tov junadi

FOTO Matija Čorba: Ljudi ne jedu hrvatsko meso, već uvozno, kojem se dodaje boja za izgled i okus, a mi kvalitetu možemo samo jeftino prodati

Oslonjeni su na domaće tržište, svega nekoliko puta tovarili su junad na brod koja je tada preko luke Raša odlazila u Libanon, Egipat, Libiju. Danas surađuju s mesarom iz Splita.

16:00h
0
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija

Prije otprilike pet godina Matija Čorba iz Novog Virja preuzeo je vođenje obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva od svog oca Pere, nastavljajući tradiciju bavljenja poljoprivredom koju su njegovi preci započeli još u bivšoj državi. Tada su držali tek nekoliko krava te imali malo zemlje na kojoj su se bavili stočarstvom, od čega su i živjeli.

Višedesetljetnim ulaganjem i vrijednim radom, uz otplate kredita, obitelj Čorba sagradila je obiteljsku kuću, farmu, odnosno dogradila staje za krave i tov junadi, kupila poljoprivredne strojeve i popratnu mehanizaciju. S proizvodnjom mlijeka stali su prije šest godina, jer je postala neisplativa, a svoju šansu vidjeli su u govedarstvu. Tako se danas bave isključivo uzgojem tovnih junadi. Trenutno imaju 65 grla, no ta brojka godišnje zna doseći njih stotinjak.

– Rano ustajemo, tada hranimo stoku pa odemo na polje. Upravo smo završili sjetvu silažnog kukuruza kojim hranimo junad i baliranje sijena, jer livadno sijeno u balama koristimo za stočnu prehranu. Oko kuće uvijek imamo nešto za pospremiti, preurediti, sagraditi, uglavnom sve sami radimo. Oko 20 sati gotovi smo s poslom – približio je Matija Čorba ukratko jedan dan na svom obiteljskom gospodarstvu.

Junad drže u nekoliko staja, vrlo su pitomi, a potrebno je dnevno dosta vremena dok se ne obave svi poslovi oko čišćenja i hranjenja. Mlađi junci su stari sedam mjeseci, a stariji  oko 16 i dosežu oko 600 kila i jako se razvesele kad im se približite sa snopom sijena.

– Hranimo ih žitaricama poput ječma, kukuruza… koje sameljemo te im dajemo sijeno livada i lucernu od voluminozne hrane, a uzgajamo na našem polju. Sve je prirodan uzgoj, bez ikakvih krmnih smjesa i soje. Zemlju kupujemo, i to uglavnom privatnu, a njena prodaja ne traje dulje od 24 sata, pa tko je brz i ima novce, taj kupuje – kaže Matijin otac Pero.

Foto: Ivan Balija
Matija Čorba // Foto: Ivan Balija

Stočne sajmove ne posjećuju, jer nekadašnji sajmovi na kojima se mogla kupiti telad za tov, danas su, kaže, prošlost. Tako su prisiljeni nabavljati teliće iz Rumunjske i Mađarske jer kod nas ih, veli, nema. Životinje su posebno osjetljive na stres koji izaziva transport pa znaju dobiti pneumoniju pluća. Zato kupuju tamo gdje je odrađena preventiva, jer su im zdrave životinje prioritet.

S prodajom su oslonjeni su na domaće tržište, svega nekoliko puta tovarili su junad na brod koja je tada preko luke Raša odlazila u Libanon, Egipat, Libiju. Tove isključivo mušku telad sa svog gospodarstva, a za utovljenu junad imaju stalnog kupca, surađuju s mesarom iz Splita.

Velikim tovljačima, koji tove po par tisuća junadi, roba je odlazila za izvoz, tako da nisu opterećivali domaće tržište. Sad su i oni prinuđeni plasirati na naše, a još se meso i uvozi. I to “svježe” koje je često puno jeftinije. Dodaje mu se boja da bi lijepo izgledalo i imalo nekakav okus, jer se danas kemijskim putem sve može osvježiti i tada prodati – nezadovoljno govori Pero.

Smatra da neće doći do krize nedostatka mesa, jer se u Hrvatsku sve može uvesti iz susjednih zemalja ili bilo kojeg kutka svijeta.

–  Ljudi ne jedu hrvatsko meso, već ono iz susjednih zemalja, a naša se junad izvozi. Sada, u vrijeme koronakrize, suočavamo se s velikim problemima u govedarstvu. Glavna zemlja uvoznica s područja Mediterana je Libanon koji je bankrotirao, Italija je u problemima s koronom, a Hrvatska je zatrpana uvoznim mesom i to po cijenama po kojima jednostavno ne možemo konkurirati, odnosno svoje možemo prodati jedino po jeftinoj cijeni – kažu.

Foto: Ivan Balija
Otac Pero, sin Matija i unuk Lovro Čorba // Foto: Ivan Balija

– Ni tov junadi više nije toliko unosan kao nekad. Cijena junadi je ista već dosta godina, kretala se od 14 do 15 kuna, a sve drugo što nam je potrebno za tov, poskupjelo je – kaže Matija i dodaje da je nepovoljno vrijeme koronakrize koje je zateklo poljoprivrednike, prilično utjecalo na poljoprivredna gospodarstva, jer je cijena junadi žive vage pala za tri kune.

Sad je 12, a negdje i 11 kuna. To je skroz neisplativo. Županija ima svoje programe potpore za poljoprivredu i ove je godine prijaviteljima na natječaj isplatila 1.800.000 kuna. S 50.000 kuna potpore po korisniku pomogla je zbog nastalih šteta u vrijeme korone, bilo da su kupovali zemlju, strojeve, ili izvodili neke druge radove na poljoprivrednim gospodarstvima. Potpora za junad osigurana je po određenim kriterijima, pa je tako sufinancirana jedino junad starosti od 20 do 28 mjeseci – kazao je Matija.

Obitelji Čorba, ocu Peri i sinu Matiji došlo je puno puta da dignu ruke od svega.

Puno je posla, a malo matematike. Treba raditi odgovorno, biti svjestan svojih kapaciteta i ograničenja i u tim okvirima organizirati proizvodnju na svom gospodarstvu. Nadamo nekim povoljnijim vremenima, uvažavanju hrvatskog poljoprivrednika, stočara i domaćih proizvoda – poručuju Matija i Pero Čorba.

Foto: Ivan Balija
Matija Čorba // Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija

čitam...