Nezamjenjiv

FOTO Maleni prvašić Xi Chuan član je obitelji Šincek od kad je prohodao: Volimo ga, bez njega bi nam kuća bila prazna

Ipak, Elizabeta nam priča da ima i teških trenutaka iako se s roditeljima čuje svaki dan, a posjećuju ga baš svaki vikend.

19:00h
0
Foto: Sanjin Bojić

U moru malih prvašića koji su sa zbunjenim licima i preslatkim obraščićima jučer prvi puta sjeli u školske klupe isticalo se jedno, posebno lice.

Veseli dječak u pratnji dvoje zabrinutih odraslih ljudi, jer njihov klinac će se danas upoznati s učiteljicom i prijateljima. Jurca od jednog do drugog. Smije se i grli ljude koji mu nisu roditelji. Ali, kao da jesu.

Maleni Kinez Xi Chuan kod obitelji Šincek je od navršenih devet mjeseci.

– Sve je počelo tako što je moja kći počela raditi kod Kineza u njihovom dućanu. Postali smo dobri s njima. A oni su kasnije otvorili još jedan veliki dućan u Rijeci i tamo preselili. Svoje su dijete ostavili nama jer su željeli da se Xi obrazuje, a oni ne znaju hrvatski jezik. Inače su vrlo obrazovani ljudi koji za svoju djecu žele sve najbolje – rekla nam je Elizabeta Šincek koja je po dječaka danas došla u školu.

Njegovi roditelji brinu da sve ima. Gospođa Šincek kaže kako mu ništa ne nedostaje.

– Roditelji ga financiraju, moj suprug i ja mu samo pomažemo. On je postao dio nas. Sada smo obitelj. Nadam se da ćemo zauvijek biti u tako dobrim odnosima i s dječakom, ali i s njegovom obitelji. Ja sam emotivna osoba, kći mi se udala u Austriju, a imamo veliku kuću. Sami smo. Xi nam je veliko veselje. Volimo ga, veselimo mu se, a bez njega bi nam kuća bila prazna. U mirovini smo i lijepo nam je s njim – priča Elizabeta i stavlja dječaka na bicikl.

Foto: Sanjin Bojić

Maleni nam je na tečnom hrvatskom jeziku rekao da mu je u školi bilo dobro dok je istovremeno veselo mahao ostaloj djeci.

Ipak, Elizabeta nam priča da ima i teških trenutaka iako se s roditeljima čuje svaki dan, a posjećuju ga baš svaki vikend.

Ponekad, kada legnemo pita me zašto on ne može spavati sa svojom mamom. Tada mi je teško. Ja sam mu ponekad sve – priča.

No, Xi je veseo dječak. Nosi ponosno svoju torbu i živi u svom svijetu dječačke mašte. Krenuo je u školu sa svojim vršnjacima. Pred njim je najljepši period života, onaj đački. On je poseban dječačić, ali nismo li svi posebni na svoj način? Nije li lijepo biti drugačiji? Svatko od nas ima svoju priču, vodi svoju borbu, ima strahove. Zato, pustimo se tih pustih predrasuda. Ako imamo mogućnosti birati da budemo u pravu ili da budemo dobri, izaberimo da budemo dobri. Prihvatimo različitosti, budimo građani svijeta, postanimo drugačiji i posebni.

Foto: Sanjin Bojić

čitam...
Loading...