Posljednje tri godine Iva Kelemen (24), djevojka iz Novigrada Podravskog, živi u Irskoj, studira i radi kao uredska administratorica u privatnoj tvrtki.

– Moj posao uključuje rad s kupcima, dobavljačima te radnicima iz produkcije. Ovaj posao radim već dvije i pol godine. Sretna sam, volim raditi s ljudima, što mi je puno pomoglo u učenju poslovnog engleskog te preuzimanju njihova naglaska, učim različite dijalekte, fraze i fore – rekla nam je Iva.

Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija

Kako, s druge strane, provodi slobodno vrijeme?

– Idem u teretanu, šetnje i planinarenje s prijateljima. Volim odlaziti u beauty salone, imati vrijeme i pažnju za sebe. Vikend je uvijek vrijeme za šoping i dobru klopu, ponekad izlazak. Uvijek gledam na to da mi svaki dan bude ispunjen u cijelosti – priča.

Otkako je otišla živjeti van, primijetila je da ljudi ne prate trendove i nemaju must have za sezonski period. Ondje vrijedi drugo pravilo – kako se osjećaš, tako se oblačiš.

– Nagledala sam se svakakvih modnih kombinacija koje bi ovdje bile osuđene jer su nešto novo i neobično. Moje najčešće modne kombinacije su poslovne jer radim u uredu. U slobodno vrijeme volim furati sportivu, vikendom već gledam da je to odjeća koja je u trendu, koja se nosi. Svaki vikend idem u šoping, kupim si nešto što mi se sviđa. Moji ormari prepuni su raznoraznih odjevnih kombinacija. Imam toliko robe da mi na nekima još uvijek stoje etikete, nisam pronašla trenutak kada ih nositi. Nemam određeni stil, oblačim ono što mogu iznijeti svojim fizičkim izgledom i da to izgleda lijepo i trendi – objasnila je Iva koja, dodaje, voli pomicati svoje odjevne granice.

Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
“Život me naučio boriti se za sebe!”

Hiperaktivna, iskrena, jako komunikativna i pravedna osoba, tako bi se opisala.

– Stvari gledam realno. Prijatelji vole moju direktnost, što mislim, to i kažem, pa koliko to nekada bilo bolno. Nemam vremena za lažna prijateljstva, ne volim ljude koji kasne. Poštujem tuđe vrijeme izdvojeno za mene. Moju organiziranost ponekad gledaju kao vrlinu jer mora sve biti kako si zamislim, a ponekad kao manu jer sve mora biti na svome mjestu. Život me naučio boriti se za sebe, zato sam ambiciozna i motivirana zgrabiti svaku priliku koju mi život daje – nastavlja Iva.

Trenutno je slobodna. Bila je u dugoj vezi zaključenoj zbog različitih životnih ciljeva.

– Posvećena sam sebi i svojim životnim planovima kojih ima napretek. Naravno, nikada ne znaš kad ćeš s nekime kliknuti i odvojiti vrijeme za tu osobu. Ali, nisam u potrazi – tvrdi, dodajući kako društvene mreže niti razne aplikacije ne koristi za potragu za srodnom dušom, već preferira razgovor licem u lice.

Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija

U Irsku je 2017. godine otišla kako bi upoznala nešto novo, drugačiji način života. Nije bila zadovoljna u Hrvatskoj, otkriva. Isprva, pronašla je posao u skladištu, barem dok nije sredila papire, naučila jezik i prilagodila se novoj okolini. Prema njoj, Irci su srdačni i pozitivni, odmah se osjećala prihvaćenom. Šest mjeseci kasnije, zaposlila se u uredu u građevinskoj firmi, i to kao junior office administrator. Upijala je informaciju po informaciju, postepeno napredujući.

– Prva barijera bila je jezik. S obzirom na to da se u našim školama uče strani jezici, smatrala sam da ću odmah skužiti. No, tek sam počevši komunicirati s Ircima shvatila kako nemam pojma o engleskome jeziku, što me nije spriječilo u učenju. Irska je multinacionalna država gdje su rasizam, nacionalizam i svaka vrsta osude zabranjeni i kažnjivi. Možeš raditi što poželiš. Pokažeš li se, bit ćeš nagrađen ili unaprijeđen. Život je puno jednostavniji i lakši – Ivino je iskustvo.

Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
“Da su naši standardi kao irski, nikada ne bih otišla.”

Uz posao, upisala je izvanredni studij biznisa koji pohađa nakon radnoga vremena, dvaput tjedno.

– Ne želim na tome stati, voljela bih da moja ambicioznost bude veća te da steknem još znanja i vještina. Irska to pruža! Zadovoljna sam svojim životom, onime što sam postigla dosad. Naravno, jako me vežu Podravina i obitelj. Ali ovdje ne vidim perspektivu – smatra.

U skladu s rečenim, o povratku u Hrvatsku još ne razmišlja, možda za, otprilike, pet godina.

– Kada sam se preselila, mislila sam da ću se nakon godinu dana vratiti. Uklopila sam se i vidjela kakve mogućnosti imam, odlučivši ostati. Stekla sam puno poznanstava iz različitih krajeva svijeta. Svima preporučujem Hrvatsku kao destinaciju za godišnji odmor! Neki su moji prijatelji posjetili našu prekrasnu obalu i upitali me zašto sam napustila tako prekrasnu državu. Samo im kažem da su barem naši standardi kao irski, nikada ne bih otišla preko granice – izjavila je Iva.

Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija

Naravno, i nažalost, nezaobilazno je pitati je o situaciji s koronavirusom u Irskoj, na drugome kraju Europe.

– Irska je u karantenu ušla dva tjedna kasnije nego Hrvatska, ali su mjere bile strože. Popuštanje mjera stavili su u pet faza, sve do 10. kolovoza, koje su naknadno produljili radi sigurnosti i zdravlja. Barovi, pubovi, klubovi i veća okupljanja strogo su zabranjeni do daljnjega. Firme s puno radnika i dalje zatvorene. Po tome su pitanju jako oprezni, prate porast broja slučajeva, na aerodromima je velik protok ljudi iz cijeloga svijeta. Maske su obavezne, a dezinficiranje je na svakome ćošku. U restoranima imamo pravo provesti samo sat i pol, s time da prethodno moramo bukirati – ispričala je Iva.

Preostalo je pitati – koja je razlika između Iraca i Hrvata?

– Ogromna, od odijevanja do izgleda i karaktera. Osobno, Irci mi nisu privlačni, nisku su. Ili sam ja previsoka, ali su jako ljubazni. Naravno, ondje ima ljudi iz cijeloga svijeta – od Australije, SAD-a, Brazila, Pakistana i cijele Europe. Hrvati su, pak, u vezi, imaju zaštitnički nagon, dok na Irce žene galame jer vole popiti – za kraj, uz osmijeh, kaže Iva.

Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija

čitam...