Dnevnik košarkašice, 2. dio

FOTO Iva Ilić: Košarka je moja velika strast, u Hrvatskoj je teško spojiti vrhunski sport i obrazovanje, ali želim se vratiti i studirati hrvatsku književnost

Bilo bi neozbiljno već sada imati planove za WNBA. Konkurencija u Americi je strašna. Cure su zbilja vrhunske. Košarka je apsolutno najpopularniji sport za djevojke ovdje. Medijski se sve prati na najvišem mogućem nivou. Doslovno, milijun cura ovdje trenira i igra košarku negdje, Ivine su riječi.

15:30h
0
Iva u akciji // Foto: Privatna arhiva

Još jedna perspektivna mlada košarkašica koja je svoj potencijal odlučila brusiti “preko bare”, ovaj put u SAD-u, zove se Iva Ilić a njeni prvi košarkaški koraci sežu u drugi razred osnovne škole.

– Košarku sam počela trenirati na nagovor svojeg tate koji je veliki košarkaški fan. Koliko se sjećam, ja sam to u početku shvaćala kao lijepu igru u kojoj postoje neka pravila – prisjeća se Iva.

Tek kasnije počinje prihvaćati košarku kao sport, natjecanje i priliku za dokazivanje, ali i obavezu odlaska na treninge i putovanja.

– Sjećam se da sam od samih početaka mnogo vremena provodila na putovanjima diljem Hrvatske i da sam već tada upoznala neke djevojčice s kojima sam razvila pravo prijateljstvo i evo, danas zajedno nosimo dres mlade košarkaške reprezentacije Hrvatske – podijelila je s nama mada košarkašica.

Priča kako se ideja o studiranju u Americi pojavila na početku četvrtog razreda gimnazije.

– Tad sam odlučila pokušati dobiti stipendiju i na neki način naplatiti mukotrpno treniranje proteklih godina. Željela sam nakon završetka gimnazije nastaviti trenirati i igrati košarku na visokoj razini, ali i studirati. Najbolje mjesto na svijetu za raditi jedno i drugo u isto vrijeme svakako su Sjedinjene Američke Države. Moji roditelji su me podržali od samog početka i bili su mi velika pomoć – opisuje Iva.

Koprivničanka na američkom terenu // Foto: Privatna arhiva

Mnogi su se uvjeti morali zadovoljiti prije no što se dobije ugovor na potpis od trenera sa američkog koledža ali, kako Iva kaže, oni su svoj dio posla odradili vrhunski.

– Imala sam podršku svojih najbližih prijateljica i prijatelja, a ne želim zaboraviti niti svoje suigračice iz ŽKK “Koprivnice” kao ni svog trenera Mihaela Laptuša bez čijeg truda bi ovo bilo teško izvedivo te sam na tome beskrajno zahvalna – ne zaboravlja mlada Koprivničanka odakle dolazi.

Nadalje, priča kako je nakon deset godina treniranja i igranja košarke za najdraži joj ŽKK Koprivnica, prošlog ljeta dobila punu sportsku stipendiju od sveučilišta Liberty University u Virginiji koje je među najvećima u Americi.

– Od tada sam članica ženske košarkaške ekipe svog koledža koja se natječe u diviziji Prve američke studentske lige odnosno NCAA Division 1. Smještena sam u kampusu u kojem se nalazi 15.000 studenata, dvorana u kojoj treniram prima 10.000 gledatelja, a sveučilišna knjižnica, predavaonice, restorani i ostali sadržaji izgledaju fantastično – opisuje nam svoj novi život naša sugovornica.

Ističe kako ni u kojem slučaju nije krenula ovim putem iz avanturizma, iako je kao odlična maturantica koprivničke gimnazije imala mnogo opcija i u Hrvatskoj.

– Moja velika želja bio je studij hrvatske književnosti i nadam se da ni za to neće biti kasno kroz koju godinu. Nisam od onih za koje nije bilo dobre prilike ovdje, ali i košarka je moja velika strast, dok je u Hrvatskoj teško spojiti vrhunski sport i akademsko obrazovanje – pojasnila je Iva.

Time out // Foto: Privatna arhiva

Trenutno studira Business Finance na svom koledžu. Radi se o četverogodišnjem studiju koji nudi velike mogućnosti i za ostanak u Americi, pokaže li se Iva uspješnom studenticom, kaže.

– Ipak, moja je želja vratiti se u Europu. Teško je već sad pričati o nekoj profesionalnoj košarkaškoj karijeri. Imam tek 20 godina, moram još puno učiti i naporno trenirati. Konkurenciju da ni ne spominjem! Onaj tko nije igrao protiv crnih igračica teško može znati kako je to. Vidjet ćemo. Bitno je imati opcije – oprezna je naša mlada sugovornica.

Otkako je otišla, priča kako je bilo trenutaka kad joj je bilo vrlo teško jer su joj nedostajali dom i svi njeni redom.

– Ipak, tehnologija tu puno pomogne. U početku smo se svakodnevno čuli, pa i vidjeli. Dođu zatim i mnoge obaveze, zauzetost, tako da se često ne stigneš ni sjetiti kako ti nešto ili netko fali. Najvažnije je da sam imala sreće s ljudima tamo. Imam odlične trenere koji brinu o svakom detalju, čak i mom raspoloženju. Sretna sam i sa svojim curama u novoj ekipi. Bez pretjerivaja ću reći da su mi to već postale najbolje prijateljice i da mi sad kad sam u Hrvatskoj jako nedostaju – prepričava Iva.

Kaže kako su ljudi jednako dobri ili loši svugdje, pa tako i tamo. Normalno se druže i izlaze. Također, hrane se loše ali, tvrdi Iva, tako su sami odlučili jer imaju opcija.

– Nemam baš puno slobodnog vremena i nisam bila u prilici vidjeti baš sve, ali kad si tamo imaš dojam da je svugdje red i da baš o svakoj sitnici netko brine. Moj društveni život i nije nešto prebogat izlascima i provodima. Uglavnom se svodi na poneku večeru i odlazak u kino. Ipak, ja sam sportašica sa stipendijskim ugovorom i određena pravila moraju se poštovati – disciplinirana je ova košarkašica.

Iva kao djevojčica // Foto: Privatna arhiva

Njen je dan u kampusu vrlo ispunjen obavezama. Rijetki su dani bez treninga, a česti oni s dva ili čak tri treninga dnevno.

– Popodnevni trening s glavnim trenerom u trajanju od 3-4 sata je obvezan, ovisno o tome jesam li imala trening s kondicijskim trenerom u teretani taj dan. Jutarnji trening imam s trenerom za tehniku i šut, ali samo kad stignem zbog obaveza s faksom. Predavanja imam svakodnevno, ali profesori imaju razumijevanja za svoje sportaše i omogućena su nam neka predavanja online. Tu je i odjel s akademskim savjetnikom koji brine da nemamo zaostatke i da postižemo čim bolje rezultate na ispitima – opisala je košarkašica i studentica u SAD-u.

Kaže kako za posao uz sve nabrojano, nema ni vremena ni potrebe jer njena stipendija snosi sve troškove studiranja, treniranja, osiguranja, boravka i smještaja.

– Što se privatnog života i slobodnog vremena tiče, pratim kad stignem NBA, pogledam s društvom dobar film, počastimo se večerom, rijetko izlaskom i to je to. Moj ljubavni život nije ni bolji ni lošiji nego je bio u Hrvatskoj. Dečka više nemam – uputila nas je Iva.

Upitali smo ju je li život američke mladeži, studentskog života i tuluma kakvima ih znamo iz američkih filmova u skladu sa stvarnošću te jesu li prikazi bratstava i sestrinstava, inicijacija, diskriminacija, podmetanja i sličnog mit ili stvarnost.

– Ima dosta istine u tim filmovima, ali i pretjerivanja – kratko je odgovorila Koprivničanka u dalekom svijetu.

U civilu // Foto: Privatna arhiva

Iako, trenutno nije tako daleko pa nas je počastila stihovima Leut Magnetika “Evo me doma, bolje volje san odma, na materinoj spizi, šta skuva ću izist”. Priča kako joj je nedostajala domaća hrana, seka i roditelji te prijatelji i izlasci, ali i da je dosta toga nadoknadila zadnjih mjesec-dva.

– Doma sam od sredine svibnja i ostajem u Europi do kraja kolovoza. Naime, od početka lipnja sam bila s mladom reprezentacijom na pripremama, a potom i na europskom prvenstvu u Izraelu, gdje smo osvojile treće mjesto. Time smo ostvarile i plasman u Diviziju 1 – ne miruje Iva ni na odmoru, ali je s povratkom kući pred koji dan napokon otišla i na zasluženo ljetovanje na Jadran.

Na upit o ambicijama u košarci bilo u SAD-u ili kod kuće te cilja li na NBA, naša 20-godišnja sugovornica vrlo prizemno i zrelo odgovara kako joj je diploma prioritet, a o svem ostalom će razmišljati kad za to dođe vrijeme.

– Bilo bi stvarno neozbiljno i smiješno već sada imati planove za WNBA. Konkurencija u Americi je strašna. Cure su zbilja vrhunske. Košarka je apsolutno najpopularniji sport za djevojke ovdje. Medijski se sve prati na najvišem mogućem nivou. Doslovno, milijun cura ovdje trenira i igra košarku negdje. Naravno da bih bila presretna kad bi se neka mogućnost otvorila – Ivine su riječi.

Isto tako kaže kako treba biti skromna i svjesna koliko još mora naporno raditi. Zato joj je najvažnije završiti studij i biti sretna jer je u prilici igrati za svoj koledž koji je u prvoj diviziji.

Ekipa // Foto: Privatna arhiva

– Može se napredovati košarkaški i u Hrvatskoj. I kod nas ima dobrih trenera i klubova gdje se radi dobro. Dokaz tome su moje suigračice iz mlade reprezentacije koje su jako kvalitetne košarkaškice, a mahom nastupaju za klubove iz Hrvatske. Međutim, moj sud je da možda nije najbolja opcija istovremeno studirati i trenirati košarku u Hrvatskoj. Ipak, europska košarka je svakako jedna od mojih opcija jednoga dana – Ivina je procjena.

Svoj nastup otprije dvije godine na Europskom prvenstvu za juniorke u Portugalu, smatra svojim najvećim reprezentativnim uspjehom te s ponosom ističe da je bila kapetanica ekipe u ŽKK-u “Koprivnica” s kojim se natjecala u A2 ligi, kao i najbolji strijelac lige.

– Iza mene je prva sezona NCAA Division 1, Big South Conference. Nastupila sam u svakoj od 30 ovosezonskih utakmica za svoju sveučilišnu ekipu Liberty Flames, s prosjekom od 24 minuute i 8,4 koševa po tekmi, a od toga startala u prvoj petorci 17 puta i bila u tri navrata najučinkovitija igračica na utakmici – izvijestila nas je ova perspektivna košarkašica o svojim američkim uspjesima.

Iva je treća igračica u ekipi sveukupno po efikasnosti, s najviše ubačaja za tri poena, sveukupno 40 trica ili nešto više od 30 posto sveukupno.

– Natjecanje smo završili izgubivši u prvom kolu doigravanja za konferencijski naslov, a odabrana sam za prvu petorku freshmena svoje konferencije. Mislim da je iza mene dobra sezona i nadam se da ću imati priliku popraviti sve ove brojke, ali i svoju igru u nadolazećim sezonama – “puca” Iva Ilić još više u svojoj košarkaškoj karijeri.

čitam...
Loading...