Mogu trčati koliko treba, dobar sam u duelu, ne bojim se, navodi Nikola Bos, vezni igrač koji je prema izboru čitatelja našega portala ePodravina proglašen najboljim igračem Prve ŽNL, a što je bio idealan povod za razgovor.
– Znam da sam dao sve od sebe, u nekim utakmicama nosio ekipu. Najbolji igrač mogao je biti bilo tko od nas. Naravno, drago mi je što sam osvojio. Možda je ovo i moj najveći individualni rezultat – otkriva.
A velikih rezultata u dosadašnjoj sportskoj karijeri koja je započela u Slaven Belupu, čiji je dres nosio tijekom gotovo cijele osnovne škole, bilo je mnogo. Nakon Farmaceuta otišao je u kadetske redove Hrvatskog dragovoljca, iz razloga što se preselio u Zagreb i upisao srednju školu za klesarstvo. Posebno zanimljiv detalj jest da je svlačionicu ondje dijelio s današnjim hrvatskim reprezentativcem te članom milanskog Intera – Marcelom Brozovićem.
– Svaki trening radio je marince. Otkačeni dečko. Tada je bio kao i mi, samo što se igrački nalazio na stepenici iznad ostalih – prisjeća se.
Svlačionicu jednoga, zamijenio onom drugoga prvaka
Upravo u trenutku našega razgovora, Bos je dogovarao prelazak u novi klub. Iako je s Tomislavom obranio prvo mjesto Prve ŽNL, što mu je ukupno treći naslov osvojen s klubom iz Drnja, odlučio se na transfer.
– Sezona je bila dobra, uz jaku konkurenciju. Dali smo sve od sebe, rezultati su se poklopili. Imao sam želju ostati u Drnju. Gotovo je sve bilo dogovoreno, no tada sam dobio poziv Tehničara iz Cvetkovca – prepričava.
Više je puta naglasio kako uvijek daje sve od sebe. U skladu s time, borbenost smatra karakteristikom koju je novi hrvatski trećeligaš prepoznato.
– Mislim da je Cvetkovec stepenica više, malo je igrača koji bi ga odbili. Dat ću svoj maksimum. Ne želim ih iznevjeriti – motiviran je Bos.
Borilačkim vještinama počeo se baviti kako bi fizički napredovao
Vrlo lako je budućnost u kojoj je proglašen najboljim igračem prvog razreda županijskog nogometa mogla biti potpuno drugačija, nevezana uz nogomet, iako je s juniorima Herešina osvojio naslov što ga je lansiralo u prvu ekipu Omladinca.
– Na ulasku u seniorski nogomet bio sam fizički slab. Mislio sam kako to nije za mene. Stoga sam krenuo s treniranjem kickboxinga – objašnjava Bos, dodavši kako je napustio Herešin, ali se godinu dana kasnije i vratio jer je klubu nedostajalo igrača.
– Po povratku sam bio fizički jači od ostalih igrača. Bio sam spreman – zadovoljno kaže Bos.
U potpuno drugačijem, individualnom sportu ostvario je vrhunske rezultate tijekom svega četiri godine.
– Krenuo sam trenirati rekreativno. No, kako je išlo nabolje, trener je vidio da u meni postoji talent. Pitao me hoću li se boriti što sam prihvatio s planom da odradim par mečeva. Uspjesi su se nanizali, pa sam nastavljao. Imam otprilike 25 mečeva – govori.
Postao je prvak Hrvatske u K1 i tajlandskom boksu te se borio na Europskom prvenstvu u K1 gdje je ušao među osam najboljih Staroga kontinenta.
– Puno sam vremena posvećivao treninzima i što boljem rezultatu. Svaki trening, meč ili utakmica prilika je za novo dokazivanje – smatra.
Dobar dio karijere bavio se dvama sportovima istovremeno. Međutim, danas samo trenira u Boks klubu David s trenerom Draženom Kuharom. Kod njega odrađuje pripreme zbog čega je kondicijski na vrhunskoj razini, ali ne ulazi u ring.
– Ne bih se time više bavio jer mi mozak treba za ostatak života. Možda je bilo posljedica, možda nije. Inače, s ozljedama nisam imao problema, tek neke ‘šljive’. Čvrste kosti – uz smijeh kaže.
Postavlja spomenike, upravlja bagerima i dizalicama te ima visoke ciljeve
Osim po svojoj pozitivnoj agresivnosti na travnjaku, Bos je poznat po obiteljskom poslu – klesarstvu. Pojašnjava kako spomenike, uređenje interijera i eksterijera, stepeništa i prozora rade od granita i mramora, pri čemu, kako ih naziva, gromade dolaze iz Indije.
– Ovdje izrađujemo spomenike, režemo ih kao šnite kruha samo što ne ide tako brzo. Kamen se reže, polira i to se betonira i postavlja – objašnjava.
U posljednjem dijelu napornoga procesa, postavljanju, sudjeluje i sam. Jednoga dana će, pak, naslijediti cjelokupni posao, veliki pogon kroz koji nas je proveo i koji zapošljava desetak osoba. Ujedno nam pokazao na kakve to gromade misli, popeo se na jednu od njih i napomenuo kako ima dozvole za upravljanje brojnim vozilima, od viljuškara i bagera do golemih dizalica. Prije nego preuzme vođenje klesarske tvrtke pokušat će ostvariti nogometni cilj s novim klubom.
– Uvijek pucam visoko. Želim osvojiti Treću HNL – zaključuje Bos.
