Veliki Raven malo je mjesto pokraj Križevaca u kojem još uvijek odrasta Veronika Drljačić. Ona je 16-godišnja sportašica koja je već okrunjena mnogim medaljama i priznanjima. Već po završetku četvrtog razreda osnovne škole krenula je s treniranjem u Atletskom klubu Križevci, a do dana današnjeg nije namjerno propustila trening.

– Moja ljubav s atletikom krenula je kada sam išla gledati cure kako trče na Uličnoj utrci grada Križevaca. Rekla sam svojim roditeljima da želim ići trčati u Atletski klub Križevci i oni su bez ikakvih problema pristali. Sljedeći dan odmah su me otišli upisati i tako je sve krenulo – otkriva mlada Veronika.

Ritam je dosta ubrzan. Treninzi su često jako naporni, trenira šest puta tjedno po sat i pol, a u vrijeme priprema za neko važno natjecanje trenira i dva puta dnevno.

– Ove godine nisam bila baš puno na natjecanjima, jer sam imala problema s koljenom.
Početkom godine u veljači bila sam na Prvenstvu balkana za juniorke i juniore u dvorani u Sofiji i osvojila sam srebrnu medalju na 400 metara s rezultatom 56.96 sekundi. Krajem veljače bila sam na prvenstvu Hrvatske u dvorani za seniorke i seniore u Zagrebu i osvojila sam 2 također drugo mjesto na 400 metara s vremenom 56.59 sekundi – prisjeća se atletičarka iz Velikog Ravena.

Foto: Veronika Drljačić (privatna arhiva)
Foto: Veronika Drljačić (privatna arhiva)

Veronika je već početkom ožujka stigla i do zlatne medalje na 400 metara na dvoranskom prvenstvu Hrvatske u kružnim trkama u Zagrebu. 24. ožujka ponovno je bila zlatna, ovog puta na zimskom prvenstvu Hrvatske u trčanjima na stazi održanom u Zadru i to na 800 metara s vremenom 2 minute, 19 sekundi i 80 stotinki.

Sa sjajnim rezultatima nije stala, pa je tako na prvenstvu Hrvatske za juniore i juniorke održanom u Splitu sredinom lipnja osvojila zlato na 400 metara i srebrno na 200 metara. Izvrsni rezultati donijeli su joj plasman na Europsko prvenstvo za mlađe juniore i juniorke održanom u Györu gdje je osvojila ukupno 29. mjesto s vremenom od 57.88 sekundi.

Foto: Veronika Drljačić (privatna arhiva)
Foto: Veronika Drljačić (privatna arhiva)

– Na veliku žalost zbog ozljede nisam išla na Prvenstvo Balkana za mlađe juniorke u Tursku. Prošle godine osvojila sam zlato, dok ove nisam nastupila. To zlato mi je ujedno i najdraža medalja u mojoj karijeri. Što se tiče kojekakvih ozljeda u mojoj karijeri, najprije sam ozljedila stopalo, dok sam u šumi bila na treningu i krivo sam stala, a onda kako sam štedila stopalo bol mi je otišla u koljeno. Nisam trenirala dva mjeseca i primala sam injekcije – izjavila je ona.

Od normalne spreme pa do pune forme Veroniki je potrebno dva mjeseca napornog treniranja kako bi nešto postigla i dala maksimum. S druge strane, kada je ozljeda u pitanju potrebno joj je nešto više mjeseci kako bi se vratila u punu formu. Kako to jest i kako treba biti, roditelji su Veroniki najveća potpora.

– Oni su mi najveća podrška, voze me na treninge svaki dan, također me znaju voziti i na natjecanja kada su u Zagrebu, Varaždinu i Čakovcu. Kada mi je škola ujutro idem popodne na trening i tada me moji voze, a kada je škola popodne idem prije škole i poslije škole na trening. Dosta je naporno uskladiti i školu i treninge, ali uspijevam – kaže mlada Drljačić.

Veronika pohađa matematičku gimnaziju u Križevcima, a za svoju ekipu u Atletskom klubu kaže da je odlična. Svi se puno druže i međusobno su si velika podrška. Njen trener je Drago Palčić, vrhunski stručnjak za kojeg Veronika ima samo riječi hvale.

Foto: Veronika Drljačić (privatna arhiva)
Drago Palčić i Veronika Drljačić // Foto: Veronika Drljačić (privatna arhiva)

– Trener Palčić je odličan, puno truda ulaže u nas atletičare, treninge prilagođava našem slobodnom vremenu. Ako loše istrčimo natjecanje, nikad nas ne kritizira već ohrabruje govoreći da će idućeg puta biti bolje, što je nama motivacija da idućeg puta ostvarimo bolji rezultat. Što se tiče kolega iz kluba, Ida Šimunčić je uporna, puno truda ulaže u treninge, dobra je prijateljica i često smo zajedno na pripremama – govori Veronika.

Najdraža disciplina Veroniki je ona na 400 metara, dok na 200 metara može dati najviše i jednostavno tu disciplinu istrči s lakoćom. Uzori su joj planetarno poznati sprinteri Allyson Felix i Usain Bolt, a kao cilj postavila si je Olimpijske igre. One su san svakog sportaša.

U veljači ove godine zahvaljujući sjajnim prošlogodišnjim rezultatima Veronika je osvojila titulu najbolje mlađe juniorke Hrvatske u 2017. godini. U siječnju ove godine zajedno s kolegom Krulićem ušla je u Razvojni program 1 pod okriljem HOO, što u prvom planu podrazumijeva financijska sredstva za klub. Velikim koracima ova mlada sportašica grabi naprijed. Međutim, kako je rekao njen trener Drago Palčić – atletika je sport u kojem rezultat ne dolazi preko noći, već se gradi cigla na ciglu.

Veroniki i njenom klubu u svim daljnjim natjecanjima želimo puno sreće i da jednog dana ode na Olimpijske igre. Sretno!

Foto: Veronika Drljačić (privatna arhiva)
Foto: Veronika Drljačić (privatna arhiva)
Foto: Veronika Drljačić (privatna arhiva)
Foto: Veronika Drljačić (privatna arhiva)
Foto: Veronika Drljačić (privatna arhiva)
Foto: Veronika Drljačić (privatna arhiva)
Foto: Veronika Drljačić (privatna arhiva)
Foto: Veronika Drljačić (privatna arhiva)
Foto: Veronika Drljačić (privatna arhiva)
Foto: Veronika Drljačić (privatna arhiva)
Foto: Veronika Drljačić (privatna arhiva)
Foto: Veronika Drljačić (privatna arhiva)
Foto: Veronika Drljačić (privatna arhiva)
Foto: Veronika Drljačić (privatna arhiva)
Foto: Veronika Drljačić (privatna arhiva)
Foto: Veronika Drljačić (privatna arhiva)

 

 

čitam...