Dan sjećanja

FOTO Zapalili lampaše i poklonili se žrtvama Vukovara

13:55h
0
Dan sjećanja na žrtve Vukovara obilježen je kraj koprivničke Vučedolske golubice // Foto: Zvonimir Markač
Dan sjećanja na žrtve Vukovara obilježen je kraj koprivničke Vučedolske golubice // Foto: Zvonimir Markač

Kraj Vučedolske golubice na koprivničkom Lenišću okupili su se štićenici i zaposlenici Doma za starije i nemoćne osobe, osnovnoškolci iz Novigrada Podravskog, građani…

Dan je sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine. I koprivnički Dom za starije i nemoćne osobe na dostojanstven je način odao počast svim sudionicima obrane Vukovara – grada simbola hrvatske slobode.

U svojim prostorijama najprije su održali svečanu akademiju “Vukovaru – da se ne zaboravi”. Sudionici programa bili su recitatorska skupina i mješoviti pjevački zbor umirovljenika Koprivnice pod vodstvom Ane Pleskalt. Stanari i zaposlenici koprivničkog doma potom su zajedno s njima u povorci krenuli prema Vučedolskoj golubici, simbolu grada Vukovara, na Lenišću.

Kod Vučedolske golubice upalili su lampaše, pomolili se i poklonili svim žrtvama Vukovara. Pjevački zbor otpjevao je nekoliko pjesama posvećenih Vukovaru, kao i hrvatsku himnu Lijepa naša domovino.

– Naša je tradicija malom svečanom proslavom obilježiti Dan sjećanja na žrtvu Vukovara. Želimo doprinijeti tome da se ta velika žrtva ne zaboravi. Emotivno smo vezani s 1991. godinom jer smo tada i mi počeli raditi. Prvih godina svog djelovanja primali smo brojne prognane Vukovarce i nadam se smo im pružili ugodan dom – istaknula je ravnateljica koprivničkog doma Vesna Križan.

Kraj Vučedolske golubice u molitvi smo zatekli i Šteficu Dlesk (75), Koprivničanku koja svoje umirovljeničke dane provodi u domu.

– Za mene je Vukovar život. Vjerujem da su svi ljudi koji su tamo poginuli život dali za slobodu naše zemlje, naših ljudi, naše djece – rekla je ona, dodavši kako je jako teško proživljavala pad Vukovara.

I njezin sin bio je na brojnim hrvatskim ratištima, iako ne na vukovarskom. U borbama je teško ranjen, umalo je izgubio život. Tri mjeseca nije znala je li živ ili nije. Kao i za sve u Vukovaru, tako i za svog sina molila je krunicu noć i dan, ispustila mali milijun suza.

– Moj sin mi je rekao da ga je samo moja molitva spasila. U svakom Vukovarcu vidjela sam svog sina. Zato i dan danas žalujem i molim se za njih, za njihovu dušu – kazala je ova 75-godišnjakinja.

Kraj Vučedolske golubice okupili su se danas i brojni osnovnoškolci iz Novigrada Podravskog. Sa svojim učiteljicama slušali su kratka sjećanja Željka Kušnjera, Vukovarca kojeg je snajperist ranio u nogu. Bilo je to na Trpinjskoj cesti. Mališanima je rekao kako je jedva izvukao živu glavu s okupiranog područja. Na liječenje je prebačen u Koprivnicu gdje i danas živi. Imao je 13 operacija u sedam mjeseci.

– Imam i dalje svoju nogu, ali je ne osjećam. Od štake se ne odvajam, no moram biti sretan što sam uopće sada tu među vama – istaknuo je Kušnjer, kojeg su klinci potom zasuli pitanjima o njegovim danima na ratištu i Vukovaru.

čitam...