Bojana Kežman pred dva je desetljeća kao svoj životni poziv izabrala posao odgojiteljice u Dječjem vrtiću Tratinčica, no kad se ne bavi djecom, onom na poslu, ili svojom vlastitom,  od kako zna za sebe, nešto crta i boja.


– Vjerojatno se zato i zovem Bojana, kaže nam na početku razgovora.

Srednju je školu završila u Varaždinu, točnije Tekstilnu školu, smjer dizajner tekstila.

Šira javnost već je upoznata s njenim kreativnim projektima. Naime, u proteklih nekoliko godina Bojana je izradila dvije taktilne slikovnice za slijepu i slabovidnu djecu Tajna stare Škrinje i Leti, balončiću, leti koje su Hrvatsku predstavljale na međunarodnom natječaju, kao i tri psihološko-edukativne slikovnice Lov na balončić, Kućna pustolovina i Utrka brodova, nastale u suradnji sa psihologinjom Idom Šipek.

Kao srednjoškolka je prvi put probala slikati na svili, no u tom trenutku to na nju nije ostavilo neki poseban dojam.

– Prije pet godina u našem vrtiću provodio se projekt „Vrijedne ručice“ gdje je jedan od dijelova projekta bio omogućiti djeci da slikaju na svili. Tu me ova tehnika osvojila jer je toliko drugačija od svih drugih slikarskih tehnika. No, kako su moja djeca tad bila mala, odlučila sam to ostaviti za vrijeme kada im više neću biti toliko potrebna. U prvom redu ipak sam odgojiteljica, pa time i primjer roditeljima – prisjetila se Bojana drugog “susreta” s nečim što joj je danas preraslo u hobi.

Foto: Ivan Balija
Maramu s mačkama Bojana je napravila prema ideji i želji svoje prijateljice //Foto: Ivan Balija

Svila je, kaže Bojana, bezvremenski materijal.

– Tko je jednom osjeti na svojoj koži uvijek joj se vraća. Danas su je zamijenili jeftiniji umjetni materijali koji se svojom kvalitetom i ugodom ne mogu mjeriti sa prirodnom svilom. Postoje neke naznake da se svilene marame ponovo vraćaju u modu, no pravi razlog zbog čega sam se baš sad primila slikanja na svili su osobni razlozi o kojima sam na početku pričala. Nekako sve što radim, radim sa srcem, jer nešto volim. Slikanje na svili na mene djeluje posebno opuštajuće, gotovo terapeutski dok gledam kako se boje lagano razlijevaju po svili, a nikada ih ne možete u potpunosti kontrolirati. Prava antistres terapija u ova stresna vremena – veli nam.

Sam proces izrade kreće, kao i svagdje, idejom koju je potom potrebno uobličiti i prenijeti na papir, izraditi skicu. Nakon toga skica se prenosi na svilu koja mora biti napeta na okviru. Prenašanje skice na svilu radi se posebnim konturnim bojama koje sprječavaju da se kasnije nanesena boja razlijeva u neželjenim smjerovima.

– Tek kada se konture posuše može se krenuti s nanošenjem boje. To sve zajedno iziskuje dosta vremena, posebno ako se radi o velikim maramama. Za male slike (20*20) dovoljno mi je 2 dana, no marame velikih formata znam raditi i po tjedan dana, u prosjeku potrošim sat-dva dnevno. No, naravno, ima marama s kojima sam i prije gotova. Sve je to relativno, najčešće ovisi o kompliciranosti motiva. Svilu i specijalne boje za ovu vrstu slikanja nabavljam putem Internet trgovina, najčešće domaćih – kaže Bojana.

Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija

Svoj mir za slikanje, koliko ga je moguće pronaći u obiteljskoj kući sa dvoje tinejdžera, dodaje u šali, osigurala si je u jednom kutku kuće, odnosno u jednoj prostoriji gdje joj je dozvoljen kreativan nered.

– Motivi koje radim su širokog raspona od cvjetnih, životinjskih, urbanih, prirode, ljudskih likova, bića iz mašte…a volim raditi i po narudžbi. To mi je poseban izazov. S obzirom na ovo Božićno vrijeme imam u pripremi i nešto blagdanskih motiva za male slike koje mogu biti lijep poklon dragim osobama – rekla nam je na kraju Bojana.

Marame i slike možete pogledati na Facebook stranici SilkyArt.

 

Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija

čitam...