Nakon što je magistrirala na Tekstilno – tehnološkom fakultetu u Zagrebu, Koprivničanki Dijani Lukunić pronaći posao u struci bila je nemoguća misija. Nakon nekoliko godina rada u TV marketingu odlučila je stvar uzeti u svoje ruke i pronaći posao u modnoj industriji. Nakon nebrojenog broja poslanih zamolbi, na žalost, niti jedna hrvatska tvrtka nije joj pružila priliku da pokaže svoje potencijale, a mnogi natječaji bili su objavljeni pro forme radi.
– Nakon nekoliko mjeseci bezuspješnog traženja posla u struci, te već pomalo obeshrabrena, na neki način bila sam primorana tražiti posao izvan Hrvatske. Prijavila sam se na natječaj za International Visual Merchandiser poziciju za talijansku modnu firmu, te nakon nekoliko selekcijskih krugova i šest mjeseci intenzivnog treninga, počela sam s radom na poziciji koja je ostvarila moje poslovne snove: putovati i istovremeno raditi u svojoj struci – započinje ona svoju priču.
Početak moje priče na tom radnom mjestu je zapravo tužna priča hrvatske realnosti, dodaje.
– Radim kao Internacionalni Visual Merchandiser za talijanski modni brend OVS. Trenutno sam odgovorna za osam zemalja na području Europe, sveukupno 45 trgovina, koje u šali često zovem svojim bebama jer priprema projekata otvaranja novih trgovina, realizacija otvaranja, te kasnije održavanje trgovina, postavljane kolekcija, održavanje promocija i mnogo drugih detalja, zahtijevaju svakodnevnu brigu i multitasking – priča nam ova simpatična Koprivničanka.
U posljednje dvije godine obišla je 13 zemalja i bila u 30 raznih gradova u Francuskoj, Nizozemskoj, Grčkoj, Cipru, Litva, Latviji, Estoniji, Poljskoj, Slovačkoj, Makedoniji, Austriji, Rumunjskoj i Vietnamu iz kojeg se upravo vratila.
– Mislim da je u svim poslovima u početku sve naporno, ali kad se navikneš na tempo koji posao diktira, sve postane lakše, što fizički što psihički. Ono što je u ovom poslu fizički naporno i neizbježno je često putovanje na posao avionom, mijenjanje vremenskih zona koje ponekad rezultiraju Jet Lag-om – kaže.
Najviše anegdota s putovanja, kaže, ima s vozačima taksi vozila.
– Jednom prilikom kad sam se sa svojim kolegama vozila u taksiju u Thesalonikiu u Grčkoj, vozač je naglo stao na raskrižju i istrčao iz automobila. Prvo što mi je palo na pamet je da će auto eksplodirati ili da je vozač možda ukrao taj auto, no već nakon nekoliko sekundi dao nam je odgovor. Otrčao je u grmlje obaviti nuždu. Svi smo prasnuli u smijeh i zahvalili Bogu što su u pitanju bile samo vozačeve probavne smetnje – prisjeća se D. Lukunić.
Svako mjesto koje je posjetila ima svoje čari, ali ako bi birala mjesto za dobar život u Europi, odabrala bi Nizozemsku.
– To je predivna mala zemlja, uređena u svakom pogledu i nudi puno poslovnih mogućnosti. Jedina joj je mana što tamo nema mnogo sunčanih dana i vrijeme je malo hladnije nego u Hrvatskoj. Iako poslovno puno putujem, avanturistički sam tip osobe, pa svoj godišnji odmor uglavnom iskoristim za putovanja na kojima mogu pustiti mozak na pašu. Zadnje putovanje bilo je u Meksiko koji me očarao i mogla bih se zamisliti da živim ondje – priča.
Radeći s ljudima različitih nacionalnosti i različitih razina znanja engleskog jezika, naišla je na mnogo dobrih, ambicioznih i sposobnih ljudi, ali isto tako i na one obrnutih karaktera.
– Generalno iz svoje perspektive mogu zaključiti da su Azijati opuštenije naravi nego Europljani. Francuzi su pomalo prgavi, Poljaci vrlo pristojni i radišni, dok su Grci vrlo slični nama Balkancima – pobrojala je Dijana.
Brojna putovanja na kojima provodi skoro svo svoje vrijeme zahtijevaju puno odricanja.
– Sretnica sam što sam jutarnji tip osobe, tako da pokušavam iskoristiti svaki slobodan trenutak da prije i nakon radnog vremena spojim ugodno s korisnim, posjetim zanimljiva mjesta i uspijem se posvetiti svojoj obitelji, prijateljima i sebi – zaključuje D. Lukunić.
Ono što ju opušta i uveseljava je njezina ljubav prema slikanju. Iako sad više nema mnogo vremena za slikanje zbog prirode svog posla, želja joj je jednog dana imati svoju galeriju, a taj san će, kako kaže, ostvariti pa makar i u mirovini.
Zanimalo nas je i kako uspijeva uskladiti privatni, odnosno ljubavni život s poslovnim obvezama.
– Mislim da je moj posao zapravo idealan za prepoznati onog pravog. Zbog čestih poslovnih putovanja, smatram da samo prava osoba može izdržati moj tempo radi zajedničkog boljeg sutra. Svi mi imamo svoje ambicije i želje, a naći osobu s kojom se savršeno nadopunjuješ i koja je spremna na obostranu žrtvu, potporu i kompromise u današnje vrijeme nije lako. Svoj ljubavni status krijem kao zmija noge. Neke stvari volim držati za sebe i okolinu meni dragih ljudi. Ali ako ću se ikada udavati sigurno će pasti neka ‘She said yes‘ fotka na Instagramu – misteriozna je ova simpatična Koprivničanka.
