Istina?…Stanje svijesti?…Nešto treće?

11:37h
0
Denis Kuljiš U2-u bi bilo neugodno u Republici Čavoglave

Zapadna Hrvatska je pravi domaćin irskim rockerima dok u Istočnoj dvonožni divljaci love strance, gayeve i bezbožnike

Na koncert irske grupe U2 u Zagrebu došlo je šezdeset i pet tisuća ljudi, pa je za svaki slučaj dovedeno tisuću zaštitara. No, pokazalo se da nije trebao ni jedan – stvar je trajala do ponoći, popilo se jezero pive, sve je bilo puno mladih, objesnih ljudi, a došlo je i puno svijeta iz Slovenije i Srbije i – nije se dogodio nikakav incident! Koncert je, pritom, bio visokopolitiziran – Bono Vox koji osim irskog ima i bosanskohercegovački pasoš, što mu ga je izdao njegov jaran, Muhamed Šaćirbej, bivši bosanski ambasador u Ujedinjenim narodima, politički je angažiran na sve strane. Zagrebački koncert posvetio je burmanskoj šefici opozicije kojoj je vlada oduzela izbornu pobjedu, i u Maksimiru poveo skandiranje za crnog južnoafričkog protestantskog biskupa Desmonda Tutua.

Kako bi taj koncert izgledao da je umjesto Bona i U2 nastupio Marko Perković Thompson sa svojim raspjevanim ustašama, naoružan obrednim Excaliburom, koji isuče na početku svake priredbe? Bilo bi više zaštitara nego publike, kojoj bi se karte, uostalom, dijelile, jer oni nemaju ni sto kuna, a nekmoli sto dolara za ulaznicu – da ih i imaju, potrošili bi ih na alkohol, da se opiju do izbezumljenosti. Napravili bi na stadionu milijun sranja, potukli se sa svima u gradu, izazvali ulične nerede, prevrtali automobile, pozdravljali nacističkim pozdravom, skandirali protiv predsjednika Mesića, zazivali nadbiskupa Alojzija Stepinca i od Vijeća sigurnosti ultimativno zahtijevali da pusti Antu Gotovinu na slobodu. Jer inače…

Upravo takvu priredbu, ali na nešto manjoj skali, priredio je Thomposon u Biogradu, u povodu godišnjice Oluje. On Oluju komemorira zasebno, a ne u Kninu s državnim vrhom i pripadnicima vojske koja je pobjedu izvojevala. U Knin ga ne bi nitko ni zvao, pošto je u Domovinskom ratu odigrao samo trećerazrednu rolu: s grupom krezubih likova motao se po Čavoglavama, odakle su ih Srbi odmah istjerali, pa zbrisao u Zagreb, napravio zube i započeo estradnu krijeru. Iz svoga thompsona najviše je pucao dok se snimala glazbena kulisa za njegove pjesme. Nije stoga slučajno heroj fantomske armije od 500 tisuća branitelja Domovinskog rata – od kojih su više od trećine čisti foliranti. Marko Perković njihov je muzički heroj. 
U Hrvatskoj kao da supostoje dva ljudska soja – čavoglavci i normalni Hrvati-punoglavci, samo što ih je teško razlikovati po vanjštini, po imovnom stanju i mjestu obitavanja… Razlikuje ih zapravo stanje duha, pa u Zagrebu, na samo nekoliko četvornih kilometara, imaš i jednu i drugu populaciju masovno zastupljene. No, ipak, kad se napravi precizna sociološka analiza, ustanoviš da su ta dva dijela hrvatskog narodnog korpusa ipak separirana, odnosno polarizirana, te da jedan naseljava Zapadnu, a drugi Istočnu Hrvatsku.

U2 bez izgreda
Zaštitari nisu ni bili potrebni iako se popilo jezero piva, bilo je puno obijesnih ljudi, pa i iz Srbije i Slovenije, ali nije bilo Marka Perkovića i njegove mase

Zemlja je sastavljena od dviju posve različitih država, povezanih jedino modernim prometnicama. Zapadna Hrvatska poprilično je napredna i europeizirana zemlja s razvijenom ekonomijom, niskom stopom nezaposlenosti i strahovito skupim nekretninama. Tu se dosta dobro živi – puno se polaže i daje za kulturu, otvaraju se vrhunski restorani, buja zabava, noćni život, a japiji koji rade u komunikacijskom ili financijskom sektoru te se bave privatnim poduzetništvom, stvaraju bogatstva osnivajući kompanije koje se dinamično razvijaju. Jedina je ozbiljna zapreka napretku – javni, državni sektor, te krupni, monopolski interesi, privatne korporacije slizane s vlašću.
Problem je u tome što se vlada ne bira samo političkom voljom emancipiranih, obrazovanih ljudi na hrvatskom Zapadu, nego se formira kao rezultanta političkog procesa u obje hrvatske zemlje. A Istočna Hrvatska izrazito je zaostala, primitivna i ekonomski nerazvijena; tu vladaju siromaštvo i kriminal, pa je teritorij depopuliran, a život nesiguran. I dalje nekažnjeno haraju bande sastavljene od ratnih zločinaca, koje kontroliraju tržište droge, nameću reket i upravljaju lokalnom politikom. Vlast i mediji ne usuđuju im se suprotstaviti, dok ih Crkva ne osuđuje, nego ekskulpira zbog tobožnjih patriotskih zasluga, no zapravo zbog podložnosti, zatucanosti i netrpeljivosti prema pripadnicima drugih religija. Istočna Hrvatska živi od subvencija Zapadne Hrvatske koje prima posredstvom Vlade.
Istočna Hrvatska sastoji se od deset županija i nekoliko bosanskohercegovačkih kantona, što skupa sačinjavaju pet izbornih jedinica. I Zapadna Hrvatska sastoji se od deset županija, te metropole koja sama obuhvaća gotovo petinu stanovništva cijele države, a sa širom zonom predstavlja osamdeset posto nacionalne ekonomije. Ova europska Hrvatska obuhvaća šest izbornih jedinica. U Zapadnoj Hrvatskoj na izborima premoćno pobjeđuje ljevica, u Istočnoj – desnica.

Istočna Hrvatska stvara jedva deset posto nominalnog nacionalnog dohotka. Ljudi su neobrazovani, jer postoji samo nekoliko malih, loših sveučilišta i provincijskih kazališta, pa uz ekonomsku, vlada duhovna bijeda, osim preko ljeta u primorskim županijama, kad se u ta inače primitivna seoca i gradiće, iz velegradova spusti nomadska populacija turista.
Po principu “jedan čovjek – jedan glas”, lumpenproletarijat i primitivci, white trash, imaju isto glasačko pravo kao i obrazovani ljudi, a koriste ga tako da masovno glasaju za one koji se obraćaju njihovim najnižim instinktima.
Crkva ih indoktrinira u duhu najcrnjeg nacionalizma, mobilizira protiv zapadnog i liberalnog duha, protiv ideja progresa i emancipacije, protiv moderne znanosti, umjetnosti i civilizacije, protiv jednakosti muškaraca i žena. Potiče predrasude, rehabilitira fašizam i fašiste, te isto tako umanjuju zločine koje je banda počinila u Domovinskom ratu.
Pobuđuje se religiozni fanatizam, te potajno podržavaju blasfemični kultovi i prošteništa lažnih čudesa. Na ozemlju Istočne Hrvatske mogla bi se uspostaviti desničarsko-fašistička diktatura, Republika Čavoglave, pa bi na najljepšoj lokaciji u Europi nastala jedinstvena turistička atrakcija: nacionalističko etno-selo, safari-park s dvonožnim divljim životinjama koje slobodno love posjetioce – homoseksualce, bezbožnike, te strance, pripadnike nepoćudnih nacija, ne strahujući od kazne u postupku pred gospićkim županijskim sudom, gdje stoluju najsumnjiviji likovi…