Matej Šipek iz Kloštra Podravskog jedan je od rijetkih proizvođača vina u Hrvatskoj koji se može pohvaliti kako njegova vina imaju oznaku eko certifikat.
Kako nam je Šipek pojasnio, sam naziv ekološko vinarstvo znači da kod njega grožđe, i na kraju samo vino, proizvodi uz minimalnu upotrebu pesticida, i to samo pojedinih, dozvoljenih.
Proizvedu od 5000 do 15.000 litara vina godišnje
– Uglavnom je to riječ o bakru i sumporu te biljnim čajevima. No to su itekako ograničene količine pesticide. Kako je riječ o ekološkoj proizvodnji, količina grožđa iz godine u godinu varira. Riječ je o nekih od 10 do 30 tona grožđa godišnje koji se uzgajaju na otprilike sedam hektara raspoređenih na četiri lokacije. Paralelno s time i količina vina je nekih pedesetak posto od količine ubranog grožđa – pojašnjava.
Šipek pojašnjava kako im je najzastupljenija Plemenka, riječ je jednoj od najstarijih sorti grožđa, koja je stara čak 5000 godina. Uz Plemenku, vinarija Šipek u svojoj ponudi ima i Chardonnay, Kerner te mješavinu crnih sorti.
– U našoj vinariji imamo isključivo ekološka vina. Na razini Hrvatske proizvodnja ekloloških vina prema mojoj procjeni još uvijek se broji u promilima. Ne bih htio krivo kazati, ali prema mojim saznanjima mislim da smo jedini profesionalni proizvođač vina u našoj županiji koji ima isključivo ekološku proizvodnju – naglasio je.
Što se tiče samog certificiranja, ističe kako je na početku bilo malo zahtjevnije.
– Kada čovjek jednom shvati što se sve od njega očekuje i dok shvati sistem onda to više nije problem. Imamo dvije kontrole na godinu, ako se napravi sve po pravilima onda nema problema. Kada inspekcija dođe, uzmu uzorke ili vina, tla, grožđa. Do sada je na svu sreću kod mene svaki puta sve bilo u redu – kazao je.
Prinosi u usporedbi s konvencionalnim vinogradima manji i do 50 posto
Sama ekološka proizvodnja zahtjevnija je i manji su prinosi. Šipek ističe kako je urod za nekih 50 posto manje nego kod klasične proizvodnje.
– Troškovi su, izuzev kontrole koju moramo plaćati, daleko manji neko kod klasične proizvodnje. Manja je upotreba umjetnih gnojiva i zaštitnih sredstava, manje se koriste strojevi, vinograd se ostavlja prirodi da ona odradi posao sama. Za sve to potrebne su godine. Tako, na primjer, insekte priroda polako sama počinje uklanjati jer se unutar nasada stvori prirodna ravnoteža tako da onda više nema ni potrebe za insekticidima – pojašnjava.
Dodaje kako je na početku to jako teško te kako su potrebne godine i godine da se uspostavi ravnoteža na nasadima.
– Kad se jednom uspostavi ravnoteža, onda to ide puno lakše. Čovjek mora biti spreman par godina na odricanja kako bi se došlo do ovog stadija. Sam vinograd imamo otkad ja znam za sebe, ali od 90-ih godina započeli smo se profesionalno baviti time. U ekološkoj proizvodnji smo malo više od 10-ak godina – govori.
Za ekološku proizvodnju bile su nam potrebne minimalne prilagodbe
Šipek ističe kako su se za ekološku proizvodnju odlučili jer su i prije prelaska skoro pa imali ekološku proizvodnju.
– Kad smo vidjeli koji se uvjeti traže, shvatili smo da imamo gotovo 90 posto toga zadovoljeno. Bile su neke sitne prilagodbe, određena smo sredstva izbacili. Tako da nam nije trebalo puno promjena i nasadi su nam već bili naučeni na ovakav način proizvodnje – naglašava.
Što se tiče samih vina iz ekološke proizvodnje, Šipek pojašnjava kako su malo laganija i možda malo manje sadržajna.
– Malo su manje naporna, odnosno nisu toliko kompleksna s puno arome. Dobra strana je da kad se pretjera, drugi dan su posljedice neusporedivo manje. Vino nije baš materijal za natjecanje s konvencionalnim vinima jer su puno prirodnije arome – kazao je.
Cijena gotovo pa jednaka normalnim vinima
Što se tiče samog plasmana, govori kako je on jednak konvencionalnim vinima.
– Cijena je također gotovo pa jednaka. Ne polažemo baš trud u marketing i brendiranje. Vina uglavnom kupuju ugostitelji, čak i u Crikvenici. Nešto malo se proda i privatnim korisnicima. Ne želim previše ni uzeti klijenata kako ne bih na pola sezone ostao bez vina. To bi bilo neozbiljno od mene – rekao je.
Kao najveći problem ekološke proizvodnje, ističe slabu informiranost.
– Kako gotovo pa i nema ovakvih vinograda, jako je teško pronaći nekoga za neki savjet. Informacije dolaze na kapaljku, jer je to novo ne samo kod nas, već i u svijetu. Ponekad se zna dogoditi da se vino zamuti, da baci kamen ili talog. Stranci se s tim stvarima ne zamaraju, baš su mi neki dan došli stranci i kad su vidjeli kristale na dnu flaše, kazali su da su to vinski dijamanti. Vani takva vina još više naplate jer su prirodna, dok kod nas takva vina vraćaju. Govore “kakvo je to vino” jer su naučeni na vino bistro kao voda – naglašava.
Šipek dodaje kako će morati proći još jako puno godina da se ljudi na takve stvari naviknu i da ih prihvate.
– Za sad nemamo u planu proširenje nasada. Problem su ljudi, jer u vinogradu samo obitelj radi i ovo je maksimum koji možemo održati. Molimo Boga da nas zdravlje posluži kako bismo mogli savladat ovakvu površinu – zaključio je.
