Plovimo rijekom Tsiribinom, usred prostranih savana i džungli zapadnog Madagaskara. Sunce nas prži cijeli dan, ali konačno dolazimo na mirni ido rijeke, na pješčanu plažu. Podigli smo šator, počeli pripremati večeru.
I onda su došli ljudi iz obližnjeg sela. Primijetio sam odmah po dolasku tragove ljudi. Čini se da je prije svega ova plaža primarno mjesto za kupanje i pranje. Klinci su odmah jurnuli u vodu, a došla je i skupina djevojaka. Skinule su se kao od majke rođene i potpuno normalno ušle u vodu.
Mlade djevojke su se kupale u vodi do pasa, njihove crne i čvrste grudi sjajile su večernjim rumenilom. Scena je puna spokojstva i mirnoće, intimnog kontakta prirode i ljudi. Djevojke se nisu nimalo okretale od nas, kao ni pokrivale svoju ženstvenost, tek bi skrenule s osmjehom pogled kad bi ih direktno pogledali. “Sramota nije u njihovoj prirodi” naš malagaški kolega pomalo nezgodnu situaciju za nas. Stvarno, naša prisutnost nije izazvala nikakvu reakciju osim one uobičajene pojave bijelih vazaha, bijelih stranaca.
Doista, koliko puta sam već naišao na ovakve scene na ovom otoku, bilo na morskoj obali ili rijeci. Čini se da je za mnoge nepojmljivo u vodu zaći u odjeći, kao i u rublju. U tome prednjače djeca.
Naravno, u dobrom dijelu svijetu slučaj je obrnut, pogotovo u Aziji gdje hinduizam, budizam, a naročito islam poprijeko gledaju na svaki komadić kože, pogotovo u žena. No Afrika i u velikoj mjeri Južna Amerika i njene indijanske zajednice još uvelike gaje ljubav prema nudizmu, pogotovo kad nisu u blizini kršćanske crkve.
Južnoamerički Indijanci koji još žive tradicionalnim načinom života u džungli su goli ne samo u vodi, već stalno. Osim možda koje krpice na sebi.
