Ultra trail du mont blanc

FOTO Đurđevčanin Mario Erdec za nevjerojatnih 45 sati završio jedan od najtežih ultra maratona današnjice: Ne natječemo se jedni s drugima, nego s planinom i samima sobom

Sve to podrazumijeva da su trkači samostalni i pripremljeni na sve izazove koje pred njih stavlja okoliš i vremenski uvjeti, a koji samu utrku mogu učiniti itekako fizički i mentalno zahtjevnom. Jer, i najbolji trkač nije imun na ozljede.

10:15h
0
Foto: SRD 315 Sjeverozapad
Foto: SRD 315 Sjeverozapad

Petorica članova kluba SRD 315 Sjeverozapad, među kojima i Đurđevčan Mario Erdec, uspješno su u nedjelju završili jedan od najtežih ultra maratona današnjice i simbol ljudske izdržljivosti – Ultra trail du Mont Blanc (UTMB).

UTMB za svakog ozbiljnog trail trkača ima kultni status i ultimativni je cilj. Cilj do kojeg nije jednostavno doći jer, da bi se uopće prijavio, trkač mora dokazati da ima iskustvo u dugim trail utrkama. Iskustvo se dokazuje skupljanjem bodova na kvalifikacijskim utrkama koje su uglavnom od 70 do 100 km i 100 milja. Nakon toga slijedi ždrijeb, u kojem nemaju svi sreće. Pa tako, u želji da ipak slijedećih godina nastupe na utrci, mnogi ponovno moraju sakupljati bodove na kvalifikacijskim utrkama, prijaviti se i čekati rezultate ždrijeba. Zbog toga slobodno možemo reći da je sudjelovanje na utrci UTMB za mnoge višegodišnji projekt i san koji se ne ostvaruje baš tako jednostavno.

Utrku duga 170 kilometara sa 10.000 metara uspona, koja prolazi kroz Francusku, Italiju i Švicarsku Mario Erdec završio je za 45 sati i 18 minuta, zajedno s klupskom kolegicom Jelenom Sekelj. Utrku su uspješno završili i ostali njegovi klupski kolege – Zenil Vugrinec i Igor Varga iz Ludbrega te Ranko Orehovec iz Čakovca. Samo 8 Hrvata ove godine sudjelovalo je u utrci. Ukupno je bilo 2561 trkača, a njih čak 782 nije završio utrku, što je dokaz njezine težine.

Foto: SRD 315 Sjeverozapad
Foto: SRD 315 Sjeverozapad

Utrka se trčala po surovom alpskom terenu područja koje okružuje Mont Blanc. Na dva mjesta je organizator na dan utrke mijenjao rutu, od čega je jedan dio promijenjen radi odrona kamenja sa smrtnim posljedicama. Veći dio staze bio je iznad 2000 metara nadmorske visine i trčalo se u različitim vremenskim uvjetima.

Startali su s kišom, prva noć je bila hladna i maglovita, jutro su dočekali s nešto sunca, ali se nakon podneva vrijeme pogoršalo. Počeo je puhati jak hladni vjetar, a organizator je prije uspona na Grand Col Ferret proglasio zimske uvjete i tražio od sudionika zimsku opremu. Slijedio je uspon po kiši i hladnom i oštrom vjetru, opet hladna noć. I sunčano i vruće nedjeljno poslijepodne kada je trebalo svladati posljednje kilometre prije veličanstvenog ulaska u cilj u Chamonixu.

Bila je to izuzetno duga planinska utrka u kojoj su trkači prolazili brojnim visokogorskim prijevojima, kroz rijeke, glečere i surov teren, desetak planinskih vrhova, u različitim vremenskim uvjetima.

Foto: SRD 315 Sjeverozapad
Mario Erdec // Foto: SRD 315 Sjeverozapad

Sve to podrazumijeva da su trkači samostalni i pripremljeni na sve izazove koje pred njih stavlja okoliš i vremenski uvjeti, a koji samu utrku mogu učiniti itekako fizički i mentalno zahtjevnom. Jer, i najbolji trkač nije imun na ozljede. A teren je zahtjevan, pogotovo noću, pa ozljede nisu rijetke. Kolovoz na području oko masiva Mont Blanc može biti vruć, sa temperaturama iznad 30 °C, ali i vrlo hladan. Posebno na visinama iznad 2.000m, gdje temperature mogu biti -10°C, s kišom, nevremenom i snijegom.

U sportu koji je često opsjednut brojčanim rezultatima i novcem, u ovoj utrci pobjednik ne dobiva nikakvu službenu nagradu. Ovdje se natjecatelji ne nadmeću jedan s drugim, već protiv planine. I sebe samih. Odluka na sudjelovanje u ovoj utrci u sebi ima želju za avanturom, jedinstvenim iskustvom u kojem moraš izvući zadnje atome snage i probiti mentalne i fizičke granice kako bi došao do cilja.

Osim mjeseca napornih treninga za utrku, adekvatne opreme i visoke razine autonomije, potrebno je i biti u stanju prevladati umor, otrpjeti bolove i zatomiti strahove i sve one emocije, a ima ih mnogo, s kojima se susreću natjecatelji ovakvih utrka mega izdržljivosti. Svi natjecatelji su u toj istoj borbi. Ovdje nema mjesta za ego. I zato među natjecateljima vlada ogromno međusobno poštovanje. I prijateljstvo.

Foto: SRD 315 Sjeverozapad
Foto: SRD 315 Sjeverozapad

Ali sve to vrijedno je finiša. Trčanje centrom Chamonixa, kroz ulice prepune ljudi koji svakog natjecatelja pozdravljaju, viču „courage“ i „allez, allez!“ i zvone zvonima svakom finišeru daju osjećaj pobjednika. Što u konačnici i je. Jer za svakog od njih ova utrka je osobno putovanje kroz koje su sami sebe tjerali do nezamislivih razina izdržljivosti, do krajnjih granica, i mentalnih i fizičkih.

Tekst: Jelena Sekelj, SRD 315 Sjeverozapad

Foto: SRD 315 Sjeverozapad
Foto: SRD 315 Sjeverozapad

čitam...
Loading...