Koprivničanka Marija Zagorščak svoje večeri provodi na sebi svojstven način. Dok neki vole svoje sate uvečer kratiti pred televizorom gledajući serije, ona ih provodi s heklicom i vunom u ruci. I tako već dugi niz godina. No, u posljednjih nekoliko, prihvatila se izrade nečega što kada je kretala u svijet heklanja nije ni zamislila da će izrađivati.
Naime, pred 40 godina kada je kao mlada djevojka savladala osnove baratanja kukicom za heklanje, žene su se uglavnom držale heklanja stolnjaka. Tek kasnije je moderno postalo heklati odjevne predmete, a onda je Marija pred nekoliko godina na internetu ugledala igračke heklane tehnikom amigurumi. Riječ je o japanskoj umjetnosti heklanja “punjenih” igračaka. Sam naziv tehnike potječe od riječi ami što znači pletenje ili heklanje i nuigurumi što znači punjena lutka.
– Doma se uvijek nešto radilo, moja mama je šivala, teta je štrikala i malo pomalo sam sve po shemama isprobala i naučila. Dok se rodila unuka Eva, koja sad već ima 13 godina, krenulo je s igračkama. Ona me molila da joj napravim zeca po uzoru na njenog živog kućnog ljubimca Čibija. On je bio prvi. Idući je bio Gricko i to se onda samo nastavilo – priča Marija koja je u početku rješenja tražila uz pomoć Googlea, no danas je savladala vještinu pa je dovoljno da igračku samo pogleda i već zna kako što dobiti.
– Nakon ta dva zeca sve je dalje išlo po Evinim idejama, bebe Gorgeus, Zdravoljupci, štrumpfovi, Minnie mouse, Zlatokosa… sve što sam vidjela, ja bi napravila. Tehnika je dosta zahtjevna, mustra mora biti gusta, da se ne vidi punjenje i zato se radi niski stupić. Kad napravim sve dijelove, onda ih treba spojiti. Iako je igračka mala, puno je tu posla. U prosjeku za svaku igračku potrošim 15 sati rada, otprilike 3 večeri – kaže Marija koja tijekom godine ne pravi pauzu ni za ljetnih mjeseci, no upravo su joj zbog njenog hobija draži jesenji i zimski dani kad su večeri puno duže pa se i u naslonjaču s vunom može provesti više vremena.
– Najviše radim navečer jer za mene nema ništa zanimljivog na televiziji. Suprug stalno gleda sport, a ja se odvojim u sobu, pustim si muziku i heklam – priča dok nam pokazuje svoj trenutni uradak.
– Ovo je naša maltezerica, Iskra, koju sam odlučila napraviti od vune, da ima društvo – šali se.
Svoje igračke ne prodaje jer kaže kako je teško odrediti cijenu jednog uratka s obzirom na utrošeno vrijeme i materijal, no zato ih je napravila i podijelila da ni sama ne zna broj. Procjenjuje da je unatrag dvije godine proizvela njih 200-tinjak. Oni koji nisu našli svoje nove vlasnike stanuju u njenoj spavaćoj sobi gdje su izloženi u regalu i sačuvani od prašine.
Najzahtjevnije što je napravila bio je jedan krokodil, bila je tu i Pipi duga čarapa i njen majmunčić koji su poslužili kao lutke u dječjoj predstavi, a nedavno joj se obratila gospođa s posebnim problemom kojeg je vjerojatno uspjela riješiti uz Marijinu igračku.
– Žena me kontaktirala da ju njen mališan tijekom noći voli potezati za kosu što joj je predstavljalo problem jer nije mogla spavati, a i dosta kose joj je iščupao. Molila me da joj naheklam hobotnicu s dužim krakovima ne bi li to bila zamjena za njenu kosu. Za sad nemam povratnu informaciju kako je prošlo, no moguće da joj je ideja uspjela – kaže Marija kojoj je do nedavno glavni izvor inspiracije bila njena unuka koja je u međuvremenu porasla pa su se i želje prorijedile, ali još uvijek od bake naruči kakav unikatni primjerak.
– Nekad su joj to bile glavne igračke, a sad je pubertet došao na red pa su i interesi drugi. Po njenoj sam želji nedavno morala heklati Arianu Grande, sad je ona glavna – veli Marija kojoj nema veće sreće, nego kad njena igračka dođe u ruke novog zadovoljnog vlasnika.
– Kontaktirali su me neki koji su tražili od mene savjete kako što najjednostavnije izraditi, no ja im ne mogu puno pomoći jer ni ja sama ne znam, sheme ne postoje. Sve morate shvatiti sami, sva je u vašoj glavi, procijeniti koliko i gdje koju očicu dodati ili oduzeti. U početku je malo naporno, treba koncentracije, ima i puno paranja, ali kad jednom shvatite onda sve ide puno lakše – rekla nam je na kraju.
