvu, u renomiranim institutima i znanstvenim ustanovama, od Švicarske, gdje je i doktorirala, pa preko New Yorka i Sveučilišta u Pennsilvanyji sve do Londona i Cambridgea, gdje je i danas. Njen posao u Illumini, biotehnološkoj tvrtki koja, između ostaloga, proizvodi instrumente, reagense i analitički software za sekvenciranje DNA i RNA, vezan je za rak, njegovu genomiku i otkrivanje biomarkera u tumorima. No, kao i mnogi drugi znanstvenici diljem svijeta, dio njene tvrtke posvetio se intenzivnom istraživanju virusa SARS-CoV-2, odnosno COVID-19.

Je li moguće da geni imaju ulogu u tome koliko će pacijent teško podnositi infekciju koronavirusom, koliko smo daleko od cjepiva i lijeka, kako u moru (dez)informacija pronaći one vjerodostojne, možemo li se dva puta zaraziti i gdje je uloga antitijela u svemu – o tome i o drugim srodnim pitanjima razgovarali smo s našom bioinformatičarkom.

Dosad ste se uglavnom bavili sekvenciranjem genoma i rakom. Na koji način sada istražujete koronavirus, odnosno COVID-19?

Posao mog užeg tima i dalje je fokusiran na genomiku raka i razvoj analitičkih metoda za otkrivanje biomarkera u tumorima. Ljudi i dalje boluju od raka i ostalih bolesti, ne stavljamo taj rad na pauzu. No, u firmi ima timova koji se bave virusom SARS-CoV-2 koji uzrokuje COVID-19, tj. razvoju metoda za njegovo sekvenciranje i drugim vezanim projektima.

S obzirom na Vašu specijalnost, znači li to da je moguća neka uloga gena u tome hoće li se osoba zaraziti, prebolijeti ili umrijeti od koronavirusa?

Uloga gena je definitivno moguća. Da bismo to doznali, potrebno je sekvencirati genome pacijenata, te usporediti gene onih koji su obolili od težeg oblika bolesti i one s blagim simptomima, kontrolirajući naravno spol, starost i ostale faktore. Ta istraživanja zahtijevaju relativno veliki broj uzoraka i prilično su skupa, no inicijativa u Velikoj Britaniji je već pokrenuta pa se nadam da ćemo za nekoliko mjeseci znati puno više o ulozi naših gena.

Koliko smo, po Vašoj procjeni, trenutno blizu pronalaženju lijeka i/ili cjepiva? Pojavljuju se informacije od toga da već postojeće cjepivo za tuberkulozu može pomoći pa do toga da neće biti ničega barem dvije godine.

Ustupila: Martina Mijušković

Razvoj cjepiva doista obično traje oko dvije godine, i to u najboljem slučaju, jer ona moraju proći stroga klinička ispitivanja prije nego budu primijenjena na širu populaciju. U prvoj fazi ona se daju samo nekolicini dobrovoljaca, s ciljem da se utvrdi da nisu štetna za organizam. U drugoj i trećoj fazi se daju nešto većem broju ljudi, s ciljem utvrđivanja efikasnosti, tj. da li doista štite od uzročnika bolesti, i sagledavanja eventualnih nuspojava. Svaka faza završava objavom znanstvenog rada koji prolazi strogu recenziju, tako da taj proces traje prilično dugo. Na koncu, cjepivo se mora i proizvesti u dovoljno velikim količinama da se zaštiti ogromna populacija koja je pod rizikom. Iako mnoge firme i akademske institucije trenutno razvijaju cjepivo protiv koronavirusa SARS-CoV-2, mislim da će trebati barem godina dana prije nego ono bude široko dostupno. To je moja vrlo optimistična procjena.

Što se tiče antivirusnih lijekova koji bi mogli umanjiti ili čak spriječiti razvoj simptoma infekcije, trenutno je nekoliko njih u kliničkim ispitivanjima. To nisu lijekovi specifično za COVID-19, nego lijekovi protiv već postojećih bolesti poput ebole, malarije i AIDS-a. Tu bismo mogli vidjeti neke rezultate puno ranije, možda već ovaj mjesec. Ukoliko se pokaže da su efikasni, neki od njih bit će odmah dostupni i to bi bile sjajne vijesti.

Što se tiče cjepiva za tuberkulozu, postoje neke indikacije da bi populacije koje su cijepljene mogle biti nešto otpornije na COVID-19, no potrebno je pričekati da se dovrše istraživanja.

Iako od koronavirusa obolijevaju, pa i umiru, osobe svih životnih dobi, daleko je opasniji za starije i kronične bolesnike. Kada se dogodi da, primjerice, umre 85-godišnjak koji je imao i rak i još neku bolest te je pozitivan i na koronavirus, struka pripisuje tu smrt koronavirusu. Mogu li se uopće odijeliti smrti od koronavirusa i s koronavirusom i bi li to znatnije promijenilo brojke i pristup bolesti?

Svaka infektivna bolest, pa tako i COVID-19, opasnija je za starije i kronične bolesnike. No, ukoliko je pacijent preminuo od komplikacija uzrokovanih koronavirusom, smrt se ispravno pripisuje koronavirusu.

Zašto se gotovo svakodnevno u javnosti pojavljuju nove informacije o koronavirusu, od toga da se trebaju nositi maske pa da se ne trebaju, da se osoba može ponovno zaraziti pa da se ipak ne može… Je li to kolanje dezinformacija ili se radi o tome da znanstvenici svakodnevno sve više upoznaju novu bolest?

Trenutno ima svega, od dezinformacija do činjenice da svaki dan izlaze novi znanstveni radovi i mijenja se slika koju imamo o virusu. Jako je važno provjeriti izvore informacija, čak i ako dolaze od “stručnjaka”. Najsigurnije je čitati izvještaje Svjetske zdravstvene organizacije, a ako se spominju nova istraživanja, analize i slično, provjeriti da li je dana referenca na originalni znanstveni rad. U Hrvatskoj je najbolje pratiti upute Stožera civilne zaštite koji je do sada odradio fantastičan posao i sačuvao tisuće života uvodeći pravovremene mjere.

Postoji li trenutno odgovor na to ima li osoba koja je jednom preboljela COVID-19 imunitet?

Corona Virus ilustracija
Foto: ilustracija / twenty20

Konačnog odgovora još nema, za to nam je prvo potreban efikasan test na antitijela. Ali nema razloga, biološki, da nema imunitet, barem neko vrijeme. Koronavirus SARS-CoV-2 ne pokazuje jako visoku frekvenciju mutacija (trenutna procjena je jedna mutacija svaka dva tjedna) tako da bi imunitet mogao trajati mjesecima ili cak godinama.

Njemačka i Velika Britanija najavili su da će testirati osobe na antitijela te da će zatim one koji ih imaju “pustiti” u društvo kako bi se stvorio tzv. imunitet krda? Koja je uloga antitijela u suzbijanju pandemije i kako bi u praksi takav plan funkcionirao?

Ljudi mogu steći imunitet samo na dva načina – tako da uspješno prebole bolest ili putem cjepiva. “Imunitet krda” postoji kad je 60-80% populacije imuno na virus. Ovaj virus je preopasan da bismo imunitet stjecali na prvi način. Ali testiranje na antitijela bit će ključno za povratak u neki oblik normalnog života prije nego dođemo do cjepiva.

Brojni hrvatski znanstvenici, primjerice Igor Rudan, Gordan Lauc, Ivan Đikić i mnogi drugi, često istupaju u javnosti sa svojim savjetima i stavovima o koronavirusu. Pratite li njihove komentare i tekstove i postoji li netko od njih s kim ste “na istoj stranici” ili s kim se izrazito ne slažete?

Svi trojca od navedenih su izvrsni znanstvenici koje ili osobno poznam ili znam za njih preko kolega. Nisam još vidjela niti jedno njihovo medijsko istupanje o koronavirusu s kojim se nisam složila. Mislim da su dovoljno odgovorni da neće istupati s neprovjerenim podacima.

Pojavljuju se i, recimo tako, kontroverzni liječnici poput dr. Sladoljeva ili dr. Gajski, koji su uvjereni da je riječ o širenju panike, zaradi farmaceutskih lobija i 5G mreži. Zašto dolazi do takvih dijametralno suprotnih stavova između ljudi koji su, široko gledano, iste struke?

Struka je, širom svijeta, usaglašena prilično dobro oko ove pandemije. To se vidi i po činjenici da su sve zahvaćene države, bez obzira o kakvim se društvenim uređenjima i kulturama radi, uvele slične restriktivne mjere da bi “kupile vrijeme” u borbi protiv virusa. Pojedinci koje spominjete nisu mi poznati, i teško mi je razumijeti zašto su istupali u javnosti s neprovjerenim ili čak lažnim podacima. Možda je to način da dođu do željene medijske pažnje, ne znam, ali iznošenje neprovjerenih podataka u ovoj teškoj situaciji opasno je i može koštati ljudskih života.

Živite i radite u inozemstvu, možete li nam približiti kakva je svakodnevica u Vašoj državi, kakav je mentalitet ljudi, vlada li panika, optimizam ili pesimizam?

Ilustracija // Foto: Matija Gudlin

U Velikoj Britaniji, gdje živim već 4 i pol godine, trenutno je prilično mračna situacija. Svakodnevno se bilježe na stotine smrtnih slučajeva, a i sam premijer Boris Johnson upravo je završio na odjelu intenzivne njege. Britanci nisu neki paničari, slabo pokazuju emocije (osim uz alkohol), ali raspoloženje je prilično nisko. Ljudi se uglavnom drže propisanih mjera, sretni su da se jednom dnevno smije izaći iz kuće i prošetati. Jedni druge obilaze u širokom luku i pritom se uglavnom prijazno nasmiješe. Najveći problem svakodnevnog života je, osim zatvorenih vrtića i škola, nestašica nekih prehrambenih proizvoda poput običnog pšeničnog brašna. Hrvatska je, u odnosu na situaciju ovdje, zapravo prilično dobro prošla.

Kako vi osobno, kao znanstvenica, gledate na budućnost? Priklanjate li se procjenama da će ljeto umiriti situaciju ili ste skloniji stavu da će se koronavirus sezonski vraćati godinama?

Mislim da je već sada jasno da ovaj virus ne ide nikuda i da će biti s nama godinama, možda slično virusu gripe. S obzirom da se uspješno širi u zemljama gdje su već i sada visoke temperature, sumnjam da će ljeto napraviti neku dramatičnu razliku. No, s pojavom cjepiva život bi se trebao brzo vratiti u normalu. Do tada ćemo se morati prilagoditi jednom drukčijem načinu života i naći kreativne načine da spašavamo što je ostalo od svjetske ekonomije.

čitam...
Loading...