Protivničkim igračicama ruka je barem malo zadrhtala kada bi se pred njom digle u skok-šut, dovoljno da im brzo i vješto ‘skine’ još jednu loptu kako ne bi prešla crtu Podravkina gola.

Ime Barbare Stančin znaju svi koji imalo imaju u srcu koprivnički rukomet. Proslavljena vratarka RK Podravke i hrvatske reprezentacije godinama je u trofeje svog kluba urezivala i svoje obrane, no danas joj se češće od lopte po mislima vrzmaju njena tri ljubimca.

Atrox, Naomi i Natali, zvana i Tigi, tri su neodoljiva francuska buldoga koji su osvojili srca Barbare i njenog supruga Željka. Bivša rukometašica danas svoje vrijeme posvećuje uzgoju i njegovanju pasa, koji nerijetko prolaze vrlo zapaženo na izložbama i natjecanjima.

No, oni su, kao što nam Barbara kaže, prije svega ljubimci kojima ljubavi i maženja nimalo ne fali.

– I suprug i ja smo od djetinjstva imali pse. Zajedno smo najprije imali labradore, zatim boksere, a nakon toga smo nabavili Naomi. Ona je bila više kao društvo bokserima, naš ljubimac. Rekli su nam da su francuski buldozi bokseri u malom, ali to nije tako – otkriva nam Barbara.

Foto: Matija Gudlin
Psi su Barbari i njenom suprugu veliko veselje // Foto: Matija Gudlin

Razlike su bile karakterne, a od prvog trenutka druženja s tim malim psima uočili smo ih i mi – iznimno su privrženi, zaigrani, vezani uz ljude i, jednom riječju, prave male maze.

Naomi je oduševila Barbaru i Željka pa se njihova zajednica uskoro počela širiti. Došli su Atrox i Tigi, a sada su dio male uzgajivačnice u kojoj planiraju imati jedno do dva legla godišnje.

– Ne želimo imati veliku uzgajivačnicu, oni su za nas prvenstveno ljubimci. Razmaženi su, žive u stanu, vole biti u krilu i maziti se i malčice su tvrdoglavi – opisuje nam Barbara, dok ju Naomi molećivo gleda i planira skok u njeno krilo.

Kao što kaže, francuski buldozi idealni su za ljude koji ne vole ili nemaju vremena za duge šetnje, a žele psa koji će biti odan i vezan za njih. No, treba biti svjestan da ne smiju biti prekrupni i da mogu imati problema s disanjem zbog svog karakterističnog oblika njuške.

Njihova njuškica daje im prepoznatljiv i specifičan izgled, koji može podsjetiti i na neku drugu vrstu životinje, što se dogodilo tijekom jednog putovanja na more.

Foto: Matija Gudlin
Zaigrani francuski buldozi // Foto: Matija Gudlin

– Bili smo na moru i vodili smo ih u šetnju, kada ih je vidjela jedna mala djevojčica i potrčala prema mami vičući ‘Mama, mama, vidjela sam dva mala pajceka’ – uz smijeh se prisjeća naša rukometašica.

Iako su svi živahni i šarmantni, svatko od troje buldoga ima i vlastitu osobnost, a uz njih nikada nije dosadno.

– Naomi je kao mačka, dođe doma i spava pola dana, najsretnija je kada mi je u krilu ili kada svugdje ide za mnom. Atrox je miran i dominantan mužjak koji misli da je najjači, a Tigi je najživahnija od svih, ni ovo dvoje u njenoj dobi nisu bili tako živahni – kaže nam Barbara.

Atrox je kao mužjak idealan za izložbe, a već je i dobio pohvale i odličnu ocjenu prošle godine u Zagrebu. Uspjeh na izložbama ponekad ovisi i o faktorima koji se ne mogu kontrolirati, poput raspoloženja psa, ali i raspoloženja suca, no ono na što se može utjecati su njega, briga i prehrana za pse.

– Pazimo na njihovu prehranu, ljudima možda posebna hrana koja se nudi u našim pet shopovima izgleda skupo, no ona ima svoje nutritivne vrijednosti potrebne psima koje teško možeš postići ako im sam nešto pripremaš. Ipak, mi im povremeno kuhamo piletinu, junetinu i još neke dodatke, kako bi i oni imali nešto raznovrsniju prehranu i da se ne zasite stalno istoga – prepričava nam Barbara.

Foto: Matija Gudlin
Foto: Matija Gudlin

Da su jaki, zdravi i veseli uvjerili smo se i sami na prostoru koprivničkog Kinološkog društva, gdje su Atrox, Naomi i Tigi izvodili tipično pseće ludorije. Međusobno druženje i razmjenjivanje iskustava s drugim vlasnicima pasa Barbari i Željku mnogo znači, a i njihovi ljubimci imaju mjesto na kojemu mogu protegnuti noge, koliko god da se voljeli maziti u krilu.

Kada čuju riječ ‘buldog’, mnogima je jedna od asocijacija agresivnost. Uz neke druge pasmine, poput boksera ili rotvajlera, i buldozima se zna pripisivati reputacija pasa s kojima valja biti na oprezu, no kod francuskih buldoga tome gotovo da nema ni traga. I Barbara i Željko slažu se u tome da ne postoji agresivan pas, već da je sve pitanje odgoja.

– Kod francuskih buldoga nema agresivnosti, pogotovo prema ljudima. Naravno, u svim pasminama ima nekih odstupanja. Primjerice, volim reći za Atroxa kako misli da je rotvajler po tome što, čim ugleda drugog psa, postavi se u svoj gard, kao da je najjači. No, nikad nisam vidjela da prema ljudima nastupe agresivno, takva iskustva zbilja nemam – priznaje Barbara.

– Nema agresije ni u francuskim ni u engleskim buldozima, to je kod njih iščeznulo. Kod američkih možda, ali kod onih koji se ciljano za to koriste i odgajaju, sve potiče od vlasnika. Pogrešna je percepcija tih pasa, puno je više ugriza labradora ili maltezera, samo što se o tome ne piše – dodaje Željko.

Uz svu pažnju koju posvećuje svojim psima, Barbara Stančin nije zanemarila ni još jednu svoju ljubav – rukomet. Ženski rukomet zamijenila je muškim, a svoje znanje i iskustvo prenosi mladim rukometašima RK Koprivnice trenirajući dječake starosti 8 do 9 godina. Kroz njih je ponovno otkrila rukomet kao igru, neopterećenu rezultatima i trofejima.

– Neki kažu da je rad s djecom naporan. Možda, no puno je i veseliji i pruža mnogo zadovoljstva. Ima i galame, nestašluka, nekad su zahtjevni, ali oni se još igraju. To mi je najljepši dio. Kada dođu u fokus rezultati, onda to više nije samo igra. S druge strane, tako pokušavamo i što više djece privući u sport. I doma i u školi uglavnom su okruženi tehnologijom, sve manje se igraju vani i sve su više zatvoreni u kućama, a sport ih malo izvuče iz toga – uvjerena je naša vratarka.

Tijekom našeg razgovora, Naomi, Atrox i Tigi su njuškali oko nas, skakutali i grebali nas po nogama, još malo njuškali uokolo, valjali se, igrali, trčali, navlačili uzicu pa zatim disciplinirano šetali kao da se ništa nije dogodilo, žvakali travke, zvučno ‘roktali’ i općenito bili beskrajno slatki psići. Ako se kojim slučajem dogodi i da ne bude toliko uspješna na psećim izložbama kao što je bila na golu Podravke, Barbara Stančin sigurno neće uz njih proživjeti niti jednog dosadnog trenutka.