U neposrednoj blizini Virja smjestio se vinograd mladog vinara Matije Legradija koji je ove godine na domaćem terenu osvojio titulu šampiona.
Njegovo vino izabrano je za ono najbolje među 328 pristigla s uzorka te je posebno ponosan što je upravo u rodnom Virju odnio tako važno priznanje. Toliko je bio uzbuđen kada su ga proglasili najboljim da uopće nije primijetio kakav je poseban i s puno pažnje izabran poklon. Naime, osim titule šampiona na poklon je dobio sliku – i to ne bilo kakvu, jer je na slici naslikana njegova klet. Naime, prije nekoliko godina upravo se u neposrednoj blizini njegovih gorica održava likovna kolonija, a jedan od slikara naslikao je njegovu klet.
Bio je ponosan na svoj uspjeh, kao i njegov otac kada je čuo, jer je upravo s ocem od malena vrijeme provodio u vinogradu i pomagao mu. Kako je otac obolio, sva zaduženja pripala su njemu. I nije mu žao, štoviše, uživa u tome i ne misli stati.
– Preuzeo sam sve na sebe. Morao sam pomagati, a volje je oduvijek bilo. S vremenom ipak više s obzirom na to da je sve na meni sada – rekao je na početku razgovora.

Svoja vina na izložbu nosi od 2021. godine, a ove godine dobio je prvo zlato, i to šampionsko. Kaže da se nadao dobrim ocjenama.
– Nadao sam se zlatu jer sam vidio da je to jako dobro, puno bolje nego je bilo ovih godina. Do sad sam dobivao srebra. Isprobavao sam od drugih vina i vidio sam da će biti zlato, ali se šampionskom nisam nadao. Ima tu dobrih vinara, starijih, poznatih i iskusnijih – kaže.
Tajne, kaže, nema, jedino je ove godine napravio kontrolirano hlađenje.
– Prvi puta ove godine sam napravio hlađenje za kontrolirano vrenje. Do sada sam hladio bocama s ledom koliko sam mogao, tri puta na dan. Sada je to puno bolje jer ne otvaram. To hlađenje sam napravio prošle godine prije berbe. Ova berba je imala prvo kontrolirano vrenje – pojašnjava Matija.
Uložio je otprilike 1000 eura, ali ističe da je dio sam znao složiti pa ga to i nije toliko stajalo.

Kada su u pitanju vremenske prilike, s prošlom godinom je bio relativno zadovoljan jer nije bilo previše kiše, ali je zato dva puta padala tuča.
– Jednom malo manje pa sam odmah špricao. Drugi put je bilo dosta leda. Dva dana prije toga sam špricao, a onda sam morao da se spasi i nakon tako da je izdržalo – pojašnjava.
Kao i u sve, i u vinogradarstvu ima puno ulaganje, ali kaže da u tome uživa. Redovito provodi zaštitu tako da s nametnicima i nema previše problema.
– Sve radim sam. Imam oko 600 trsova. Imam oko 250 trsova graševine staro oko 12 godina, a ostalo je staro više od 40 godina. Tu onda kako se osuši tako posadim novo. O proširenju još ne razmišljam, ali ako do toga dođe ima prostora – dodaje.

Od tih 600 trsova dobije oko 1000 litara vina, a ove je godine dobio oko 900 litara. Kada je u pitanju berba, okupi se obitelj, prijatelji i kumovi tako da ima pomoć onih najbližih. Kada krene posao u proljeće, u svojim goricama je svaki dan.
Kada je preuzimao vinograd od oca, svi su mu pomagali, ali osobito mu je najviše pomogao jedan kolega koji je također dugo u vinogradarstvu čiji su mu savjeti najviše pomogli. U svemu tome otac je jako ponosan što ga je netko naslijedio.
– Zadovoljan je. On nije išao na izložbe, to sam ja krenuo 2021. godine, a on je to više za svoju dušu. Njemu je izložba bila tu, pajdaši, muzika, pečenjara, i oni su tu uživali svaki vikend i tu mu je vino bilo ocijenjeno – kaže kroz šalu.
Ipak, kaže, sve je manje vinara jer nema toliko zainteresiranih, a ima puno ulaganja.
– Nemam baš što puno za poručiti jer za to treba imati volju. Tako da je tata sretan što sam preuzeo jer drugi nitko ne bi – zaključuje.





