podravske šume

FOTO Danijel gljive proučava 20 godina, otkrio nam je koje su najotrovnije, kako se beru i odnosi prema njima: U našoj županiji raste više tisuća različitih vrsta gljiva

Kaže da očišćene gljive mogu tri dana stajati u frižideru, no najbolje ih je pripremiti neposredno poslije berbe ili ih konzervirati sušenjem, kiseljenjem ili stavljanjem u duboko zamrzavanje. Ubiru se u platnene vrećice, jer plastične nisu pogodne za sakupljanje, savjetuje

12:30h
0
Danijel Balaško, Gljivar
Otrovna muhara u Danijelovim rukama // Foto: Ivan Balija

Gljive su od davnina cijenjene kao zdrave i ukusne namirnice, ali uživanje u tom šumskom mesu zahtijeva krajnji oprez kako, zbog neznanja, ne bismo jestivu gljivu zamijenili onom otrovnom.

Koprivnički poznavatelj gljiva i učitelj informatike, Danijel Balaško, proučavanjem gljiva intenzivno se bavi već više od 20 godina. Član je Hrvatskog mikološkog društva te sudjeluje u inventarizaciji gljiva Hrvatske, odnosno bilježenju rijetkih i zaštićenih gljiva u podravskom kraju, ali i Hrvatskom zagorju – gori Ivančici, Gorskom kotaru i Istri.

Najomiljenija obitavališta gljiva su, naravno, šume, no gljive možemo naći gotovo svugdje – na livadama, uz rubove šuma, poljima, parkovima, voćnjacima, dvorištima,
smetlištima…

Danijel Balaško, Gljivar
Danijel pored jestive Sunčanice // Foto: Ivan Balija

– Vjerovali ili ne, na svim tim staništima u našoj županiji raste više tisuća različitih vrsta gljiva. Građani najviše sakupljaju vrganje, sunčanice, puze (kljukače, migače) i lisičice. Najbolje jestive gljive u našim podravskim šumama su: ljetni, jesenski i crveni vrganj, sunčanica, poljski šampinjon, mrka trubača, lisičica, prosenjak, puza, ljubičasto zelena krasnica, golubača, velika gnojištarka, turčin, medenka, sunčanica, kostanjevčica, rujnica, modrikača, bukovača, razne vrste puhara, tupoglava puževica, zimska vitezovka, zečarka, jelenovo uho – ističe Danijel.

Nekima od njih se pripisuju i ljekovita svojstva – antitumorna, protuupalna, antivirusna dok u najotrovnije u našem kraju ubraja zelenu pupavku, panterovu muharu, crvenjaču, zavodnicu, olovastu rudolisku, muharu, razne vrste otrovnih koprenki i cjepaču.

Napominje da u berbi gljiva pozornost valja obratiti na plodno tijelo gljive, njen klobuk, stručak i trusište, odnosno donji dio klobuka i sve momente vezane uz njih.

Danijel Balaško, Gljivar
Panterova muhara smrtno je otrovna // Foto: Ivan Balija

– Je li trusište građeno od listića, cjevčica ili možda bodljika. Zatim kakve je boje meso gljive – mijenja li boju na prerezu, je li tvrdo, elastično, krhko, mekano, drobivo, žilavo. Zatim kakav je okus mesa ili njegovog mliječnog soka – blag, ljut, gorak, neugodan, smolast, sladak. Okus, naime, ne smijemo isprobavati kod smrtno otrovnih gljiva. Bitan faktor je miris, jer gljive mogu mirisati na brašno, krastavce, češnjak, zemlju, krumpir, rotkvice, užeglo ulje, strvinu, kokos, gnjilo zelje, tintu, naftu, voće, cvijeće, bademe, vaniliju, med i na desetke drugih mirisa. Vrlo je bitno obratiti pozornost na stanište gdje je gljiva rasla, u blizini koje vrste drveća, na kakvom tipu tla, kolika je osunčanost staništa, koliko je vlage… Tek nakon ispitivanja tih i nekih drugih identifikacijskih momenata možemo odrediti vrstu gljive – pojašnjava.

Kaže da se prema gljivama i prirodnim staništima na kojima rastu trebamo se odnositi savjesno i s poštovanjem.

– Gljive koje ne poznajemo ostavljamo na miru, ne ‘šutiramo’ ih nogom kao što to, primjerice, čine neki pojedinci. Čak i da su one otrovnice to ne smijemo činiti, jer svaka gljiva ima svoju svrhu, svoj životni ciklus koji nemamo pravo oskvrnuti tim barbarskim činom. Gljivama se treba diviti, vizualno uživati u njihovim neobičnim pojavama, oblicima, raznolikim bojama, uživati u bogatstvu okusa i aroma koje nam pružaju. Ne treba sakupljati gljive koje nećemo koristiti za jelo, odnosno koje ćemo baciti, a uvijek treba ubrati onoliko koliko nam je dovoljno za osobnu upotrebu, ostaviti barem trećinu plodišta gljiva na staništu te biti umjeren i uviđavan u sakupljanju gljiva – kaže ovaj zaljubljenik u gljive.

Danijel Balaško, Gljivar
Uska griva, također, nije jestiva // Foto: Ivan Balija

Početniku se preporuča da u berbu krene s nekim iskusnim poznavateljem gljiva te da nabavi adekvatnu literaturu koja je dostupna na hrvatskom jeziku od hrvatskih autora.

– Ako se želi dublje i temeljitije pristupiti proučavanju gljiva tada je ipak potrebna strana literatura koje ima napretek. Danas je vrlo korisno što se možemo koristiti i renomiranim mrežnim stranicama o gljivama kojih na internetu ne manjka. Također, postoje i brojne Facebook grupe specijalizirane za problematiku o gljivama na kojima su vrhunski poznavatelji koji će pomoći u determinaciji gljiva. U tu svrhu je potrebno napraviti kvalitetne i detaljne fotografije gljiva na njihovim staništima i fotografijom prikazati sve dijelove gljive (klobuk, stručak, trusište), presjek, mijenjanje boje, više primjeraka različitih faza rasta i slično – govori Danijel.

Primjerice, ako se pronađe jedna gljiva na istoj lokaciji, pronaći će se i njezin rođak…

– Gljive najčešće rastu skupno, zato ako pronađemo jedan primjerak gljive, trebamo tražiti okolo i vjerojatno ćemo ih pronaći još. Naravno, rjeđe mogu biti i usamljeni primjerci. Ovisno o vrsti gljive, neke možemo pronaći i na desetke i stotine primjeraka na jednom staništu, kao na primjer šampinjone, puze, mrke trubače, velike gnojištarke – kazuje.

Danijel Balaško, Gljivar
Danijel je ubrao Panterovu muharu kako bi nam je predstavio, no vi to nemojte raditi // Foto: Ivan Balija

Pri ubiranju gljive važno ih je dobro očistiti od zemlje i lišća da ne budu prljave.

– Gljivu ubiremo tako da je lagano zaokrenemo za 360 stupnjeva i pažljivo izvadimo iz zemlje, a nastalu rupu zatrpamo lišćem i zemljom – savjetuje i dodaje da za branje gljiva valja podići godišnju dozvolu u Hrvatskim šumama na svoje ime i prezime, koja je besplatna. Valja se i prikladno odjenuti…

– Preporučuju se svjetlije hlače tako da vidimo krpelje. Ne pamučne, jer se za njih krpelji lako uhvate, najbolje su planinarske glatke hlače ili traperice. Dugačke rukave ako ima puno komaraca da nas čim manje grizu i slično. U berbu ponijeti gljivarski nožić za čišćenje gljiva i košaru za sakupljanje. Možemo ih ubirati i u platnene vrećice, a plastične nisu pogodne za sakupljanje – napominje.

Danijel Balaško, Gljivar
Ako naletite na Sumporaču, također je zaobiđite // Foto: Ivan Balija

Kaže da očišćene gljive mogu tri dana stajati u frižideru, no najbolje ih je pripremiti neposredno poslije berbe, dakle svježe, ili ih konzervirati sušenjem, kiseljenjem ili stavljanjem u duboko zamrzavanje.

Gljive su posebno carstvo, nisu ni biljke ni životinje iako imaju neke njihove osobine.

–  Ono što mi zovemo gljivom, zapravo je samo plodište, dok se ‘prava’ gljiva (kao organizam) nalazi u tlu ili nekom supstratu u vidu hifa micelija. Kad bismo napravili usporedbu s biljnim svijetom, plodište neke gljive odgovaralo bi plodu jabuke, a stablo jabuke odgovaralo bi miceliju gljive u tlu – zaključio je naš vrhunski poznavatelj gljiva.

Nastavnik Danijel Balaško u Osnovnoj školi Antun Nemčić Gostovinski vodi gljivarsku skupinu te zajedno s učenicima tradicionalno priređuje jesensku izložbu gljiva. Otkrio nam je kako će se izložba ove godine održati u drugoj polovici listopada ili početkom studenog za Dan grada Koprivnice.

Danijel Balaško, Gljivar
Zelena vitičarka nije jestiva // Foto: Ivan Balija
Danijel Balaško, Gljivar
Ako naiđete na ovakvu gljivu najbolje je da je zaobiđete, jer je otrovna // Foto: Ivan Balija
Danijel Balaško, Gljivar
Divna plamenka nejestiva je vrsta gljive // Foto: Ivan Balija
Danijel Balaško, Gljivar
Jesenski vrganj vrlo je popularan u našem kraju // Foto: Ivan Balija
Danijel Balaško, Gljivar
Bukova čamavka se ne jede // Foto: Ivan Balija
Danijel Balaško, Gljivar
Zelena vitičarka na prvu se prepoznaje kao nejestiva // Foto: Ivan Balija
Danijel Balaško, Gljivar
Otrovna sumporača // Foto: Ivan Balija
Danijel Balaško, Gljivar
Uska griva možda je atraktivna, ali je nejestiva // Foto: Ivan Balija
Danijel Balaško, Gljivar
Tikvasta puhara jestiva je dok je mlada // Foto: Ivan Balija
Danijel Balaško, Gljivar
Sunčanica se lako prepozna i ona je jestiva // Foto: Ivan Balija
Danijel Balaško, Gljivar
Sunčanica je lako prepoznatljiva // Foto: Ivan Balija
Danijel Balaško, Gljivar
Šumska pečurka jestiva je gljiva // Foto: Ivan Balija
Danijel Balaško, Gljivar
Obuvena suncobranka nije dobro došla na tanjur // Foto: Ivan Balija
Danijel Balaško, Gljivar
Kuštrava sunčanica uvjetno je jestiva // Foto: Ivan Balija
Danijel Balaško, Gljivar
Otrovna muhara // Foto: Ivan Balija
Danijel Balaško, Gljivar
Danijel nas upozorava na ružnu mliječnicu da nije jestiva // Foto: Ivan Balija
Danijel Balaško, Gljivar
Ružna mliječnica isto tako nije za jesti // Foto: Ivan Balija
Danijel Balaško, Gljivar
Biserka je jestiva vrsta gljive // Foto: Ivan Balija
Danijel Balaško, Gljivar
Smrtno otrovna Panterova muhara // Foto: Ivan Balija
Komentiranjem prihvaćate naše Uvjete korištenja, komentiranja i zaštite privatnosti!

Reklamni sadržaj - sponzorira ADNOW