Mušketiri i haramije

FOTO/VIDEO Profesori, obrtnici, informatičari i stolari ostavljaju svoje svakodnevne dužnosti, uzimaju oružje i hrabro brane bedeme

Na početku nas je tu bila šačica, to je maltene bila sprdnja među ljudima, nazivali su nas maškarama. Danas je Renesansni festival neusporediv s bilo kojim festivalom u Hrvatskoj i okolici, najveći i najbolji koji možete posjetiti, ali i najjeftiniji, kaže Drago Mlinar.

11:00h
0
Foto: Matija Gudlin

Posjetitelji ovogodišnjeg Renesansnog festivala neće imati razloga da se brinu za svoju sigurnost, hrabra vojska još će jednom budno motriti na svaki korak koji će se odvijati unutar bedema.

Oni dolaze iz različitih zemalja i različitih društvenih slojeva, no kada opasnost zaprijeti, zajedno se bore za isti cilj. Mušketiri su plaćenici iz inozemstva, dobro opremljeni ratnici koji po zadatku brane ono što moraju, a haramije su skromni seljaci i građani koji svime što im je pod rukom staju u obranu svoje zemlje i svojih obitelji.

Od 24. do 27. kolovoza ponovno će ostaviti sve što rade i stati u obranu koprivničkih bedema i kralja. Mušketir Marko Pezelj i haramija Drago Mlinar od prvog su dana prvog Renesansnog festivala dio ove priče i upoznali su nas sa svijetom nekadašnjih vojnika.

– I jedni i drugi branili smo granice, samo što je njima to bilo važnije, nama je bilo svejedno jer i ako izgubimo, vraćamo se doma, dok bi oni izgubili i usjeve i sve što imaju – kaže nam mušketir Marko.

Haramija Drago Mlinar i mušketir Marko Pezelj dobro se slažu i na bojištu i izvan njega // Foto: Matija Gudlin

Tijekom festivala bedeme brani njih 20-ak, a za to su i dobro naoružani.

– Mušketiri su obično nosili muškete, a haramije luk i strijelu, helebarde, sjekire, koplja i sličnu hladno oružje. Teže su dolazili do vatrenog oružja, no i to što su imali vrijedilo je kao i sve drugo – objašnjava nam haramija Drago.

Budući da se Renesansni festival ponosi svojom autentičnošću, ništa drukčije nije ni s oružjem, sve što nose uz sebe pravo je i funkcionalno, od mačeva i kopalja, do vatrenog oružja, koje ipak nije napunjeno, no sposobno je za paljbu.

– Pazimo da ne upiremo oružje u druge ljude, ne treba se igrati time. Opasno je, nije to igračka – upozorava nas Drago.

Udruga Anno Domini, koje su mušketiri i haramije članovi, uvijek je otvorena za nove ljude, no i oni ipak moraju proći određeni proces kako bi mogli braniti granice.

– Svi ovdje imaju svoja prava, ali i obaveze. Obično se u prvih godinu dana vidi je li netko za to, sviđa li mu se, voli li to. Nitko ne zna otprve je li za to, no upozna se s oružjem, pravilima ponašanja u različitim situacijama, a svi moraju nešto naučiti i o povijesti – otkrivaju nam naši sugovornici.

Za gardu postoje određena pravila o fizičkom izgledu, primjerice visina od 190 centimetara, no svi oni koji i nisu “ko od brda odvaljeni” mogu naći svoje mjesto na raznim drugim dužnostima, poput bubnjara, zastavnika ili kuhara, ne traže se isključivo vojnici.

Svi koji žele doći dobrodošli su, mogu porazgovarati s nama, predložiti nešto, vidjeti što mogu pružiti, vrata naše udruge i Turističke zajednice uvijek su otvorena – poziva Drago.

U udrugu su svi dobrodošli, ne traže se samo stasiti vojnici // Foto: Matija Gudlin

Svatko tko im se pridruži naići će na veselo i raznoliko društvo koje spaja upravo zajednička ljubav prema Renesansnom festivalu i dužnostima mušketira i haramija.

– Ja sam informatičar u bolnici, Drago proizvodi lukove i strijele, imamo profesora, poljoprivrednika, radnika u Podravki, obrtnika, studenata, učenika, stolara, ima nas zbilja posvuda – kaže nam Marko.

– Veselo smo društvo, družimo se, kuda god idemo uvijek se dobro zabavimo – dodaje Drago.

Renesansni festival prevalio je dug put od svojih početaka prije 12 godina do danas, a Marko i Drago tome su svjedočili iz prve ruke s obzirom na to da su u svojim ulogama od samog početka. Također, imaju priliku usporediti ovu manifestaciju s inozemnima, a kada ju postave u taj kontekst, imaju samo pohvale za ono što se odvija svakog ljeta u Koprivnici.

– Na početku nas je tu bila šačica, to je maltene bila sprdnja među ljudima, nazivali su nas maškarama. Danas je Renesansni festival neusporediv s bilo kojim festivalom u Hrvatskoj i okolici, najveći i najbolji koji možete posjetiti, ali i najjeftiniji. Primjerice, u Klisu ćete za prikaz bitke platiti 50 kuna, bilo gdje u Mađarskoj 100 kuna, u Njemačkoj 200 kuna… Kod nas je još uvijek praktički badava – ističe Drago.

I ove će godine biti mnogo zanimljivih i interaktivnih sadržaja // Foto: Matija Gudlin

Osim po cijeni, Renesansni festival odlikuje se i interaktivnošću kakvu nema praktički niti jedna slična manifestacija.

– U Njemačkoj imaju stvarno velike manifestacije u Kaltenbergu i Burghausenu, to moramo priznati, ali oni već imaju sve gotovo, samo puste ljude u dvorac. Mi smo ovdje napravili nešto iz ničega, imamo samo brdo usred grada i livadu – kaže mušketir Marko.

– Ovo je jednostavno najsadržajniji i najkompleksniji festival. Imate vi i drugdje štandove i sajmove, ali ovdje je puno više događaja, detalja, možete isprobati sve, gađati lukom i strijelom, pogladiti konje, mnogo je interaktivnije nego na drugim manifestacijama, uronjeni ste u događanje. Na drugim festivalima dođete, sjednete i pogledate bitku ili predstavu i idete dalje, nema sudjelovanja – opisuje nam naš haramija.

Ni jedan ni drugi nemaju namjere prestati sa svojim dvostrukim životom i bit će mušketir i haramija iz godine u godinu. Zato, ako ih vidite tijekom festivala kako budno čuvaju kralja, neka vam ne padaju na pamet nikakve nepodopštine – profesionalni su, vješti i spremni to pokazati.

Prostor održavanja festivala polako se gradi dok se koreografija uvježbava 🙂

Posted by Renesansni festival Koprivnica – Renaissance festival on Freitag, 11. August 2017