Rabuzinovo sunce i ovaj će put ostati nedosanjani san za nogometaše Slaven Belupa. Nažalost, u polufinalu Kupa i utakmici koja je označena najvažnijom u godini, izgubili su na domaćem travnjaku od splitskog Hajduka s 0:1. Jedini pogodak zabio je Livaja s bijele točke nakon sat vremena igre i to je više-manje sve što je Hajduk danas napravio, jer utakmica je bila skromna i s vrlo malo prilika. No krenimo redom…
Nogomet je rijetko kad glavna tema u Koprivnici, no nakon što su prošli uskršnji praznici, u podravskoj metropoli pričalo se samo o njemu i utakmici godine protiv Hajduka. Stoga nas ne čudi da su danas svi putevi vodili na Apaš, gdje je Slaven protiv Splićana lovio svoje treće finale hrvatskog nogometnog Kupa. Za razliku od prethodna dva polufinala, ovo se igralo samo na jednu utakmicu, a Hajduk je doputovao s ulogom favorita, jer kup mu je ostao jedino što može osvojiti. S druge strane, Slaven nije imao što za izgubiti, ali je pritisak bio velik, jer je i ulog velik.
Ipak, znali su i Koprivničanci da imaju šanse, jer Hajduk se u Koprivnici redovito muči. Ovdje nije pobijedio od studenog 2020. godine, a dvoboji su nerijetko oštri, grubi i na rubu incidenta, kao što je bilo i nedavno, kada su odigrali 2:2. Danas se očekivala slična utakmica i toga su bili svjesni svi na tribini, koja je bila krcata, ali i podijeljena što se tiče broja navijača. Grlatiji su, naravno, bili gostujući, a domaće su predvodile sve popularnije i brojnije Podravske štuke.
Što se tiče samog dvoboja, Zekić i Leko izašli su s najboljim što imaju u svlačionici, ali vidjeli smo u prvih 45 minuta vrlo malo od nogometa. Velika bitka vodila se u sredini terena, nitko nije htio riskirati, vratari su bili bez posla, a najviše uzbuđenja izazvale su prskalice u 30. minuti, koje su se iz čistog mira uključile i prekinule dvoboj na minutu. Drugi veći prekid vidjeli smo u 40. minuti, kada su se glavama sudarili Tepšić i Melnjak, nakon čega je igrač Slavena završio u bolnici, a Hlevnjak u igri. I bilo je to sve vrijedno spomena u prvom poluvremenu.
Drugo poluvrijeme bilo je puno žustrije. Prvu kakvu-takvu priliku Hajduka vidjeli smo u 52. minuti, kada je Livaja nakon ubačaja s desne strane glavom pucao metar pored gola, a tri minute kasnije uzvratio je Crnac s druge strane, koji se poigrao s obranom Hajduka i poslao oštru prizemnu loptu prema golu. Da ju je netko dotaknuo slavenaši bi slavili gol, ovako su mreže ostale netaknute. Ipak, slavlje smo vidjeli odmah nakon toga, ali s druge strane. Hajduk je u 59. poveo iz bijele točke, a precizan je bio Livaja. Situacija se, inače, provjeravala nekoliko minuta u VAR sobi, nakon čega se i sudac Kolarić sam uvjerio da je Jambor u jednom prizemnom bloku nehotično igrao rukom, odnosno lopta ga je pogodila u nju.
Bilo je tada jasno da se Slaven mora otvoriti, a u 67. mogao je i izjednačiti, nakon što je Mudražija ubacio, a Crnac glavom pucao malo pored lijeve vratnice. Nakon toga se i Hajduk malo povukao, svjestan važnosti utakmice, tako da Slaven ništa konkretnog nije mogao napraviti, koliko god Zekić pokušavao podići momčad izmjenama. Rezultat se, nažalost, do kraja nije mijenjao, Slaven neće vidjeti riječko finale ni toliko željeno Rabuzinovo sunce. Hajduk je u tvrdoj i čvrstoj utakmici sretno prošao pogotkom iz jedanaesterca i to je sve što će se pamtiti iz ove utakmice.
Na kraju samo dodajmo da previše vremena za razmišljanje o ovoj utakmici Zekić i društvo nemaju, jer već za tri dana čeka ih novi, super težak izazov. U sklopu 29. kola Prve HNL gostuju kod Dinama, a utakmica na Maksimiru igra se u subotu od 19.10 sati.
