put iz snova

FOTO Koprivničanci prošli skoro 4000 kilometara na motorima do Grčke, a pala je i prosidba: Milijun emocija, divnih trenutaka na putovanju života

Tijekom tog puta imali su mali problem gdje su se slučajno razdvojili i tako se nekoliko sati tražili.

12:07h
0

Avanturistički duh teško je umiriti. No, zašto i bi? Tri momka i jedna djevojka od jedne su ideje stvorili životnu avanturu. Svima nam je potreban bijeg od stvarnosti, godi nam novo mjesto, ljudi i kultura. Ipak, ovi su ljudi otišli korak dalje. Čak 3806 kilometara prošli su na motorima.

Koprivničanci Nikola Smolak, Goran Lončarek, Sanja Horvat i Tomislav Česi prije nekoliko mjeseci razgovarali su o putovanju u Grčku. Usput, na kavi. Sve je naizgled bila samo priča, san. No, kako su se bližili godišnji odmori želja je prevladala i postala plan, a potom i realnost.

Razgovarali smo s Nikolom za čija putovanja već svi znamo, a i sam kaže kako su mu ona ovisnost. Skupa ovisnost. 

Foto: Privatna arhiva

– Počeli smo s organizacijom, svatko je dao svoje prijedloge, a cilj nam je bila Atena. Pomno smo planirali i detaljno isplanirali rutu koja je trajala 14 dana. Plan je bio proći 3500 kilometara, no odužilo se, na sreću. Prošli smo punih 3806 kilometara – priča kroz osmijeh Nikola.

Motorima su prošli čak pet država. Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Crna gora, Albanija i Grčka.

– Iz Koprivnice smo krenuli 4. kolovoza u jutarnjim satima, a prvi cilj bilo je Baško polje. Tamo smo noćili nakon 550 kilometara koliko smo odvozili. Osvježenje i odmor pronašli smo u našem predivnom moru – kaže Nikola.

Foto: Privatna arhiva

Drugi dan motorima su prošli 600 kilometara dugi put prema Albaniji.

– Redom smo prolazili kroz Lijepu Našu sve do samog juga. Nakon prolaska kroz BiH i Crnu Goru s kratkim stankama stigli smo u Albaniju gdje nas je iznenadila ljepota prirode i nova, divna infrastruktura. Oduševili su nas ljudi svojom ljubaznošću i poštovanjem već na samoj granici. Put nas je vodio prema gradu Shengiin gdje smo imali rezervirano noćenje – priča Nikola.

Na ulasku u grad dočekala ih je divna gesta njihovih policajaca.

– Imali smo problem s navigacijom pa smo tako dva puta morali zatražiti pomoć od policije. Od samog početka vidjeli smo da im je drago vidjeti motocikliste u njihovom gradu. Kada smo ih zapitali kuda dalje bili su spremni pomoći, no tome nije bilo kraja. Kada su pak shvatili da dolazimo iz Hrvatske kreće scena koju nećemo zaboraviti. Oni su blokirali sav promet i zaustavili veliki rotor kako bi mi bez problema prošli prema našem odredištu – rekao je Nikola koji je njihovim gostoprimstvom oduševljen.

Foto: Privatna arhiva

No, kao i na svakom putovanja nešto uvijek ne prođe po planu. Na njihovom se jedina drama dogodila baš u gradu Shengiinu.

– Smještaj koji smo rezervirali bio je lažan, nije postojao. Tu kreću naše muke. Bez interneta i s jezičnom barijerom imali smo malih problema. Ali, ima dobrih ljudi koji me uvijek iznova izuju iz cipela. Redom su nam prilazili domaći ljudi i nudili pomoć pa smo odahnuli shvativši da nećemo imati problema. Jedan se čovjek rodom iz Kosova maksimalno angažirao u potrazi za našim smještajem. No, tu nije kraj. U potragu se uključila i jedna obitelj koja je također svim raspoloživim sredstvima pomagala. Kratko zatim imali smo hotel s parkingom koji je nama bio najbitniji – kaže Nikola.

Nakon drame sa sretnim završetkom ekipa se uputila u istraživanje grada i u potragu za noćnim provodom koji im je trebao. Ujutro ih je dočekalo još jedno iznenađenje u obliku doručka koji im je bio potreban poslije burne noći.

Foto: Privatna arhiva

– Taman kada smo htjeli nastaviti svoj put ispred motora dočekao nas je gospodin s Kosova koji nam je dan prije pomagao i zamolio nas da mu se pridružimo na doručku te da ne prihvaća da ga odbijemo. Tako smo opet ostali bez teksta. Bili smo oduševljeni – rekao je Nikola.

Put ih je zatim vodio prema gradu Sarende do kojeg su se vozili 400 kilometara kroz samo srce Albanije. Kroz putovanje uživali su u krajoliku, upoznavali ljude i kulturu.

– Nažalost, Albanci još uvijek nisu ekološki osviješteni. Izvan velikih gradova imaju problema sa smećem zbog vlastitog ponašanja. No, ipak, domaćini kažu da se stvari mijenjaju na bolje – priča.

Foto: Privatna arhiva

Tijekom tog puta imali su mali problem gdje su se slučajno razdvojili i tako se nekoliko sati tražili.

– Tomislav je otišao drugačijim putem od nas. Bili smo nervozni, čak malo i u panici jer smo se bojali da se nešto loše možda dogodilo. Da stvar bude gora u tim smo trenucima prolazili kroz požar koji je bio u blizini ceste. Ali, na našu sreću i zadovoljstvo nakon nekoliko sati našli smo se u samom centru Sarandea. I odahnuli – kaže Nikola.

Nakon što su se smjestili u gradu Sarende imali su pauzu od dva dana. Bio im je potreban odmor.

– Trebalo nam je odmora i opuštanja. Tako smo se kupali, izlazili van, uživali u prejeftinoj i prefinoj hrani i piću. Grad za poželjeti – priča Nikola sjetno.

Ipak, ono što su najviše željeli došlo je nakon pet dana putovanja. Krenula je vožnja prema Ateni.

– Svi smo bili uzbuđeni i sretni jer nam je išlo sve po planu iako smo jedva proživljavali visoke celziće i to čak 47 stupnjeva – prisjeća se Nikola.

Foto: Privatna arhiva

Prošli su kroz prekrasan most Rio-antirio Bridge koji izgleda veličanstveno.

– Kada smo napokon stigli na cilj našoj sreći nije bilo kraja. Brzo smo se smjestili i krenuli slaviti. Sanja nas je zamolila da ju ostavimo sat vremena samu kako bi se odmorila od muške ekipe. To je bila pogreška. I mi smo se otišli opustiti na naš način. Ispraznili smo dućan s osvježavajućim napicima, pojeli prave grčke gyrose i čestitali si na ovom pothvatu. Znali smo da još toliko kilometara moramo proći i natrag, ali prvi dio puta smo sretno obavili. Vrativši se u apartman spremili smo se za centar Atene. Kroz noć smo upoznavali čari grada, a sutradan smo išli u najpoznatije grčko arheološko nalazište Akropolis, a kroz dan uživali Atenom u njezinim bogatstvima – govori Nikola.

Vraćali su se kroz Albaniju gdje su posjetili malo prekrasno mjesto Ksamil.

– To nam je mjesto dalo dašak Kariba. Bijeli pijesak, temperatura mora od 29 stupnjeva bila je idealna za noćno kupanje i opuštanje – priča Nikola.

Foto: Privatna arhiva

Ono što će cijela ekipa pamtiti je prekrasni krajolik nacionalnog parka Llogara gdje je Goran Lončarek zaprosio svoju dugogodišnju curu Sanju Horvat. Put su tako obogatili za jedno neopisivo sjećanje.

– Sve je prštalo od emocija. Svi smo bili sretni i veseli. Imali su publiku od nekoliko stotina ljudi koji su uživali u pogledu na more i planine, pa i na njih same. Oni su tako postali jedna prekrasna priča koja se može samo u bajkama pročitati – rekao je Nikola.

Goran nam je ispričao kako je prosidbu planirao dulje vrijeme, ali je htio da bude posebna i drugačija.

Foto: Privatna arhiva

– Htio sam ju iznenaditi. Za nju sam htio nešto što ne može svaka djevojka doživjeti. I pala mi je ideja da to napravim na tom putovanju. Već me sama njezina ideja da ide s nama u Grčku oduševila. Znao sam da ću to napraviti negdje na vrhu to napraviti gdje je divan pogled. Oboje volimo prekrasne poglede na prirodu i more. Znao sam da radim pravu stvar. Imao sam veliku tremu jer je bilo jako puno ljudi. No, skupio sam hrabrost i kleknuo te zaprosio svoju dugogodišnju curu. Rekla je DA. Dobili smo veliki pljesak ljudi te zagrljaje naših prijatelja. Osjećaj je neopisiv – rekao je Goran koji je sa Sanjom u vezi skoro 11 godina, a svadbu planiraju iduće godine.

Sanja pak kaže kako se nadala da će se to uskoro dogoditi.

– Ali, nisam mogla ni zamisliti da će se to dogoditi na ovom putovanju. Goran me u potpunosti iznenadio i oborio s nogu sa svojom prosidbom. Osjećaj je neopisiv, mislim da me istovremeno obuzelo milijun emocija. Bila sam izvan sebe, nisam bila svjesna da se to stvarno događa. Uzbuđenje, suze radosnice. Goran me zaprosio na najromantičniji način, na brdu s prekrasnim pogledom na more i planine, nadmašio je sva moja očekivanja – ispričala je Sanja koja jedva čeka svadbu.

Foto: Privatna arhiva

Iznenađenjima tu nije kraj. Jedno se dogodilo i Nikoli. Na samom je vrhu sreo svog velikog prijatelja Tomislava Kovača i tako je s osobom s kojom je putovao po Europi stajao na vrhu Albanije. Nikoli je ovo putovanje u tom trenutku, kako sam kaže, postalo broj jedan. 

Vesela i hrabra ekipa posjetila je još i gradove Vlora i Tirana. A došla je na red i Budva i zadnjih 400 kilometara puta.

– No, nikako da prekinemo ovo putovanje. Odlučili smo se zaustaviti na Rastokama te prenoćiti još jednu noć nakon koje smo puni dojmova pošli na put koji je vodio za Koprivnicu. Naš put iz snova je završio i bili smo zadovoljni, ponosni, sretni. Ovo putovanje za sve nas je značilo puno, a sam osjećaj je prekrasan. Proveli smo 14 dana na motoru, bili na moru, upoznali nove plaže, novu okolinu, nove ljude. Volio bih da tako živim cijele godine – za kraj nam je rekao Nikola.

Ostvarena želja na popisu koji je dugačak. Adrenalin, sreća, osjećaj slobode. Skupina ljudi koji su iskočili iz komfor zone i praćeni zvukom motora prošli nekoliko tisuća kilometara, uživali u ljepotama koje nam pruža majka priroda, smijali se, partijali, upoznavali drugačije kulture i divne ljude. Stvorili su uspomene za cijeli život, uspomene zbog kojih vrijedi riskirati.

 

čitam...
Loading...