Toranj u dvorištu obiteljske kuće između Majurca i Križevaca morao vam je zapeti za oko. Visok je 34 metra, svojevrsni je vidikovac, a golim ga je rukama izgradio Valent Štefojić iz Križevaca.

Povod izgradnje ove neobične građevine je, kaže nam, neizdrživa situacija u kojoj se našao.

A on ju je preoblikovao u izgradnju ukrasnog tornja s predivnim pogledom na okolicu.

– Snašle su me životne nedaće, razveo sam se prije osam godina, ostao sam i bio sam u depresiji. Ideja za toranj mi je sinula u snu, i vizija kako bi trebao izgledati. Čim sam se probudio, nabavio sam materijal, željezo, dovezao šljunak, cement, sav potreban građevinski materijal – započinje priču nekadašnji stolar dok nam pogled seže na vidikovac od 34 metra.

Valent je toranj počeo graditi krajem veljače 2019., a završio ga je, kaže, točno za blagdan Svih svetih.

Vješt stolar, koji čitav život radi s rukama, odmah je iz sna krenuo u njegovu izgradnju.

– Prvi dan sam prislonio lojtru od četiri metra na stup, lojtra se izmakla i pao sam. Samo sam ustao i nastavio dalje raditi – kazao je Valent koji je sam osmislio i sagradio svaki milimetar tornja.

Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija

Sastoji se od osam etaža, a konstrukcija stupova je od armiranog betona. Kupolu je izradio od drveta ariša i obukao u bakar.

– Prvo sam napravio betonske dijelove pa krov. Toranj ima 61 velikih i duplih balkonskih vrata pomoću kojih bi se sa svake etaže moglo izaći i uživati u pogledu, a 116 stepenica vodi do samog vrha – kazao je.

Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija

Slobodnog duha, Valent nikada nije mirovao. Sve što ima, sagradio je, ističe, svojim rukama bez ičije pomoći.

– Prakticiram vjeru koja mi, naročito sad, puno znači. Ne prođe večer a da se ne pomolim, zahvalim za protekli dan.

Nije razmišljao kome će posvetiti toranj, već mu je u snu sinula ideja. U životu se, govori, uvijek sa zahvalnošću usredotočio na ono što je želio i to vizualizirao.

– Sve što sam zamislio, ostvarilo mi se. Kakvu kuću sam zamislio, napravio sam. Pošten sam i nikoga neću prevariti. Ako kome mogu pomoći, budem pomogao. Svoje štitim, tuđe ne trebam. Takvo pravilo imam u životu – kazao je Valent i poručio da nam život uzvraća ono što drugima dajemo.

Valentu je smisao života da neprestano radi i gradi svojim rukama. On inače živi u Križevcima, a ovdje dolazi povremeno.

– Ne znam tko će tu živjeti, možda unuk ako će htjeti. Nemam ni neki posebni plan s tornjem, kako radim, tako mi ideje dolaze. Važno mi je da se nešto događa i da ima posla – zaključuje on.

Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija