KOLUMNA: Posvećeno Michaelu Jacksonu

K

Znao je kako se to radi

Umro je Michael Jackson i nema osobe na ovome svijetu koju ta nije vijest bar malo šokirala. Nema također onog koji nije barem čuo za njega, ‘Kralja popa’, pjevačku legendu, vrsnog glazbenika, koji se s tim darom rodio. Glazbenika i zabavljača koji je znao kako se to radi. Svijet je šokiran – neki pale svijeće, neki pjevaju i plešu njegove pjesme i pokušavaju, ali samo pokušavaju, oponašati ‘moonwalk dance’. Jacko je svima nama mladima na neki način obilježio život. Moji su prvi glazbeni trenuci bili upravo uz njega, uz Billie Jean, Dirty Diana, Black or White.

Petar Pan

K’o klinka sam plakala na Heal the world i iz pjesme osjećala njegovu jaku volju da zaista promijeni svijet, no bezuspješno. I upravo se zbog toga čitav život borio sam sa sobom i želio udovoljiti cijelom svijetu. Borio se s prokletim ljudskim predrasudama, s rasizmom, ljubomorom, sa svojom bolnom prošlosti, osudama. No, istovremeno je cijeloj planeti davao sve od sebe i u svojim je pjesmama, kako svoj, opisao i živote sviju nas. I dok gledam vijesti iz ostatka svijeta, njegovi obožavatelji pričaju samo o tome da je svijet izgubio velikog umjetnika koji će uvijek živjeti u njihovim srcima. No, kad su krenuli komentari iz Hrvatske, čulo se samo kako nije ništa dao u posljednjih nekoliko godina – da je imao dobre pjesme, no, s obzirom na njegov privatni život, nije da nešto žale. Da, tipično hrvatski! Ljude se čak i kad umru pamti po lošem, a dobro se zaboravlja. Na vijestima su bili najvažniji nalazi obdukcije te njegov život kojeg su, kako su naveli, zabilježili brojni skandali. A on je, upravo u strahu da ponovnim koncertima ne razočara te iste ljude, pio brojne lijekove, a na kraju je, čini se, radije otišao s ovoga svijeta, nego da padne u očima svojih obožavatelja. Novine su pune natpisa o tome koliko su ga oživljavali, koliko je imao kila, zašto je umro i tko je naposljetku kriv. No nitko nije rekao da svi mi u Jacku možemo pronaći dio sebe: čovjeka koji se boji da ne razočara i podbaci, kojeg muči nesretno djetinjstvo, boja kože, koji se ne može suočiti sa svijetom, koji je duboko u sebi Petar Pan, koji ima propale brakove i misli da drugi vide samo njegove nedostatke i zbog toga dovoljno ne cijene njegov rad. Danas, nakon njegove smrti, mislim da je možda i bio u pravu, možda su ljudi stvarno toliko oholi i nemaju u sebi ni djelić Petra Pana.

Svi smo mi Jacko

Ustvari je kao i mnogi od nas,imao sve, a nije imao ništa. Okružen gomilom obžavatelja, bio je usamljen. Nije se snašao u svijetu biznisa, profita, savršenog izgleda, moći. Nije se znao nositi s tolikom slavom, a istovremeno je održavao koncerte od kojih zastaje dah, koncerte kakve, na žalost, više nikada nećemo gledati, jer ne postoji više nitko na cijeloj kugli zemaljskoj tko će ući u srca tolikih ljudi i tko će nam pokloniti vrhunske pjesme i njihove nenadmašive izvedbe. U jednim je novinama pisalo: ‘Michael Jackson je izgubio sve, no jedno nikada, a to je njegova publika.’ Ali svijet je izgubio velikog čovjeka. No gdje god da je, sigurno mu je bolje nego ovdje, iako vjerojatno sada na nekom otoku pije kavu s Elvisom, s kojim ga uspoređuju kao vječnom legendom. Svi smo mi Jacko, a oni koji su slušali njegove pjesme, trebali su čuti: ‘I’m starting with the man in the mirror, I’m asking him to change his way.. ‘cause if you wanna make a world a better place, take a look at yourself and make a change.’ I na kraju neću reći – počivao u miru, jer će uvijek živjeti u svojim pjesmama, a generacije i generacije će i dalje oponašati njegov lik i hodati po mjesecu.

A on je, kao i svi mi, samo tražio nekog tko će biti tu – kako je i otpjevao:

Everyone’s Taking Control Of Me
Seems That The World’s
Got A Role For Me
I’m So Confused
Will You Show To Me
You’ll Be There For Me
And Care Enough To Bear Me

In Our Darkest Hour
In My Deepest Despair
Will You Still Care?
Will You Be There?
In My Trials
And My Tribulations
Through Our Doubts
And Frustrations
In My Violence
In My Turbulence
Through My Fear
And My Confessions
In My Anguish And My Pain
Through My Joy And My Sorrow
In The Promise Of Another Tomorrow
I’ll Never Let You Part
For You’re Always In My Heart.