FOTO Saša je doktor za puhačke instrumente iz cijele Hrvatske, vraća život svakoj trubi, tubi, trombonu i horni koju su svirači već otpisali: Radim ono što najviše volim

F

Sašu Lesara generacije Koprivničanaca mogle su sresti na nekoj od životno posebnih prigoda. Možda vas je svojim bendom uveseljavao na kakvoj svadbi, tjerao suze na oči na posljednjem ispraćaju nekog vam poznanika, a možda ste jednostavno nazočili spomendanu gdje je trubio Mirozov.

Saša je učeni glazbenik, zaljubljenik u muziku, puhačke instrumente, a odnedavno i doktor za trube, trombone, horne i sve instrumente u koje ljudi pušu da bi proizveli zvuk.

Svoju je ljubav prema glazbi pretvorio u obrt koji mu svakodnevno pričinja sve veće zadovoljstvo. Dogodilo se da je ostao bez posla te je na nagovor supruge Mirjane otvorio vlastiti obrt za servis i popravak puhačkih instrumenata imena LesArt. S obzirom na činjenicu da je po struci kovinotokar i da u Hrvatskoj postoji samo nekoliko majstora za popravak i održavanje ovakvih instrumenata, odlučio je sebi stvoriti priliku za zapošljavanje, a glazbenicima u okolici pomoći otvaranjem specijaliziranog servisa.

– Supruga mi je jednog dana predložila da se ozbiljnije primim tog svog hobija, odnosno da ga pretvorim u vlastiti posao. Srećom sam ju poslušao i evo me danas u svom podrumu uživam popravljajući i servisirajući ono što najviše volim. Teško mi je to opisati, ali kad se spustim tih nekoliko stepenica u svoj podrum, svoju radionu, ja sam drugi čovjek. Ovo je za mene raj na zemlji. Ovdje nema stresa, ni briga. Često mi se pridruži i supruga, njoj onda povjerim ove “ženske” obaveze, laštenje instrumenata jer njoj ipak to bolje ide. Pokazalo se da, ako slučajno imamo kakve brige, kad dođemo ovdje dolje i primimo se posla, sve u nekoliko minuta nestane – objašnjava Saša.

Kada su krenuli s provođenjem ideje u djelo, nisu imali pojma koliko će im rada, ulaganja, teških dana i učenja trebati da bi se na kraju iz ideje izrodio posao od kojeg se može živjeti.

– Skoro cijeli život se bavim glazbom, prošao sam kroz razne bendove od mariachi sastava El Combo, do raznih bendova na struju, tamburaša, limenih sastava, pa kroz puhačke orkestre Koprivnički Ivanec, Koprivnica, Virje, Kutina. Sviram razne instrumente. U glazbenoj školi svirao sam harmoniku, za nju imam i službenu potvrdu da je znam svirati, no nakon toga sam svojom voljom savladao bubnjeve, gitaru, a onda i trubu koja mi je danas najdraža. Godinama sviram na istom instrumentu, trubi koju su mi prije gotovo dva desetljeća kupili roditelji, a koja je sa mnom srasla. Mi glazbenici smo poznati po tome da se stopimo s našim instrumentima, onda nam je problem svirati na nečem drugom. Primjerice, ja sam svojevremeno odlučio kupiti novu trubu, a ovu staru sam prodao jednom dječaku koji je kretao u svijet glazbe. No, kad sam krenuo svirati na toj novoj, nikako se nisam mogao na nju priviknuti, toliko mi je bilo čudno da sam kontaktirao oca tog dječaka, ponudio u zamjenu svoju novu trubu i još nadoplatu, samo da mi je vrate – priča Saša koji razumije i uvažava sve želje svojih klijenata.

U njegovu radionu stižu instrumenti kolega glazbenika, djece iz glazbenih škola.

Svima im garantira da će instrumenti koje mu povjere na popravak biti ispravni, čisti, da će lijepo izgledati, dok je ono koliko će trajati, ipak ovisno o tome kakav mu instrument dođe na stol.

– Kvaliteta “starih” instrumenata i ovih danas nije za usporedbu. Nekad su se koristili puno kvalitetniji materijali, pa je i rok trajanja bio puno duži. Stoga roditeljima čija djeca tek kreću sa svirkama uvijek savjetujem da ulože malo više u kvalitetno glazbalo jer će im se svakako isplatiti. Dijete bi trebalo moći s istim instrumentom proći glazbenu i srednju školu, a moguće i sa strane odraditi koju svirku, što znači da bi mu se njegov ulog kad tad vratio – kaže Saša.

U prošloj godini njegov obrt dobio je i oznaku tradicijskog obrta, što je još samo jedan dokaz da ono što radi ima svoju vrijednost i kvalitetu. To mu pak otvara dodatna mogućnost prijave za neka europska financijska sredstva, što svakako planira iskoristiti. Ulog je do sada bio popriličan jer je radnju trebalo opremiti posebnim alatima čija je cijena poprilična. Srećom, po struci je kovinotokar, pa je i tu imao predznanje koje mu je poslužilo pri popravku, ali i izradi nekih alata koji mu koriste u popravcima.

Od 2014. godine do danas kroz njegovu je radionicu prošlo na stotine instrumenata, a upoznao je puno dragih ljudi i kolega.

– U ovom je poslu bitno imati poznanstva, a to hvala Bogu imam s obzirom na to da sam 34 godine u tim vodama. Preporuka od usta do usta je najbolja reklama. Svima sam zahvalan na ukazanom povjerenju što su mi dali priliku i mogućnost da dokažem koliko precizno i profesionalno mogu odraditi servis ili popravak na svakom instrumentu koji dođe k meni. Naravno, nije to lako, vlasnici instrumenata su različitih osobnosti pa treba znati i kako svakome od njih pristupiti, instrumenti su njihovi ljubimci pa i s njima valja biti oprezan. Nedavno sam imao situaciju da mi je na popravak poslana tuba kojeg je dečko oštetio već na prvoj probi. Platio ga je 20 tisuća eura, a onda ga poslao k meni na ravnanje. Tih dva sata koliko sam nad njim proveo da bi mu izravnao tri udubljenja bio sam cijeli u jednoj vodi. Nemate pojma kolika je to odgovornost, popravljati tako vrijedan i nov instrument. U prvom kontaktu vlasnicima objasnim da instrument nikad ne može  biti savršen kao kad je izašao iz trgovine, baš kao i auto kojeg lupite na parkingu pa ga kasnije popravljate laštenjem, oštećenje je uvijek tu, no ja se trudim učiniti ga minimalno vidljivim. Srećom, uspio sam riješiti problem, a vlasnik je bio zahvalan – priča.

Saša nudi i savjete oko održavanja instrumenta, kako ga prati, podmazati, koliko često servisirati.

– Ako želite da instrument dobro radi i potraje, onda ga treba barem jednom godišnje servisirati što znači očistiti ga od kamenca, zamijeniti filceve i pluta koji su se potrošili, očistiti neke spojeve. Najveći neprijatelj puhačkim instrumentima je ljudska slina, nemate pojma koja je to jačina u nama samima da uništava takve materijale poput mesinga – kaže.

Svaku uslugu servisa i popravka Saša odrađuje profesionalno, temeljem dugogodišnjeg stečenog iskustva i znanja.
– Kod nas su vaši instrumenti u sigurnim rukama iskusnog majstora i dugogodišnjeg trubača. Svaki instrument koji dođe u našu radionicu ima svoju priču i mi ćemo napraviti sve da bude ispravan, dugo traje i da na njemu odsvirate još puno krasnih melodija.

Svaki instrument pregledamo bez obzira u kakvom stanju bio. Sve ćemo napraviti da pokušamo vratiti funkcionalnost i dati instrumentu stari sjaj.

Saša ima i nekoliko savjeta:

Vraćajući instrument natrag u kofer, pripazite da odgovara svim udubljenjima. Ne gurajte ga na silu, jer to najvjerojatnije znači da instrument nije pravilno postavljen.
Provjerite je li vaš instrument potpuno suh prije nego što ga stavite u svoju futrolu. Nakon sviranja ispraznite vodu i obrišite instrument suhom čistom, mekom krpom.
Mjedenim instrumentima preporučuje se godišnje profesionalno čišćenje kako bi se izbjegli skupi popravci i moguća korozija.
Izbjegavajte jesti, piti slatke tekućine ili žvakaće gume neposredno prije sviranja na instrumentu.
Uvijek uklonite usnik nakon sviranja. Redovno čistite usnik toplom vodom i blagim sapunom.
Ako je usnik suh, nanesite tanki sloj ulja za ventile na cijev kako ne bi zaglavio.
Ako vam se usnik zaglavi, uklonite ga pomoću specijalnog izvlakača usnika. Nikada nemojte jako okretati usnik.
Goli mesing se lijepi ako se ne miče dulje vrijeme. Odvojite vrijeme za pomicanje svih mogućih dijelova barem svakih nekoliko tjedana.
Redovito podmazujte ventile i cugove.
Nikada nemojte pokušavati popraviti mehaničke kvarove i udubljenja kod kuće, odnesite svoj instrument u za to specijaliziranu radionicu.