Glazba kao pokretačka snaga mozga

10:55h
0
Pjevanje (foto: Flickr)

Što vas pokreće ujutro prije nego krenete na posao, školu ili fakultet? Prikupljanje energije za sve izazove koje jedan dan može donijeti zna biti vrlo teško, pogotovo ako moramo birati između toplog, udobnog kreveta i izlaska na prohladni zrak i kišu koja nemilosrdno pada.

Tajna mog uspješnog jutarnjeg buđenja sastoji se od šalice fine, crne turske kavice i zvuka rock glazbe. Zapravo, kad razmislim, rockom započinje i svako večernje opuštanje prije spavanja. Budući da mi to posao dopušta, rock se uglavnom vrti i u labosu i to sve do trenutka kada ne počne ići kolegama na živce… Kako bih opravdala svoju maniju prema tom zvuku, iznijet ću u ovotjednom članku nekoliko zasada poznatih znanstvenih činjenica o djelovanju rocka (i glazbe općenito) na ljudski organizam. Nećete naći previše studija koje govore o rocku u pozitivnom smislu i zato smatram da je ovo dobra prilika da stanem u obranu tog zvuka koji mnogima puno znači.

Krenimo najprije od dva pojma koja su posebno bitna u cijeloj ovoj priči – to su ritammelodija. Ritmu smo bili izloženi od samoga početka, dok smo još bili sićušni fetus u maternici. Naši otkucaji srca, disanje, koračanje su ritmovi našeg organizma. Ako je ritam glazbe koju slušamo usklađen s ritmom našeg organizma, to dovodi do pozitivnog raspoloženja te povećava kognitivne i kreativne sposobnosti. Melodija pak stimulira misli i odluke, navodi nas na potencijalna rješenja, mogućnosti i puteve izbora. Ako želimo iskoristiti ovu činjenicu da bismo poboljšali učenje stranih riječi ili pripremanje za nekakav ispit, onda glazba koju slušamo ne smije biti preglasna. Glasna glazba blokirat će naša osjetila i otežati koncentraciju. Ako ste u dilemi koju vrstu glazbe odabrati za poboljšanje kapaciteta pamćenja, prilikom „upijanja” podataka samo se sjetite pojma pod nazivom Mozartov efektSlušanje glazbe (foto: Flickr)Naime, utvrđeno je da klasična glazba pozitivno utječe na amplitudu i frekvenciju moždanih valova.

 

Novijim istraživanjima pokušava se utvrditi može li se Mozartov efekt primjetiti i kod drugih vrsta glazbe. Zanimljivi su rezultati istraživanja kojeg je 2006. godine objavila skupina znanstvenika sa Škotskog sveučilišta u časopisu Consciousness and Cognition. Zaključili su da rock zvuk koji je osnovan na gitari (primjerice, glazbenik Jimi Hendrix te bendovi AC/DCRed Hot Chili Peppers) poboljšava koncentraciju i potiče pamćenje.  Istraživači su pratili moždanu aktivnost 16 dobrovoljaca pred koje je stavljen jednostavan test pamćenja. Test su morali rješavati dok je svirala Beethovenova 2. simfonija, a zatim i glazba koju je izvodio virtuozni rock gitarist Steve Vai (test su riješili i uz statični zvuk te, naravno, u tišini). Ono što su otkrili bilo je iznenađujuće. Dok je klasična glazba poboljšala koncentraciju i pamćenje kod svih ispitanika, rock glazba je pokazala i dodatni efekt kod rock obožavatelja. Naime, skeniranja su pokazala da je njihov mozak potrošio znatno manje energije za uspješno izvršenje testa. Istraživači su zaključili da bi se sličan efekt mogao očekivati i kada bi primjerice pop puštao skupini pop obožavatelja. Ono što je ključno u cijeloj priči jest izloženost omiljenoj vrsti glazbe koja, čini se, može djelovati kao pokretačka snaga našeg mozga.

Ako razmislite, složit ćete se da je slušanje glazbe subjektivan doživljaj, određen faktorima kao što su osobnost, interesi, obrazovanje, kultura i okolina. Sve to pomalo pridonosi određenom glazbenom doživljaju i djelomično objašnjava zašto neki glazbeni stil, primjerice rock, u nekih ljudi pobuđuje osjećaje i djeluje na njih produktivno, dok druge ostavlja ravnodušnima ili ih pak iritira. Svoj doživljaj glazbe dobro je opisao Tolstoj kada je rekao: „Zbog glazbe zaboravljam svoju zbilju. Ona me prenosi u stanje koje nije moje vlastito. Pod utjecajem glazbe čini se da osjećam ono što ne razumijem i imam moći koje ne mogu imati…”

Čini mi se da ćete se svi barem donekle složiti s Tolstojem, bez obzira koji glazbeni pravac preferirali. Glazba nije biološka potreba kao, primjerice, govor, no ipak zauzima važno mjesto u životu prosječnog Homo sapiensa. Na svom vlastitom primjeru mogu reći da bi mi bila gorka jutarnja kavica da je pijem u tišini, a tko zna bih li uopće i izašla iz udobnog kreveta na kišu da se prethodno malo ne „nabrijem” uz neku veselu i brzu rock stvar.

tekst: Biologija.com.hr

čitam...
Loading...