Ideje, želje, motivi, misli ili, recimo, snovi drugoj se osobi mogu prezentirati na većem ili manjem platnu, računalu pa i zidu. Kreativne se osobe pritom koriste raznim bojama, nijansama ili materijalima. Jer su, dakle, kreativne. Među njima je i Lucija Gjerek, Koprivničanka koja oslikava kamenje!

– Iznenadila sam se. Isprva sam mislila kako nikome neće biti zanimljivo, ipak je riječ o kamenju. Obično je i jednostavno za nabaviti, ali kada se oslika zaista postaje originalno – kaže Lucija.

Ugostila nas je u malenome ateljeu oca Alena koji rado provodi sate slikajući, a koji je takav hobi naslijedio, pak, od svojeg tate, Lucijina djeda, Stanka. Otkako zna za sebe, smucala se oko umjetničkih radova, upijajući principe slikanja po staklu. Njezina je kreativnost, primjetna u cijeloj obitelji, izlazila na vidjelo. Crtala je, slikala i pisala. Potonja aktivnost posljednjih je godina imala primat u njezinu životu.

Foto: Ivan Balija
Obično kamenje oslikavanjem postaje zaista originalno // Foto: Ivan Balija

Sve dok prvo kamenje nije uljepšala za Udrugu šinterice dobra srca čime je na prodajnim štandovima pomogla u prikupljanju sredstava za životinje. Pokazalo se kako joj itekako ide. Uz poticaj okoline, priča se zakotrljala.

– Što god mogu naslikati, može! – tvrdi, objašnjavajući kako je crtanje sada hobi, no planovi su veći jer je često pitaju može li na kamenju ilustrirati, recimo, motive vjenčanja, prijateljstva, ljubavi, kućnih ljubicama ili godišnjica veza.

Ovisno o kompleksnosti, potrebno joj je od 15-ak minuta do dva sata. Proces teče od pronalaska uglavnom plosnatoga i glatkoga kamena – ispred kuće, prilikom šetnje ili na Šoderici – preko crtanja skice na pozadinu, ukoliko je ima, pa sve do špricanja zaslužnog za iskričavi sjaj svakoga rada. Dosad ih je, vjeruje, oslikala gotovo stotinu. Najdraži joj je sivi s leptirom, toliko dobro stvorenim da smo pomislili kako je riječ o naljepnici. Ima tu i jedan golemi koji krasi velika mačka. Poseban je, također, i onaj koji je završio čak u Estoniji kao poklon jedne prijateljice drugoj.

Foto: Ivan Balija
Najdraži joj je kamen ovaj u ruci, s toliko dobro naslikanim leptirom da smo pomislili kako je riječ o naljepnici // Foto: Ivan Balija

Inače, Lucija je nakon triju godina preddiplomskog studija predškolskog odgoja provedenih u Osijeku upisala i dvije diplomske u Zagrebu.

Kako je oslikavanje opušta i u njemu uživa, tako voli i rad s djecom. Volontirala je u osječkom vrtiću i bila dio kreativne radionice za klince i klinceze od šest do deset godina, a vrlo hrabro zvuči odluka o radu s autističnim dječakom na temelju terapije igre, što je činila u Osijeku i Zagrebu, pomažući obiteljima i njihovim mališanima. Prijavila se, dodajmo, i za rad u Klaićevoj bolnici, no zasad se ostvarenju toga plana ispriječio koronavirus.

Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija

Uz završetak faksa i pronalazak posla, želja joj je pokrenuti udrugu u sklopu koje bi provodila kreativne radionice s djecom. Otkrila nam je kako joj se posebno sviđa waldorfska pedagogija, odnosno odgoj u prirodi temeljen na radu s prirodnim materijalima.

Opcija za povezivanje profesionalnoga dijela života s oslikavanjem kamenja nameće se sama.

Foto: Ivan Balija
Vjenčanje, prijateljstvo, ljubav, kućni ljubimci i godišnjice veza najčešći su motivi // Foto: Ivan BalijaFoto: Ivan Balija

Foto: Ivan Balija

čitam...