U Molvama živi trostruka državna prvakinja u šahu, članica Šahovskog kluba Konaki Novo Virje. Iz ove podravske općine dolazi ponajbolja napadačica Ženskog nogometnog kluba Graničar Đurđevac. A, k tome, u jednoj od ulica smještena je i opasna šuterica i playmakerica Ženskog košarkaškog kluba Bistra Molve.

Fora je u tome što, zapravo, sve ove sportske uloge objedinjuje jedna osoba – Jelena Kokša.

– Sve ja stignem! Ponekad sam imala dvije utakmice dnevno ili u petak, subotu pa nedjelju. Škola malo pati, iako prolazim s četvorkom – smijući se odgovara Jelena na naše pitanje kako sve uspijeva hendlati, nakon čega smo znakovito pogledali majku Martinu.

– Da, škola sada malo pati, ali s njom sve ide dosta lako. Nikada ne razmišlja previše, uporna je – opisuje svoju kćer.

Sada više ni ne žele igrati sa mnom, znaju da nema smisla

Jelena je malo na svoju ruku, priznat će i reći kako voli napadati, biti agresivna – kako u šahu, tako i u nogometu te košarci. Sve otvara, opisuje nam očigledno uživljena, kao da je usred napete šahovske partije kojoj samo predstoji izricanje riječi šah-mat. Nema strpljenja gledati kako suparnica planira, pomiče topove, lovce ili pijune vamo-tamo, kako kombinira na svojem kraju.

– Obje idemo na kralja, recimo. Ne zanima me ako je brža, ići ću do kraja, iako mi trener govori kako se prvo moram obraniti – prepričava zamišljeni scenarij.

Foto: Ivan Balija
Samo ofenzivno, samo naprijed! // Foto: Ivan Balija

U trenucima Jelenine ofenzive, svojevrsnog blitzkriega, kao da se vraća desetljeće unatrag kada ju je kao curicu djed učio igrati šah, da bi ona, dijete, s figurama išla gore-dolje ne mareći za pravila. Upoznavanje sa strateškom igrom poklopilo se tada s dolaskom vodstva Šahovskog kluba Picok u Molve kako bi pozvali zainteresirane djevojčice i dječake. Među njima našla se i Jelena.

– Na početku su me djed i tata pobjeđivali. Sada više ni ne žele igrati sa mnom, znaju da nema smisla – u jednoj zabavnoj dosjetki Jelena opisuje napredak, od đurđevačkog kluba do danas kada je članica kolektiva iz Novoga Virja.

Napredak je vidljiv i u materijalnome smislu. Stigavši u dom obitelji Kokša, na niskome stoliću dočekala nas je hrpa pehara, gotovo jedan na drugome stajali su cakleći se odmah uz kutiju ispunjenu medaljama. Impozantna zbirka, rekli bismo.

– Došla sam bez pritiska koji sam si inače sama nametala jer se očekivalo prvo mjesto – priča Jelena kojoj je nedavni naslov državne prvakinje u juniorskoj kategoriji do 17 godina osvojen u Splitu bio treći, pri čemu se ostalim dvama okitila u kategorijama U-15 i U-7.

Sustav je takav da jedno od prvih dvaju mjesta na natjecanjima otvara vrata odlaska na svjetska i europska prvenstva. Jelena je imala tu sreću, znanje i obiteljsku podršku da je jednom bila čak u Africi, dvaput Češkoj te Latviji i Slovačkoj, čega se i najviše sjeća jer je u pitanju posljednja strana zemlja koju je posjetila zahvaljujući šahovskim uspjesima.

– Ondje mi je bilo bitno skupiti rejting. Od stotinu igračica, recimo, bila sam 80. jer nikada nisam sudjelovala u međunarodnim turnirima. Željela sam se spustiti na ljestvici, ostvariti plasman bolji od onoga s kojim sam krenula – objašnjava.

Foto: Ivan Balija
Ovaj stol je premalen za sve Jelenine pehare i medalje // Foto: Ivan Balija
Ni lom ključne kosti nije ju odvojio od travnjaka i parketa

Pričamo tako i, odjednom, Jelena ispali kako joj je kao malenoj želja bila postati glumicom. Kako nije bilo odgovarajućeg programa, tako je san mlade Molvarke ostao neispunjen. Moramo priznati, čini nam se kako ni za čime ne mora žaliti.

Jer, uz šah, Jelena uspješno plovi nogometnim i košarkaškim vodama.

U jedan i drugi sport ušla je u ranoj osnovnoj školi. Ipak, već razgovarajući, od riječi do riječi, polako smo shvatili kako najvažnija sporedna stvar ima primat u njezinu životu. To nam je, uostalom, i sama potvrdila otkrivši kako joj je nogomet omiljen.

Prvo je igrala s dečkima u svojem mjestu. A oni su, dečki ko dečki, htjeli biti frajeri i voditi glavnu riječ, što se Jeleni nije svidjelo. Sportsku sreću potražila je u đurđevačkom Graničaru. Nije pogriješila. U prošloj, kadetskoj sezoni postigla je više od 20 pogodaka.

Uz njezin agresivan pristup ne čudi što je doživjela ne baš sitnu ozljedu. Jelena ko Jelena, do posljednjeg je trenutka trčala za upućenom loptom. Isto je, međutim, činila suparnička vratarka pokraj koje je, u konačnici, proturila loptu i postigla pogodak, ali i doživjela snažan udarac, pad i lom ključne kosti. Liječnička prognoza glasila je – pauza i do godinu dana. Za Jelenu strašan scenarij – ne može, naime, shvatiti kako netko, primarno njezini vršnjaci, mogu dane i dane provoditi ne baveći se nekom aktivnošću – scenarij koji ne želi prihvatiti. Bila je nedavno, na iznenađenje apsolutno nikoga, već na nogometnim i košarkaškim treninzima, ipak pazeći na posljedice doživljene nezgode.

Foto: Ivan Balija
Jelena je trostruka državna prvakinja u šahu // Foto: Ivan Balija
Želja joj je postati velemajstorica

Odlaskom na svaki od treninga Jelena pronalazi nove načine iskorištavanja, na primjer, slobodnoga prostora kao komponente važne u svakome od triju sportova. Na taj način, do određene granice, može povezati, učiti i jedan element inkorporirati u drugi sport.

Bilo kako bilo, pri kraju razgovora buduća fizioterapeutkinja, sada učenica trećega razreda srednje škole, naglasila je kako ne planira ostaviti nogomet niti kada ode na fakultet. Svjesna je kako od njega živjeti neće, dok šahovske figure može pomicati i u dubokoj starosti.

Možda Molve – osim trostruke državne prvakinje, opasne nogometne napadačice i košarkaške prijetnje – dobiju i šahovsku velemajstoricu, što Jelena želi postati.

Na tome radi uz velemajstora Gorana Dizdara s kojim trenutno, putem Skypea, uči, vježba, razmišlja i povlači odgovarajuće poteze. Na svoj način, naravno, onako kako njoj odgovara.

Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija