Profesor francuskog u koprivničkim školama

FOTO Marien Mercier: Francuzi nisu tako smireni i ne uvažavaju se u komunikaciji, mnogo više kukaju i nisu tako uredni

08:00h
0
Marien je oduševljen Koprivnicom i ljudima // Foto: Matija Gudlin

Sviđa mi se što je kod vas sve čisto i uredno, ljudi su naučili da ne bacaju smeće. U Francuskoj mnogi to ne poštuju. Također, Hrvati su ljubazniji i topliji, dok su Francuzi više individualci, daje nam Marien vanjsku perspektivu našeg mentaliteta.

Na tragu Propuha, papuča i punice Codyja McClaina Browna, iako punici (zasad) ni traga, i Koprivnica je dobila svojeg Codyja. Iako i o propuhu i papučama treba tek naučiti kako je u Hrvatskoj samo tri mjeseca, 27-godišnji Marien Mercier polako stvara sliku o našoj zemlji i gradu, u kojem gostuje kao profesor odnosno lektor na osnovu jednogodišnjeg ugovora.

– Svoje odredište pronašao sam putem internetske stranice. Jako sam se zainteresirao za Hrvatsku i jug Europe. U pet godina radio sam u Španjolskoj, Rumunjskoj, Ekvadoru i sada u Hrvatskoj, a sviđa mi se i Južna Amerika. Jako me se dojmila Rumunjska te bih htio što bolje upoznati regiju – rekao nam je ovaj profesor francuskog jezika specijaliziran samo za predavanje strancima.

Doznajemo da se francuski u Koprivnici dosta uči, i to u svim školama, bilo osnovnim ili srednjim, a ovdje je vrlo aktivan i Francuski krug.

– Imam izravan ugovor s Gimnazijom Fran Galović preko Ministarstva i Francuskog instituta, u kojoj se održava dvojezični program. Deset sati odrađujem ondje, a ostalih deset radim kao lektor u ostalim školama – upućuje nas naš sugovornik.

Ovaj stranac u dva je mjeseca obišao više Hrvatske nego li prosječan Hrvat. Posjetio je Zagreb, Varaždin, Rijeku, Krk i Zadar, a bio je i na Šoderici.

Mladi Francuz može predavati samo strancima // Foto: Matija Gudlin
Mladi Francuz može predavati samo strancima // Foto: Matija Gudlin

– Hrvatska je lijepa zemlja. Koprivnica i Podravina vrlo su zgodne i mirne, a ljudi simpatični, ljubazni i pristojni. Koprivnicu doživljavam kao selo. Lijepo mi je što je sve ravnica i što se mogu voziti biciklom. Ovdje je život ugodan – dijeli svoje dojmove Marien koji je na You Tubeu, prije dolaska upoznat s Koprivnicom kao gradom bicikla.

Stoga, iako je doputovao svojim autom, dovezao si je i bicikl. Po Francuskoj postoji mnogo biciklističkih cesta ali, kako kaže ovaj mladić rođen u malom gradiću u Normandiji, koji je kasnije živio po cijeloj Francuskoj, znatno se manje voze bicikli nego kod nas.

– Sviđa mi se što je kod vas sve čisto i uredno, ljudi su naučili da ne bacaju smeće. U Francuskoj mnogi to ne poštuju. Također, Hrvati su ljubazniji i topliji, dok su Francuzi više individualci  – daje nam Marien vanjsku perspektivu našeg mentaliteta i dodaje kako su ovdje ljudi mnogo društveniji, otvoreniji, smireniji te uvažavaju jedni druge. Doznajemo i kako u njegovoj zemlji ima mnogo više agresivnosti i nepoštovanja u komunikaciji. Kako Marien kaže, stereotipi da su Francuzi arogantni i pesimisti stoje.

– Mislim da je Francuska prva zemlja po konzumaciji antidepresiva. Ljudi su velika gunđala i puno se žale, ne samo u smislu borbe za svoja prava, nego i kroz kukanje u konverzaciji – slušamo Mariena koji je, ipak, tek kratko u Hrvatskoj.

Od hrvatskog je jezika naučio tek osnove, ali svaki dan nastoji usvojiti nešto novo. On i njegova kolegica profesorica uče jedno drugo svojim materinjim jezicima.

Hrvatska je deklinacija prilično teška // Foto: Matija Gudlin
Hrvatska je deklinacija prilično teška // Foto: Matija Gudlin

– Osobno mi nije težak izgovor na hrvatskom, kako govorim i španjolski pa sam istrenirao izgovarati “r”. Ipak, vaša je deklinacija dosta teška – komentirao je Marien i izgovorio nekoliko naučenih hrvatskih izraza.

– Ne znam što mogu reći. Ja sam stranac iz Francuska. Koprivnica je vrlo lijepa. Htio bih jednu pivu ili jednu kavu – poprilično je tečno to izrekao gost u Koprivnici.

Da se vratimo na propuh, papuče i ostale neobičnosti naše zemlje, ovaj stranac u Podravini kaže kako s propuhom kao “velikom hrvatskom tragedijom” nije upoznat, ali da je primijetio da djeca u osnovnoj školi nose papuče što mu je bilo neobično, jer to u Francuskoj nije običaj.

Ono o čemu, također Brown piše, primijetio je i naš sugovornik, a to je da naši ljudi mnogo vremena provode na kavama po terasama kafića, ali kako se čini, sasvim se dobro privikava na tu tradiciju.

– Sviđa mi se taj običaj. Na taj se način podružim s ljudima, ili pak, sjednem sam da se malo opustim i čitam knjigu. Ipak, ne provodim sate ondje – Marienovi su dojmovi naše kulture.

Kako kaže, u Francuskoj su dnevni raspored i radno vrijeme potpuno drukčije organizirani. Ondje se radi dvokratno, restorani su vrlo skupi, više se ide u kantine, a poslije se ima do pol sata za kavu. Ipak, večernji izlasci na terase i večere nisu svakodnevni. Jednom mjesečno, eventualno jednom tjedno.

Upitali smo ga kako se naviknuo na našu hranu, je li probao sarmu, kolike su razlike u kuhinji i koliko kvarimo francusku hranu.

Francuzi u goricama nemaju kleti za fešte // Foto: Matija Gudlin
Francuzi u goricama nemaju kleti za fešte // Foto: Matija Gudlin

– Kod vas sam prvi put probao croissant (kroasan) sa čokoladom. Kod nas postoji samo od maslaca, ali sa čokoladom i marmeladom je druga vrsta peciva. Ipak, kad si ga kupimo kod kuće ga mažemo, primjerice, Nutellom – objašnjava nam Marien te kaže kako je okus croissanta u nas nešto drugačiji.

Sviđa mi se mesna plata, a sarmu sam probao, ali od vinove loze u Rumunjskoj. Što se pića tiče, upoznat sam s rakijom, dok se u Francuskoj obično konzumira po čaša vina dnevno ili pivo – uspoređuje Marien i kaže kako kod njih alkohol nije veliki problem, iako, kao i u Hrvatskoj, ljudi ponajviše piju na sjeveru zemlje, i to zbog depresivne i kišne klime.

Kad smo ga priupitali za jela poput Francuske salate i Francuskog krumpira te mu objasnili kako se rade, naravno, našem je gostu to bio prvi glas o tim jelima. Stoga smo ga uputili da nekog od svojih novih prijatelja, svakako zatraži da mu sprave salatu i krumpir koji iz neutvrđenih razloga nose ime njegove zemlje. I sarmu, jasno.

Marien je jednom prilikom posjetio i podravske gorice koje pripadaju njegovoj lokalnoj kolegici.

– Iako je Francuska zemlja poznata po vinu i nepreglednim vinogradima, ondje se ljudi vinarstvom bave uglavnom naveliko i samo s ciljem proizvodnje. Nemaju svoje vinograde s kletima odnosno vikendicama gdje slave rođendane i Nove godine – spomenuo je Marien jednu razliku, dodavši kako kod njih nema ni običaja krštenja mošta u vino odnosno obilježavanja Martinja i Vincekovog.

Za kraj, nismo mogli odoljeti, a da ga ne upitamo kako mu se sviđaju naše djevojke.

Hrvatice su jako zgodne, ali nisam još našao curu. Zasad se samo neobavezno družim – samozatajno je odgovorio mladi Francuz na jeziku ljubavi.

čitam...