Iz bjelovarskog zatvora, 3. dio

FOTO Upraviteljeve priče: Zatvorenici iz gospodarskog kriminala znaju se ponašati u zatvoru, stvaraju poslovne kontakte i uplaćuju novac zatvorenicima

Zatvorenici boljeg imovinskog statusa ne drže se bahato i izolirano, nego se vrlo dobro znaju prilagoditi situaciji i sredini. Zatvorenici iz poznatih slučajeva otmica i gospodarskog kriminala točno znaju što treba učiniti te ostalim zatvorenicima predstavljaju heroje i uzore, priča nam upravitelj.

08:00h
0
Upravitelj Drago Ivančić ispričao nam je o zatvorenicima // Foto: Matija Gudlin

Našu ćemo zatvorsku trilogiju iz Bjelovara zaključiti pričama upravitelja Drage Ivančića o tome kakav je profil ljudi koji provode dane unutar ovih zidova, kakva su postupanja u određenim situacijama te pogoduje li se uistinu imućnijim zatvorenicima koji dolaze iz javnih političkih i gospodarskih krugova.


Kako doznajemo, velik je broj povratnika odnosno ponavljača, bilo prekršaja, bilo kaznenih djela, pa ih ima čak i s po 19 osuda.

– Najčešći su, ipak, imovinski delikti odnosno krađe, potom nanošenje tjelesnih ozljeda te kriminalitet “bijelog ovratnika” odnosno gospodarski. Kaznena djela protiv spolnih sloboda odnosno silovanje i pedofilija, među zatvorenicima se najviše osuđuje, čime čak i oni dokazuju neki sustav vrijednosti i moral – objašnjava upravitelj.

Kaže kako su u zatvoru znali imati zatvorenike osuđene i na 40 godina te kako su tu bili i slučajevi naručenih ubojstava.

Iz zatvorskog dvorišta // Foto: Matija Gudlin

– U slučaju Tomislava Zagorca pet od sedam otmičara kazne je izdržavalo kod nas, od čega jedan s područja Koprivničko-križevačke županije – kaže upravitelj.

Upitali smo upravitelja ima li zatvorenika koje bi čak i žalio što su završili u zatvoru spletom nesretnih životnih okolnosti, na što odgovara kako ima zatvorenika kojima kriminalno ponašanje nije uzorak te da mu je drago vidjeti da će svojim trudom, ponašanjem i radom isplivati iz ovakvog svijeta.

– Imamo zatvorenika iz Podravine, mladića koji je imao nesretno odrastanje, a za kojeg su mještani čak skupili novac i poslali mu u zatvor. Zbog krađe je osuđen na zatvor od godinu dana, s tim da on danas radi bez nadzora i kad dođe trenutak za odluku o njegovom uvjetnom otpustu, vjerujem da bi umjesto u listopadu, na slobodu mogao izaći već u srpnju – priča nam upravitelj o zatvoreniku koji ga se dojmio.

Oni koji nisu spremni robijati dugi niz godina pribjegavaju suicidu // Foto: Matija Gudlin

Kao najtežu situaciju s kojom se zaposlenici u zatvoru suočavaju, upravitelj navodi smrt odnosno samoubojstvo zatvorenika.

– Teško je sve, od suočavanja sa scenom nakon otvaranja vrata do naknadnih postupanja odnosno istrage i traženja propusta. U posljednje četiri godine, na sreću, nismo imali slučajeva, ali imali smo jedan pokušaja suicida. Primjerice, zamislite kad se osoba koja je već 16 puta počinila rodoskvrnuće vlastite sestre, mora suočiti sa svojim činom. Tu se radi o jako lošem stanju uma – priča nam Ivančić.

Kao posljednji slučaj suicida bio je zatvorenik osuđen na 40 godina kazne zatvora, jer je odlučio da nije spreman robijati toliko dugo.

Uzeo je kabel i ubio se. Beživotno tijelo pronašao je kolega s preuzimanjem smjene, pri jutarnjem prebrojavanju. Nakon toga je uslijedio dolazak policije i istraga, što je jednako tako mučno – prisjeća se upravitelj i kaže kako nakon takve traume zaposlenici dobivaju psihološku pomoć.

Atmosfera zatvorskih hodnika // Foto: Matija Gudlin

Što se tiče međusobnih sukoba, oni se u sustavu preveniraju na način da zatvorenici u zapečaćenoj koverti imenuju potencijalnu prijetnju, ukoliko strahuju od sukoba s određenom osobom pa su zbog toga mogući i premještaji.

– Prošle smo godine imali sedam incidentnih događaja, a prethodne 13. Međutim, tek su dva fizička sukoba i ni jedan s ozbiljnijim posljedicama – izvjestio nas je upravitelj.

Ivančić tvrdi kako se eminentnim imenima iz javnog života koji završe u zatvoru ne pogoduje, prvenstveno jer su oni pod posebnim povećalom javnosti, a osim toga, to bi izazvalo negativne reakcije i među samim zatvorenicima.

Visoki zidovi, bodljikava žica i nebo // Foto: Matija Gudlin

Kako doznajemo, ukoliko je netko od njih smješten sam u sobu ili je sam u šetnji, to nije zbog pogodovanja ili bahatosti temeljene na socijalnom statusu, nego može biti zbog sigurnosnih uvjeta. Rečeno nam je da se uglavnom radi o slučaju kad je život takve osobe ugrožen i kako u hrvatskom zatvorskom sustavu pokušaji plaćenih ubojstava nisu strani.

– Teško da je godina samovanja u sobi nekome nagrada. Zanimljivo je da se takvi zatvorenici, boljeg imovinskog statusa, ne drže bahato i izolirano, nego se vrlo dobro znaju prilagoditi situaciji i sredini. Zatvorenici iz poznatih slučajeva otmica i gospodarskog kriminala točno znaju što treba učiniti te ostalim zatvorenicima predstavljaju heroje i uzore – priča nam upravitelj zanimljiv primjer hijerarhije među zatvorenicima.

Kaže kako će, časteći ih kavom ili cigaretama, lako pridobiti ostale zatvorenike, te da se izlaskom iz zatvora odnosi nastavljaju dopisivanjem, pa im čak imućniji bivši cimeri znaju uplaćivati novac na račun i osigurati pravnu pomoć. Doznajemo, kako si građenjem takvih odnosa, ponekad, takvi zatvorenici stvaraju nove kontakte i bazu za zapošljavanje u svojem sustavu daljnjeg kriminalnog djelovanja.

Druženje na dvorištu // Foto: Matija Gudlin

Za kraj, upitali smo upravitelja da na temelju svojeg dugogodišnjeg iskustva procijeni može li se nasilnika “izliječiti” od nasilja.

– Svrha kažnjavanja je počinitelja odvratiti od novog kaznenog djela te se mnogi trude promijeniti se, iako je tu veliki čimbenik sam karakter. Međutim, za osobu koja je počinila ubojstvo nanoseći nekome 50-ak ozljeda i prijeloma te zakopala tijelo u đubrenici, postoji izvjestan strah da će, nakon odsluženja 15 godina kazne te njenih zlokobnih najava u pismima, ponovno počiniti neko teško kazneno djelo – zaključuje upravitelj zatvora u Bjelovaru, ali isto tako izvještava kako ta ista osoba danas, dvije godine nakon izlaska još nije počinila ni najmanji prekršaj.

čitam...