Životne priče triju sestara

FOTO Anita Galinec: Posao medicinske sestre vrlo je težak i iscrpljujuć, ali smatram da svaka od nas ima nešto u svom srcu zbog čega je to sposobna raditi

Moj put obrazovanja bio je izuzetno težak, posebice stoga što medicinske sestre na školovanje odlaze same odnosno financiramo vlastito školovanje. Snalazimo se tako da iskorištavamo svoje slobodne dane i iza noćnih smjena odlazimo na predavanja, te u tu svrhu uzimamo godišnje odmore, priča nam Željka Vondraček.

18:30h
0
Anita Galinec // Foto: Matija Gudlin

Povodom Međunarodnog dana sestrinstva, porazgovarali smo s nekoliko sestara o njihovoj ljubavi i posvećenosti prema tom poslu. Koliko je to zapravo samo posao, a koliko poziv prikazale su kroz priču kako posao i rad na napretku usklađuju s obiteljskim životom.

Primijetili smo da je danas sve više sestara koje se ne zadovoljavaju samo sa srednjom školom te da teže napredovanju u obrazovanju pa su s nama podijelile i probleme s kojim se susreću pri sustavnom nepriznavanju njihovog visokog obrazovanja.

Ružica Evačić magistra je sestrinstva te radi kao pomoćnica ravnatelja za sestrinstvo i glavna sestra u koprivničkoj bolnici. Prisjetila se Florence Nightingale koja je postavila standard školovanja medicinskih sestara 1860. godine.

– Od tog vremena do danas sestre su napravile jedan veliki preokret u svom pozivu zato što danas imamo medicinsku sestru koja se može školovati do najviše vertikale u našem obrazovanju, do doktorskih studija – priča nam glavna sestra bolnice R. Evačić koja je i sama na  trećoj godini postdiplomskog doktorskog studija iz biomedicine i zdravstva.

Ružica Evačić i Željka Vondraček // Foto: Matija Gudlin

Objasnila je kako se sestre dalje obrazuju iz potrebe da svoju profesiju prezentiraju kao stvarnu te da se dokažu kao autonomne u provođenju zdravstvene njege, kako sustav njihovo visoko obrazovanje ne prepoznaje.

– Da bi to bilo moguće, moramo imati propise, standarde i pisanu dokumentaciju – to je bit sestrinstva danas. Sestre su počesto nezadovoljne jer ne znaju što dalje nakon točke do koje su došle. Međutim, dogodio se veliki preokret od 80-ih godina prošlog stoljeća. Dok neke profesije, poput medicine, imaju dugi vijek razvoja, pružanje njege je bilo usputno; ali pružanje skrbi na školovan način razvija se tek od 1860. godine. Sestre su napravile jedno veliko čudo po pitanju edukacije – priča nam R. Evačić.

Ova glavna sestra neprestano u zdravstvenoj službi radi već 35 godina te se 23 godine bavi edukacijom mladog kadra kao vanjski suradnik u srednjoj školi.

Ipak, kako kaže, to ne znači da se i sestre cijeli život ne preispituju te da neke od njih ne promijene karijeru.

– Kao i u svakoj znanosti, tako se i u medicini ponekad netko ne nađe. Međutim, za naše sestre mogu reći da su vrlo dobro educirane i da se brzo uklope ili, pak, naprave neku prekvalifikaciju unutar zanimanja – zaključila je glavna sestra koprivničke bolnice.

Željka Vondraček u Komori sestara bori se za priznanje njihovog obrazovnog statusa // Foto: Matija Gudlin

Željka Vondraček glavna je sestra centralnog operacijskog bloka centralne sterilizacije i predsjednica Podružnice Hrvatske komore medicinskih sestara Koprivničko-križevačke županije te nam je ispričala kako je izgledao njen put školovanja.

– Završila sam srednju medicinsku školu u Varaždinu kako je u to vrijeme, nekoliko godina ista bila ukinuta u našoj županiji. Potom sam završila školovanje na Sveučilištu u Rijeci kao prvostupnica sestrinstva, ali sam daljnjim doškolovanjem postala magistra sestrinstva – priča je Ž. Vondraček.

Uputila nas je kako u njenoj djelatnosti postoje još dvije diplomirane medicinske sestre i da Hrvatska komora medicinskih sestara intenzivno radi na priznavanju visoke stručne spreme sestara i priznavanju koeficijenta.

– Moj put obrazovanja bio je izuzetno težak, posebice stoga što medicinske sestre na školovanje odlaze same odnosno financiramo vlastito školovanje. Snalazimo se tako da iskorištavamo svoje slobodne dane i iza noćnih smjena odlazimo na predavanja, te u tu svrhu uzimamo godišnje odmore. Jednako tako, kao medicinska sestra morala sam se dokazivati s određenim godinama staža kako bih tek tada pristupila svom doškolovanju, inače sve skupa nema smisla – priča nam ova visokoobrazovana sestra s 23 godine staža.

Anita Galinec prvostupnica je sestrinstva i 16 godina radi u koprivničkoj Općoj bolnici.

– 12 sam godina radila kao medicinska sestra na odjelu psihijatrije, a posljednje četiri godine radim u jedinici za kvalitetu. Posao medicinske sestre vrlo je težak i iscrpljujuć, ali smatram da svaka od nas ima nešto u svom srcu zbog čega je to sposobna raditi i mislim da je to jednostavno poziv s kojim se rodiš – priča nam Anita o svom životnom izboru.

Anita Galinec završila je dodatno obrazovanje uz dvoje djece // Foto: Matija Gudlin

Njezin je stav da osobi, ono što voli nije teško ni napraviti, tako da je tad jednostavnije uskladiti i privatne obveze i obitelj s poslom.

– Prije četiri godine završila sam stručni studij sestrinstva i poručujem svim kolegicama da je to moguće. Ja sam ga uspjela završiti trudna i kasnije s malom bebom, odnosno s dvoje djece i u roku pa smatram da se uz volju i trud, ali i pomoć i razumijevanje obitelji, sve može ostvariti – inspirativna je ova medicinska sestra.

Kao problem s kojim se njena struka susreće jest činjenica da je prvostupništvo medicinskih sestara priznato, ali ne i daljnje obrazovanje poput diplomskog, magisterija i na više.

– Nažalost, visoko obrazovanje još nije priznato ni uređeno koeficijentom, ali nadam se da će to biti regulirano kao poticaj ostalim sestrama da se dalje školuju – riječi su A. Galinec koja, unatoč nezahvalnoj situaciji za visokoobrazovane sestre, odlučno odbija svaku pomisao odlaska na rad izvan zemlje.

čitam...