Koprivničanci osvojili Mont Blanc

FOTO Romeo Sinjeri: “Strah je bio prisutan, ali osjećaj nakon uspona je neopisiv”

17:15h
0
Izvor: Danijel Balaško

Nakon ove prilično teške i nadasve opasne ekspedicije, Balaško i Sinjeri ne odustaju i kažu kako se spremaju za sličan, još zahtjevniji pothvat.

Dvojica odvažnih planinara HPD-a Bilo iz Koprivnice, Romeo Sinjeri i Danijel Balaško, popeli su se 19. srpnja na najviši vrh zapadne Europe – Mont Blanc (4810 metara).


No, ovaj se pothvat nije dogodio slučajno, već je brižno planiran više od šest mjeseci. Također, prvotno su trebala ići čak četvorica planinara, no dvojica su u međuvremenu morala odustati, pa su Balaško i Sinjeri na put krenuli sami.

Balaško je zamislio da se na Mont Blanc ne popnu uobičajenom normalnom klasičnom rutom, već tehnički zahtjevnijom i sadržajnijom rutom, dok su za silazak koristili klasičnu ruta preko Goutera.

Da bi doživljaj planinarenja bio još potpuniji i kako bi se što bolje aklimatizirali, Danijel i Romeo krenuli su postepeno na svoj zacrtani put, bez korištenja žičare. Nakon prvog dana i prevaljenih tisuću kilometara automobilom, odsjeli su i spavali u Gite la Tapia.

Na svoj su pothvat krenuli iz francuskog grada Chamonixa do Montenversa, a zatim do ledenjaka Mer de Glace. Cilj sljedećeg dana bio je impozantni vrh Aguille du Midi, kojeg su također uspješno osvojili, nakon čega su prespavali u planinarskom domu Refuge des Cosmiques u zaravni Col du Midi. Treći dan je bio rezerviran za uspon na vrh Mont Blanc du Tacul.

Četvrti, finalni dan, bio je pak najteži i najnaporniji, jer su morali prevaliti najveći put i visinsku razliku dizanja na sam vrh Mont Blanc i spuštanja s njega.

Na vrhu Mont Blanc du Tacula (4248 metara) // Izvor: Danijel Balaško
Na vrhu Mont Blanc du Tacula (4248 metara) // Izvor: Danijel Balaško

Prvo su se opet popeli na Mont Blanc du Tacul, pa na greben Mont Maudita. Taj je dio puta ujedno i najopasnije područje zbog zaleđene strmine i do 60 posto nagiba koje treba ispenjati, te ogromnih blokova ledenjaka koji vam se protežu iznad staze kojom penjete, a koji se znaju i odlomiti. Nakon ispenjane najstrmije dionice došli su na vršni dio s kojeg se otvara prekrasan pogled na vrh Mont Blanca.

Nakon toga sišli su na Col de la Brenva, nakon čega je slijedio strmi uspon po Mur de la Cote te dugi završni uspon Petits Mulets. Prilično iscrpljeni stigli su na vrh Mont Blanca nešto prije podneva. Uslijedilo je oko 45 minuta uživanja na vrhu, pa spuštanje Gouter rutom do planinarskog doma Refuge de Tete Rousse.

Kad su stigli, doznali su da u domu nema mjesta za noćenje, pa su dobili ponudu da respavaju na podu blagavaonice. Naravno, za punu cijenu noćenja. Nakon što su odspavali, zaputili su se kući u Koprivnicu.

Jedan od ovih hrabrih Koprivničanaca, Romeo Sinjeri, ispričao nam je kako je ekspedicija bila vrlo naporna i iznimno opasna, ali se trud isplatio.

Romeo Sinjeri // Izvor: Danijel Balaško
Romeo Sinjeri // Izvor: Danijel Balaško

– Bilo je naporno i teško, a taj dio koji smo mi prošli na Mont Blancu rijetko tko prolazi, upravo zato što je veoma opasan. No, cijeli smo pohod napravili za našu Koprivnicu i za HPD Bilo i zato nismo odustali – priča Sinjeri te dodaje kako je strah bio sveprisutan.

– Strah je bio prisutan jer na planinama nikad ne znaš kakvo te vrijeme očekuje, ali osjećaj nakon uspona neopisiv je i danas mi se neprestano vraćaju sekvence s našeg putovanja. No, bilo je i nekoliko veoma napetih i zahtjevnih situacija. Najteže nam je bilo zadnjih 30 metara uspona na greben Mt. Maudit, ali smo i to uspješno svladali. Također, zadnjih 300 metara do samog vrha napredovali smo dosta sporo zbog nedostatka kisika, ali smo i to nekako prošli – kaže.

– Ovakvu ekspediciju svakako bismo ponovili i ustvari već planiramo nešto slično za sljedeću godinu. Nešto slično, ali još puno, puno teže – dodaje Sinjeri, koji s kolegom Danijelom Balaškom za rujan u koprivničkoj Knjižnici također priprema i izlaganje na temu njihova uzbudljiva putovanja.

čitam...