zadovoljan je prodajom

FOTO Zlatko Fištrović je uz uzgoj jabuka, od izumiranja sačuvao starinske vinogradarske breskve: One su sočnije i prirodnije od drugih sorti

Zadovoljan je jer je proširio domaću autohtonu sortu bresaka, i, kaže, nije pogriješio. Najviše ga veseli što je svoju ljubav prema poljoprivredi i znanje o voćarstvu prenio na unuka Tomislava koji će nastaviti njegovim stopama.

15:00h
0
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija

Zlatko Fištrović pozitivan je primjer kako sačuvati starinske vrste voća, jer se uzgajivači danas uglavnom okreću komercijalnim sortama. U voćarstvo se upustio pred 40 godina, a sve je započelo kad je 1994. godine u Kozarevcu u Općini Kloštar Podravski, na predjelu Sekili, zajedno sa suprugom Ivanom kupio kućicu s posjedom.

U tišini prirode, na pitoresknom proplanku, bilo je, tada, zasađeno nekoliko šljiva, stari vinograd, a u blizini se nalazila oranica na kojoj je obitavala autohtona sorta breskve. A on ju je htio umnožiti.

To je čista domaća, odnosno, vinogradska breskva koja izumire. Želja mi je bila oplemeniti tu staru sortu, pa sam posadio sadnice i tako proširio nasade. One su puno sočnije, prirodnije od ostalih sorti.  Prijašnjih godina su odlično rodile, godišnji prinos bio je oko 15 tona, no ove je urod slab, tek 700 kila. Otopio se snijeg, naglo je pao mraz, breskve su cvale, te su se smrzle i osule – kazao je Zlatko.

Voće uzgaja na četiri hektara površine u dva voćnjaka, a zasađeno je 1300 stabala. Uz breskve je podignuo i nasad jabuka, no godinama je potražnja za breskvama bila veća, te je njihov uzgoj postao primaran. Danas zajedno sa suprugom obrađuje voćnjak, trenutno dovršavaju jesenske radove, a mi smo ih zatekli u berbi jabuka.

Bila je loša godina za breskve, ali je zato odgovarala jabukama. Za dobar rast i rodnost potrebno je dosta topline pa su za uzgoj najprikladniji vinogradarski položaji. Mjesto sadnje mora biti sunčano i otvoreno – priča Zlatko.

Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija

Jabuke uzgaja za obiteljske potrebe, a nešto proda. Ove je godine na 200 stabala proizveo pet tona plodova. Nakon berbe slijedi zimska rezidba, pa ručno prorjeđivanje, potom prskanje te ljetna rezidba. Bez svega toga, ali i modernog sustava za zaštitu voćki od vremenskih nepogoda, kaže, nema ni okrugle i ukusne jabuke. Jabuka je prilično nježna i osjetljiva, a oni ih beru isključivo ručno jer ne žele da se oštete i natuku.

– Jesen ne završava berbom, kao što svi misle. Posao zahtijeva puno rada, od rezidbe, proljetnog prskanja prije pupanja, čišćenja korova, tjednog košenja, kada krene vegetacija prate se štetnici jer zna doći zelena ili siva uš, to otklonim škarama. Sam sve obrađujem, frezam i kosim s trimerom. Breskve tretiram samo ekološkim sredstvima, i to svega dva puta godišnje. Na kraju izvodim zimsku zaštitu protiv kovrčavosti lišća, obično bakrenim sredstvima. Tek tada su završeni radovi u voćnjaku – otkriva Zlatko.

Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija

Kaže da je zadovoljan količinom uroda i kvalitetom bresaka te da je potražnja velika, a za vrijeme koronakrize dobio je kunu više za kilogram u odnosu na prošlu godinu.

Breskve i jabuke prodaje po cijeni od 4,5 do pet kuna za kilogram, dok u veleprodaji jabuke idu po 1,65 kuna po kilogramu. Cijenom i prodajom je, kaže, zadovoljan.

Ranije su Ivana i Zlatko godinama odlazili na trešnjevačku tržnicu, prodali su od 500 do 700 kilograma dnevno, kupci su bili jako zadovoljni. No, postalo im je prenaporno svakodnevno putovati za Zagreb, popodne se vraćati, pa ubirati i pakirati, zatim ustajati u dva ujutro. Zato sada breskve dostavljaju na Zelenu tržnicu, a one se dalje prosljeđuju za Rijeku i Ljubljanu.

Ovaj posao ne bi mogli tako uspješno obavljati da nemaju i pomoć obitelji. Tako Zlatku u rezidbi i branju voćaka pomažu sin i unuk.

– Breskva se ne bere zrela, već kad je 70% zrela. Tada može stajati i tjedan dana, ne gubi na kvaliteti, ali ne smije stajati u frižideru ili hladnjači, jer gubi okus. U nas ljudi jako malo znaju o uzgoju bresaka i ne gledaju na zriobu, tu griješe – kaže Zlatko.

Dobitnik je brojnih nagrada, zahvalnica i pohvalnica, a sva priznanja ponosno stoje na njegovom zidu. Zadovoljan je jer je proširio domaću autohtonu sortu bresaka, i, kaže, nije pogriješio. Najviše ga veseli što je svoju ljubav prema poljoprivredi i znanje o voćarstvu prenio na unuka Tomislava koji će nastaviti njegovim stopama.

– Puno sam ga naučio, sve shvaća, voli rad u voćnjaku. Sluša moje savjete, a ove ću ga godine učiti oprašivanje – ponosan je.

Tako će Tomislav nastaviti obiteljski rad na poljoprivredi, u voćarstvu, nastavljajući oplemenjivati sve ono što su na posjedu ruke njegova djeda stvorile, a koji će mu, vjerujemo, osigurati dobar život i donijeti veliko zadovoljstvo.

Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija

 

čitam...