Dotukli ih nameti

FOTO Na placu više nema domaćeg toplog bureka. Zatvorili buregdžinicu i otišli u Njemačku

09:30h
0
Nedostajat će nam nasmijano lice tete Snježane // Foto: Martina Maloča

Kao netko tko je predstavljao instituciju ulične prehrane u našem gradu i tko je, kao takav zaslužio da mu se oda određeno priznanje, suočen je s nametima te prijetnjama i kaznama inspekcija, uz koje je bilo neizvedivo poslovati.

Ukoliko ste se gladni zaletjeli na koprivničku tržnicu, vjerojatno ste dosad već primijetili da unazad nekoliko tjedana nema više omiljenog bureka s pijaca.

Naime, nakon duljih najava svojim vjernim mušterijama, najstarija i najpoznatija buregdžinica u gradu “Snježana i Sebastijan”, bila je primorana zatvoriti svoj prozorčić kroz koji nam je uvijek nasmijana i bezrezervno ljubazna gospođa Snježana pružala vrući burek od mesa, sira, jabuke ili višnje.

Iz njihovih izraza nezadovoljstva i onoga koliko susjedi znaju, bračni je par zaključio da su egzistencija i školovanje djece na temelju uvjeta pruženih, ili bolje reći nametnutih malim poduzetnicima, nemogući. Tako su sa završetkom školske godine, odlučili otići trbuhom za kruhom, u Njemačku.

Prostor stare buregdžinice ostao je prazan // Foto: Matija Gudlin
Prostor stare buregdžinice ostao je prazan // Foto: Matija Gudlin

Kao netko tko je predstavljao instituciju ulične prehrane u našem gradu i tko je, kao takav zaslužio da mu se oda određeno priznanje, suočen je s nametima te prijetnjama i kaznama inspekcija, uz koje je bilo neizvedivo poslovati ikako, a kamo li u plusu, što je uobičajena priča i drugih ugostitelja i vlasnika obrta, posebice prehrambenih, na koprivničkom placu.

– Vjerojatno su otišli zato što nisu mogli opstati, kao i svi mi. Još malo pa bumo svi primorani zatvoriti posao – priča nam Ines Herceg, zaposlenica najstarije i jedine privatne ribarnice u gradu koja za primjer daje trgovačke centre kao preveliku konkurenciju, dok se u slučaju buregdžinice može pretpostaviti nemogućnost pariranja lancima pekara koje niču na svakom uglu.

– Dok po trgovačkim centrima inspekcije nema, kod nas malih trgovaca svaki su čas i kažnjavaju nas za svaku sitnicu. Dok si jedan trgovački centar može priuštiti da nema istaknute deklaracije nad ribom, mi moramo istaknuti čak nazive na latinskom.

Ines Herceg iz ribarnice nema dobre prognoze za tržnicu // Foto: Matija Gudlin
Ines Herceg iz ribarnice nema dobre prognoze za tržnicu // Foto: Matija Gudlin

Za Uskrsa od kojeg živimo, a za vrijeme kojeg imamo velike gužve, kažnjeni smo što jednostavno nismo stigli nad jednu ribu istaknuti deklaraciju – požalila se zaposlenica s 12-godišnjim stažom u ribarnici More, te se osvrnula na vrtoglavo visoki najam prostora od 2000 kuna mjesečno.

– Kad još tu nadodamo vodu i struju, ispada da radimo samo da bismo pokrili davanja – izražava – I. Herceg nemoć i kao bonus navodi primjer poreza koji za hranu iznosi 25 posto, dok kafići za pivo plaćaju 13 posto.

– Onaj f birtiji ne mora baš piti, a bakica koja sim dojde mora jesti i nemre si priuštiti ribu. S tim da mi garantirano prodajemo hrvatsku pastrvu dok trgovački lanci prodaju talijansku u bescijenje, zbog čega mi ribu, pribrojivši joj PDV, ne možemo prodati – nezadovoljna je djelatnica ribarnice.

Koprivnička tržnica // Foto: Matija Gudlin
Koprivnička tržnica // Foto: Matija Gudlin

Kaže da je prije radila u nekadašnjoj mesnici na tržnici i nisu znali kud bi od posla.

– Sad ovdje ima više trgovaca nego kupaca – uspoređuje naša sugovornica i zaključuje da su najstarijeg majstora za burek u gradu uništila davanja, inspekcije i kazne te da je samo pitanje dana kad će se i cijela tržnica ugasiti.

Ipak, iskustva svih stanara tržnice nisu ista.

– Nisam upućen zašto se buregdžinica zatvorila. Navodno im posao nije išao. S druge strane, kod njih sam uvijek viđao gužvu – rekao je Mario Sabol, bivši susjed Sebastiena Sitara, a koji je u obiteljskom poslu prodaje lampaša i cvijeća za groblje Rudi, zadovoljan vlastitim poslovanjem.

– Isprva su ljudi gunđali zbog uvođenja fiskalnih blagajni, ali mi smo se uvjerili da nam je sad tako lakše – rekao je mladi Sabol iz Rudija. S istim se slažu i susjede s druge strane buregdžinice, baka i unuka u obiteljskom biznisu cvjećarstva.

– Mi smo ovdje već mnogo godina, ali ne mislimo odlaziti nikamo. Ipak, pijac nije više kaj je nekad bil – riječi su Sanje Jagarinec iz cvjećarnice Marija.

čitam...
Loading...