Početak kroz objektiv kamere

Početkom godine počelo se sa snimanjem amaterskog dokumentarnog filma „Koprivnica pleše pogo“. Tema? Punk scena grada Koprivnice, uključujući, osim bendova, dodatne elemente – ljude i udruge koji su koncerte organizirali, mjesta gdje su se koncerti održavali, intervjue s renomiranim rock kritičarima, s ljudima koji na koncerte idu i dio su scene… Film u trajanju od sat i 40 minuta oduševio je mnoge, iako nedvojbeno stoji kritika koja se odnosi na loše obrađen zvuk. Amaterizam, što ćeš – u kakvim se uvjetima radilo, dobro da je film uopće ugledao svjetlo dana (kompjuter na kojem sam radio jednostavno je, nakon projekta, na izmaku snaga napustio ovaj svijet, oprostivši se plavičastim dimom iz kućišta). Koncepcijski film je bio pomalo revolucionaran jer je autor bahato prekršio sva pravila koja se inače koriste kod snimanja dokumentarnog filma –od dužine, pa do obuhvaćenih bendova i sugovornika (nije bilo nikakvog filtera).

Promocija je održana u koprivničkoj Kuglani, bila je to projekcija s koncertom kakav se ne pamti – nastupali su domaći bendovi (Koprivnica – Đurđevac), a prodano je gotovo 200 ulaznica (i svatko je na ulazu dobio primjerak filma na DVD-u). Čak sedam bendova upriličilo je tu večer, nije bilo nijednog incidenta, a šank je ostao bez piva.

Korak

Bio je to samo početak – film je trebalo širiti dalje, pri čemu smo uspjeli. Podijeljeni primjerci određenim ljudima rezultirali su velikim pohvalama i organiziranim projekcijama, a film je, kao izuzetan sociološko – istraživački materijal, prihvatio renomirani hrvatski sociolog za subkulture Benjamin Perasović, koji će ga koristiti kod istraživanja punk scene u post-komunističkim zemljama (koje financira ministarstvo kulture Velike Britanije). Organizatori festivala dokumentarnih filmova također su zainteresirani za ovaj amaterski uradak (iza kojeg stoji udruga novwe urbane kulture Come2music). Treba reći da je film konceptualno namijenjem isključivo koprivničkoj publici, no i ljudi iz drugih gradova smatraju ga zanimljivim, ponajviše stoga što takvih filmova u Hrvatskoj o punk glazbi gotovo i nema. U ono malo sličnih filmova što ih ima, mnogi dobri „mali“ bendovi izostavljeni su (filtrirani) zbog „velikih“. Koliko znate riječkih ili zagrebačkih punk bendova iz osamdesetih? Netko jedan, netko nijedan. A bilo ih je, i iznenadili bi se kako su dobri bili!

Ono što je također bitno istaknuti je priča koju film prikazuje, zajedno s njenim specifičnostima. O mnogim stvarima sam već pisao u prvoj kolumni prije mjesec dana „Druga strana koprivničke glazbe“, dakle radi se o fenomenu velikog broja bendova u ovako malom gradu, o jednoj jakoj sceni koja je zapravo godinama bila razjedinjena, a mnogi dobri bendovi su se raspali, ostavivši iza sebe eventualno nekakvu demo snimku. Šteta, da – kao u i životu, tako i na glazbenoj sceni preživljavaju najsnalažljiviji i najizdržljiviji. Dakle, film prikazuje sve ono dobro, ali i ono loše, što potvrđuju i izjave mnogih ostarjelih glazbenika koji su sa sjetom završavali intervjue rečenicom: „Sad dok pogledam unatrag, vidim da je to bilo nešto dobro i šteta što nismo nastavili dalje i ozbiljnije pristupili tom sviranju, već se samo zaje…li da skratimo vrijeme“. Pomalo neozbiljno, da, no dok se danas osvrnemo u prošlost, nije teško prepoznati da su neki čak bili ispred svoga vremena. No sve je to u biti prirodno, vrijeme prolazi, ljudi se mijenjaju, situacije u određenim trenucima značajno mijenjaju nečije sudbine i životne tokove.

Dio identiteta

Efekti filma bili su točno onakvi kakve sam, kao autor, očekivao. Prvo, svi intervjuirani glazbenici su me podržali i bili sretni što su ovim (amaterskim) uratkom ovjekovječeni, što se njihov bivši „hobi“ i doprinos glazbenoj sceni Koprivnice neće zaboraviti. Bogme, tko je gledao film, doznao je svakakve zanimljive stvari. Neki od njih su čak mislili da ih netko zeza kada sam ih zvao s namjerom da dogovorim intervju i snimanje. Drugo, općenito u Koprivnici je bilo predobrih bendova i vrijednih anegdota da bi se to prepustilo zaboravu. Ponekad me klinci u gradu vuku za rukav nek im spržim „Analnu psorijazu“ i slično, jer nemaju kako do toga doći. Dakle, zainteresirao sam mlade generacije za glazbu gradskih punk veterana, koji su bili poznati i izvan granica Hrvatske. Treće, dobro je da ljudi iz drugih gradova mogu vidjeti kakva je glazbena punk scena Koprivnice, a sa sjetom možemo samo zamisliti kakvi bi tek bili dokumentarci slične tematike sa scenom Kutine, Osijeka, Čakovca… Mnogi su ostali ugodno iznenađeni. Ovog vikenda bili smo u Ljubljani na koncertu u Metelkovoj, a kada sam podigao rezerviranu kartu momčić na blagajni je pročitao moje ime i nasmiješeno rekao „Koprivnica pleše pogo!“. Zbilja mi je bilo, kao Koprivničancu, jako drago! Možda to govori i što film znači kao doprinos koprivničkoj kulturi općenito. Jer onaj tko tvrdi da punk i slični glazbeni pravci ne spadaju u kulturu, nije u pravu. Prisjećam se one izreke, ne znam čije, „Ljudi misle da rock neće promijeniti svijet, a ne vide da ga je već promijenio!“.

Film, CD, projekt… Festival?

Iako je „Koprivnica pleše pogo“ naziv filma, bilo je evidentno da je film samo početak jednog velikog, istoimenog projekta. Projekt bi se trebao baviti koprivničkom punk scenom (i starim i novim bendovima), propagiranjem korpivničke punk scene po drugim hrvatskim gradovima, povezivanjem ljudi (kako je krenulo, pola pulskih pankera oženit će se Koprivničankama) i organiziranjem raznih događaja. Kako sam spomenuo na početku kolumne, film „Koprivnica pleše pogo“ sniman je isključivo konceptom koji je namijenjen domaćoj publici. Logičan nastavak bio bi svojevrstan soundtrack, koji je ove subote ugledati svjetlo dana. U Domu mladih održat će se promotivni koncert „Koprivnica pleše pogo“. Bendovi koji će nastupati su zagrebački (Abergaz, Bikini Šnaps, Pankerfaust, domaći bendovi ionako nastupaju konstantno), no bendovi na CD-u koji će se dijeliti na upadu posjetiteljima bit će koprivnički. Kompilacija obuhvaća čak
22 benda (bilo bi i više al nema snimljenog materijala), a CD će se distribuirati i po drugim hrvatskim gradovima. Bilo je i vrijeme za ovakav razvoj događaja, jer Koprivnica je grad koji to svakako zaslužuje. Ti kulturni sadržaji nisu tuđi već su naši, a tko će se za njih pobrinuti ako ne mi sami? Kako je krenulo, možda se „Koprivnica pleše pogo“ pretvori u neki renomirani festival poput MAK festa. Idemo korak po korak, vrijeme će pokazati. E da, mnogi su me pitali:“ Dakle to je film o punk sceni, a kad ćeš snimati stare koprivničke rokere, metalce i ostale?“. Što se tiče „ostalih“, ne dvojim da bu takav film bio izuzetno zanimljvih. Neću ga snimati ja – ali tko god da ga planira napraviti ima moju (i ne samo moju) podršku!