Uz cjelokupnu zamračenu atmosferu u stanu, s tek ponekom natruhom mistične svjetlosti sitnih lampica i svjetlećih zločestih bundeva, dočekala nas je “krvlju” ispisana zloslutna poruka-smjerokaz na ogledalu.
Bio Halloween, popularno preveden kao Noć vještica, dio poganske ili katoličke tradicije, ili pak samo komercijalni praznik preuzet od Amerikanaca, čini se da ga naša mladež (i oni koji se tako osjećaju) sve otvorenije prigrljuje.
Tako smo i mi bili dio Halloween partyja u mladenačkim i kreativno uređenim odajama jednog ninje i Žene-mačke te vam sa sigurnošću možemo reći da nije bilo sotonističkih obreda, žrtvovanja životinja ni vještičjeg kola. Prije bi se moglo reći da je u igri bilo vještičje sijelo, kako je druženje provedeno u intimnoj i idiličnoj atmosferi, a jedino čaranje na životinjama bilo je uzgajanje šišmiševih krila na psu. On se, naime, nije previše bunio, ali nije ni poletio.
Naime, više druženje nego li tulum, organizirano je utoliko da bismo se u sivoj i učmaloj svakodnevici imali čemu veseliti, da bismo imali razlog za kreativno ispoljavanje i na kraju, dobar izgovor za okupljanje i feštu.
Odmah prva stvar koja je izmamila osmijeh na lice (ili nam se, ipak, samo zamrznula grimasa straha na faci), prizor je koji nas je dočekao s vrata, a koja nam je otvorila Žena-mačka u društvu letećeg psa, dok se iza zida nalukavao opaki ninja.
Uz cjelokupnu zamračenu atmosferu u stanu, s tek ponekom natruhom mistične svjetlosti sitnih lampica i svjetlećih zločestih bundeva, dočekala nas je “krvlju” ispisana zloslutna poruka-smjerokaz na ogledalu: “Zla mi kob (i trnci u palcima) govori da se nešto približava u ovom smjeru”.
Hodajući prema “sali za primanje” prolazimo kraj Twisted room, sobe u kojoj očekujemo svakojake uvrnute stvari i izobličene spodobe, no kasnijim ulaskom u nju shvaćamo da ćemo jedino izobličeno i uvrnuto biti mi sami, nakon što odigramo koju partiju Twistera.
U glavnoj zamračenoj sali u kosu nam se zapliću šišmiši, a mi se zaplićemo u paukove mreže, dok se pokušavamo provući do švedskog stola s kojega ćemo blagovati paukova jajca, duhovite muffine kao i one crne udovice, mumrovke (hrenovke koje su već toliko pokojne da su se pretvorile u mumije), Đinđer bandu keksića i pokojne dehidrirane mandarine za vegane.
Tu je za osvježenje bio i otvoreni bar s raznim prigodnim koktelima i ostalim ukletim i otrovnim napicima, dok je sve to iz kuta prostorije, stopljen s okolinom nadgledao grof Dracula.
Osim mračnih, ali prigodno elegantnih spodoba, gđe Vještice i gdina Zombija te našeg para domaćina, našao se tu i veliki opaki čarobnjak, pa i mijenjoliki član CSI ekipe. Bile su tu i neke njuške koje se nisu baš uklapale u koncept strave i užasa, poput kravice i njene pastirice, u neuspjelom pokušaju da postane Crvenkapicom.
Za uzvanike koji izlaze samo noću, ovakve su nakaze bile previše uvrnute i stravične pa je ovaj bal vampira, umjesto da počne u ponoć otprilike već tad završio, a s jutrom su naši domaćini navukli svoje maske običnog puka i lijeno se zaputile prema svojim dnevnim poslovima.
Za slučaj uljeza i susjeda koji vole previše njuškati, skinuli su svečane urese iz svojih izba, ostavivši one za koje su mislili da su dio normalne svakidašnjice i slika svakog stana običnih smrtnika… ali prevarili su se.
Evo pa pronjuškajte malo maštovitim i neobičnim odajama ovog mladog para, friško spojenog u vječnosti.
