Grad Koprivnica ušao je u slavljenički tjedan. Tjedan u kojemu se obilježava 665. rođendan podravske metropole. Za razliku od prošle godine, kada je korona mnogo toga zaustavila i poremetila, pa tako i gradski rođendan, ove godine proslava nije ugrožena. Nekoliko koncerata je pred nama, tu su i brojni drugi događaji, pit će se ponovno kava na račun gradonačelnika, trgovine i obrti tradicionalno organiziraju akcije povodom Bijele noći, a najsvečanije će biti u četvrtak, kada će se u Domoljubu okupiti politička elita i dobitnici gradskih nagrada i priznanja.

U prvom planu bit će, naravno, gradonačelnik Mišel Jakšić. Iako je ovih dana pun obaveza i rastrgan na sve strane, uspjeli smo ga pridobiti na sat-dva i porazgovarati o svemu što se događa ili će se, pak, događati u gradu kojim gospodari. Dotakli smo se svih tema, porazgovarali o gospodarstvu, Podravki, oporbi, gradskim projektima, mandatu, ali dotakli se i problematike povezane s vrtićima, produženim dnevnim boravkom, brojnim odlascima radnika prema Međimurju, prozivanju na društvenim mrežama. Što nam je na to sve odgovorio pročitajte u nastavku…

Korona je već dvije godine glavna tema u svijetu pa ćemo krenuti od nje. Kako se Grad nosi s istom, jesu li građani za nešto uskraćeni ili ste možda vi u Gradu profitirali u nekom smislu zahvaljujući ovoj krizi?

Korona je stvar na koju nismo bili spremni i koju nitko nije očekivao, a vidimo i danas da još uvijek nismo sigurni kako da se s njom nosimo. Sukladno tome, građani su bili zakinuti za masu sadržaja, ne samo u društvenom već i poslovnom životu, i svima nama se mnogo toga promijenilo. No, s aspekta Koprivnice, pokazali smo i u ovim teškim uvjetima da smo spremni biti i racionalni i disciplinirani. Naše gospodarstvo pokazalo je da ima snagu i lakše se nosimo s ovom krizom nego neki morski ili drugi gradovi. U tim zatvorenim uvjetima nismo si dozvolili da neke investicije propadnu ili ne budu pokrenute tako da se radi sve ono što smo zacrtali. Možda u sporijem tempu, ali se radi. Život i investicije idu dalje i mislim da to što smo sačuvali duh grada i volju za napretkom je najveći uspjeh u svemu lošem što je korona donijela.

Kako diše koprivničko gospodarstvo, bez kojeg nema punjenja proračuna? Ono što svi mi vidimo je to da se poduzetničke zone pomalo, ali sigurno pune i šire…

Gospodarstvo je čak i u prošloj godini pokazalo koliko je snažno i koliko imamo velikih gospodarskih subjekata koji i u takvoj krizi mogu potegnuti. Recimo, kao u doba rata. Pad prihoda od poreza na dohodak lani nam je bio oko jedan posto, čak i nešto manji, i s time se malo gradova moglo pohvaliti. Ove godine imamo rast, zasad nekih sedam do osam posto, i moramo reći da imamo pozitivan trend u obrtništvu, malom i srednjem poduzetništvu pa i u velikim sustavima, jer već sad imamo investiciju u Podravkinu sedmerokatnicu, najavu logističko-distributivnog centra, šire se Hartmann i Vemo trade, najavljeno je širenje Carlsberga, Ligo ima nova ulaganja i svi oni su potegli. Također, treba naglasiti da su se naše mjere u poduzetničkim zonama pokazale kao dobra stvar i uskoro možemo očekivati nove radove. To je, recimo, nešto što je korona zakočila, jer neke hale su već trebale biti pod krovom.

Koprivnica je i dalje jedan od gradova bez prireza. Hoće li na tome i ostati ili ste možda razmišljali o uvođenju ovog nameta?

Koprivnica i dalje ostaje jedan od rijetkih gradova u RH bez prireza. Važno je naglasiti da po kalkulacijama, s tom odlukom, svake godine u novčanicima naših građana ostaje šest do sedam milijuna kuna, uz jednu od najnižih cijena komunalnih usluga u RH.

Kada smo kod gospodarstva, Podravka je nezaobilazna tema. Vaše mišljenje o svemu što se događa u najvećoj koprivničkoj kompaniji i kakva je suradnja na relaciji Grad – Podravka? 

Odnosi su i više nego korektni. S Martinom Dalić i ostatkom Uprave imamo korektnu komunikaciju i bez obzira na to što sam iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je dovedena u Koprivnicu, mogu reći da na prvom prolaznom vremenu zaslužuje pozitivnu ocjenu. Nakon niza godina radnicima su podigli plaće, radi se na sedmerokatnici, u pripremi je gradnja logističko-distributivnog centra, usvojili su ambicioznu strategiju i možemo samo navijati da sve to ostvare, jer će to značiti mnogo za cijeli grad. Znamo svi da je Podravka nezaobilazna u gotovo svemu što imamo u gradu i Martina Dalić to prepoznaje i prihvaća.

Znači, čujete se redovito s Martinom Dalić? Jesu li bolji odnosi s njom ili su bili s gospodinom Pucarom?

Evo, čuli smo se jučer. (intervju je rađen krajem prošlog tjedna op.a.). A što se tiče Pucara, o mrtvima sve najbolje. Teško je sad tu nešto docirati ili soliti, ali malo je lakše i profesionalnije sada nego što je to bilo ranije, možda je to i do razlike u karakterima. Eto, tako mogu reći, no svakako da je i Marin jako volio Podravku i da mu je Koprivnica bila prirasla srcu.

Dotakli ste se već dvaput logističko-distributivnog centra koji je u planovima Podravke. To je nešto s čime građani Koprivnice nisu previše upoznati…

To se planira raditi na Danici i koliko znam, plan za to postoji. Ne znam točno je li Nadzorni odbor Podravke o tome već raspravljao ili tek hoće, ne znam sve detalje, ali znam da je to u planu.

Kako komentirate činjenicu da mnogo naših sugrađana odlazi raditi u Ludbreg, Prelog, Međimurje, a ti isti ne dolaze k nama?

Imali smo situaciju da je naša ljudska svijest nekada bila okrenuta isključivo prema velikim gospodarskim subjektima. Dakle prema Podravki, a nekada i Bilokalniku, Slogi, Izvoru, Pomki…I tu moramo priznati da naše obrtništvo nije imalo takve iskorake kakvo je imalo ono u Međimurju, jer je sve bilo fokusirano na Podravku, što će tamo biti i hoće li se netko tamo zaposliti. Krajem devedesetih i ulaskom u novo tisućljeće je ponešto vlakova prošlo pored nas i neka radna mjesta koja su tada nestala nisu se uspjela nanovo pokriti već su ih naši ljudi potražili u Međimurju. No, taj trend se, ipak, pokrenuo i prema zadnjim podacima DZS-a, kada pričamo o radnim mjestima, Varaždin je prvi grad u Hrvatskoj po broju radnih mjesta na broj stanovnika, Čakovec je četvrti, a Koprivnica šesta. Dakle, stvari se mijenjaju na bolje.

Znači, Podravka je mnogo toga kočila, možemo to tako reći?

Znam se nekad našaliti i reći da je Podravka u nekim fazama naša sreća, a u drugima prokletstvo. Sreća je to što imamo snažnu multinacionalku koja mnogo toga diktira, ne samo u Koprivnici nego i šire, a prokletstvo upravo to što smo na kraju dana svi najviše fokusirani upravo na Podravku.

Spomenuli ste DZS pa vas moramo pitati što očekujete od novog popisa stanovništva. Prema podacima DZS-a izgubili smo u 10 godina otprilike 1200 stanovnika, odnosno tri posto. Zadnjeg dana u prosincu 2020. godine imali smo 29.637 stanovnika. 

Teško mi je na to odgovoriti. Iz podataka DZS-a je vidljivo da nismo u plusu, ali smo među boljima u Hrvatskoj, s obzirom na to da je očito da imamo pojavu bijele kuge na najjače. Što se tiče popisa, pričekao bih da sve završi, jer mi najčešće baratamo s podacima MUP-a, koji se tiču boravišta, i tu smo imali blagi porast. Međutim, i dalje imamo stopu mortaliteta veću nego stopu nataliteta i to si moramo priznati. Znači, teško mi je tu nešto konkretnije kazati, osim toga da nismo sigurno porasli za 20 posto, ali ni pali za 20 posto.

Idemo se sad prebaciti na gradske teme. Proteklih mjeseci mnogo se priča o vrtićima i nedovoljnom broju mjesta u istima. Je li se riješio taj problem? Ako nije, kada će?

Na tom problemu radimo stalno. Kao što ste vidjeli, prijavili smo novi vrtić u Herešinu i radimo sad planove kako bismo investirali u još dodatnih objekata, baš kao što paralelno tražimo i vatrogasno rješenje za ono što nam se dogodilo ove godine, kada je dosta mališana ostalo bez smještaja. Bilo ih je 80-ak, sada ih je ostalo 30-ak. Nažalost, zakonska procedura je takva kakva je i ne možemo ići preko koljena. Izgubili smo više od mjesec dana na popeglavanje papirologije za koju mislim da je totalno besmislena, ali tako je kako je. Nas veseli da imamo mališane, da postoji interes za naše vrtiće i rekao bih da je ovo slatka briga koju ćemo sa zadovoljstvom riješiti, možda već kroz mjesec dana.

Nastavno na prethodno pitanje, nemamo u gradu produženi dnevni boravak, što predstavlja ozbiljan problem brojnim roditeljima. Radi li se išta po tom pitanju?

S izgradnjom škole na Podolicama, imat ćemo tri od četiri škole spremne za jednosmjensku nastavu, a samim time i produženi boravak. Također, u narednih pola godine donijet ćemo odluku, koja dosta ovisi i o EU fondovima, hoćemo li ići u dogradnju i rekonstrukciju OŠ “Braća Radić” ili ćemo ići u gradnju još jedne potpuno nove škole. Tada ćemo skroz prijeći na jednosmjensku nastavu i na produženi boravak za sve. Dakle, s početkom sljedeće školske godine riješit ćemo i problem produženog dnevnog boravka.

Vanjski bazeni godinama su se obećavali, a na kraju još uvijek ništa od svega toga. Je li se možda odustalo od tog projekta?

Ne, nije se odustalo. Ali to je jedna od stvari koje je korona izokrenula. Naša procjena je bila takva da smo zaključili da nam je bitnija nova škola na Podolicama, novi vrtić u Starigradu, Kompostana u Herešinu, idemo i u rekonstrukciju Trga, a tu je i Aglomeracija. Dakle, koliko god su ti vanjski bazeni ljudima atrakcija, nisu težina takve investicije. I dalje su u našim planovima, idejna rješenja imamo i ako se otvori prostor kroz EU fondove aplicirat ćemo i krenuti kad-tad u taj projekt. Nije prioritet, ali doći će jednom na red.

Nije vaš resor, ali moramo pitati što je s igralištem Srednje škole? O istome brigu vodi Županija, ali i vi ste u posljednje vrijeme često načinjali ovu temu. Ne smijemo zaboraviti da je riječ o jednom od najmnogoljudnijih kvartova u Koprivnici, a koji je izgradnjom Sportske dvorane kod OŠ “Đuro Ester” ostao bez vanjskog igrališta. 

Županija je nama poslala signal da bi htjeli da zajedno rekonstruiramo i renoviramo igralište iza Srednje škole. Mi smo na to apsolutno spremni i intenzivirat ćemo te razgovore. To je krasan prostor koji su ljudi nekada masovno koristili i to treba staviti u normalnu funkciju. Vidimo na primjeru igrališta kod OŠ “A. N. Gostovinski” koliko ljudima jedno takvo igralište znači.

Pred nama je veliki projekt obnove Trga. Hoće li Jakšić ostati najviše zapamćen upravo po tom projektu?

Da se našalim, ako ispadne loše onda budem sigurno po tome zapamćen. U globalu, ne bih se ja vezao samo uz jedan projekt. Imat ćemo u ovom mandatu novu školu o kojoj se pričalo desetljećima, drugi kolosijek pruge također će stići do Koprivnice, izgradit ćemo još nekoliko rotora, a tu je i aglomeracija s kojom ćemo riješiti sve one probleme koji prigradska naselja muče već desetljećima. Trg će sigurno ostati uspomena, nadam se lijepa, s kojom će građani ostati zadovoljni, ali ne bih se vezao samo uz njega. Međutim, u ovom mandatu ćemo značajno izmijeniti izgled središta Koprivnice, ne samo središnjeg Trga, već i Nemčićeve i Svilarske. Planiramo dosta zahvata, ali u više faza.

Moramo se dotaknuti i gradske oporbe. Bili su u početku tihi, sad su živnuli..koga tamo vidite kao najveću konkurenciju? 

Teško je to reći. Uoči izbora radili smo istraživanja i shvatili, što se kasnije pokazalo točnim, da u gradu trenutno nema snažne oporbe koja bi nas mogla uzdrmati. Zato smo i dobili više glasova nego prije četiri godine. Ali, ono što moram reći je to da svakoj vlasti treba oporba i što će ta oporba više biti agilnija i glasnija, to će i gradska uprava biti bolja, jača i čvršća.

Dobro, a koja je onda najveća konkurencija gradskom SDP-u?

Ja je danas ne vidim, ali to se u politici može okrenuti u jednom danu. Nikad se nikog ne smije podcijeniti, jer se već sutra može pojaviti neka nova politička realnost. Poput Možemo! u Zagrebu.

Možda ste oporbi skloni, ali ispada da ste dežurni krivac na društvenih mrežama. Naime, postoji nekoliko grupa koje ukazuju na probleme i propitkuju rad gradske Uprave. Kako gledate na te grupe, pratite li ih? Ako ne, sigurno do vas dolazi ono što se piše…

Nekad pratim, jer me zanima stav o nekom projektu koji smo predstavili u javnosti, ali ne odgovaram i ne ulazim u rasprave u 99 posto situacija. Koprivnica je mali grad, svi se znamo i vidimo kada je nešto argumentirano, a kada nije. U tim grupama nisam i nemam informacije što se u njima događa, ali suradnici mi u razgovoru znaju reći da smo stvarno za sve krivi. Jasno je da svatko ima pravo na komentar, ali mišljenja sam da te grupe orkestriraju ljudi koji već nekoliko godina uporno pokušavaju stvoriti neku aferu ili rušiti gradsku vlast. Pleli su se po raznim listama, raznim strankama i ne treba na takve grupe trošiti previše energije.

Ušli ste u drugi mandat, je li on i posljednji? Kaže se da su dva mandata sasvim dovoljna za ostvariti neke svoje ideje…

Ne bih precizirao, jer nikad ne reci nikad. Osjećam se dobro na mjestu gradonačelnika, mislim da ostvarujemo ono što smo si zacrtali i da korektno to sve zajedno ide prema naprijed. Osobno, imam i dalje strašno puno motiva i energije da grad ide dalje, ali ostavimo neke odluke za kraj mandata.

Što namjeravate do kraja mandata ostvariti? Kakvi su planovi, koja je želja broj jedan?

Moja politička koncepcija je takva da je bolje prvo skočiti pa tek onda reći hop. Naravno da imamo jako puno ideja, ali povijest je pokazala da je možda bolje neke stvari prvo postaviti na noge i onda izaći s tim pred javnost. Puno ugodnije se osjećam u koži gradonačelnika kada mogu reći da ostvarujemo ono što obećamo nego da svake godine imamo nekoliko novih vizija od kojih jednu ostvarimo.
Uglavnom, mogu najaviti veliku promjenu centra grada, također, kroz ITU planiramo promijeniti tržnicu, napraviti tamo knjižnicu s popratnim objektima, sa stanovima za mlade. Ima tu dosta ideja, ali pomalo…

Za kraj jedno lagano pitanje. Predstavljate se kao gradonačelnik i saborski zastupnik. A mi vas pitamo, gradonačelnik ili saborski zastupnik?

Gradonačelnik, bez razmišljanja. Gradonačelnik je puno odgovornija i zanimljivija uloga. Stipe Mesić, koji je prošao sve i svašta, uvijek je rekao da mu je najteža i najljepša bila uloga gradonačelnika, jer kada si gradonačelnik onda si kriv i za lampu i za klupu i za lišće na pločniku i za sve što trebaš biti. Ono što želim reći, u gradonačelničkoj ulozi možeš naći puno više energije i motiva. Sabor je važna institucija, trebao bi biti najvažnija u hrvatskom političkom životu, ali, nažalost, nacionalna politika si je dala jako puno truda da uništi parlamentarnu demokraciju.

Bila bi tragedija kada bi Slaven ispao, a za Podravku Vegetu se ne bojim

Koprivnički profesionalni sport, barem trenutno tako izgleda, ne ide u dobrom smjeru?

Nekad su nam ponos, a nekad muka od koje nas boli glava i koja nam zadaje bol. No, činjenica da je da nam i Slaven i Podravka mnogo znače, jer nam stvaraju promociju i u hrvatskim i u europskim okvirima.
Što se tiče Slavena, desetak je godina u raskoraku između ambicija i mogućnosti i svi zajedno moramo napraviti sve da opstane u ligi, jer bila bi tragedija kada bi ispao. No, isto tako moramo si svi zajedno dati više truda da konačno nešto napravimo sa Školom nogometa. Godinama gledamo kako dolaze igrači izvana i kako lokalni dečki završavaju po okolnim klubovima ili županijskim ligama i tu si moramo dati svi što više truda, jer prostor za ići naprijed postoji. Teško ćemo vratiti publiku na tribinu ako ona mora gledati momčad u kojoj je osam-devet stranaca. Nemam ništa protiv njih, ali nije dobra poruka.
Što se tiče Podravke Vegete, korona je mnogo toga izokrenula i još prošle sezone upali smo u jednu dosta duboku provaliju. No, ne bojim se za Podravku, iako se i tu moramo više okretati prema vlastitim igračicama. Tu postoji veliki potencijal i ako se okrenemo njima i samo onim strankinjama koje nam trebaju, tada smatram da u jednom dugoročnom projektu, možda kroz tri-četiri sezone, Podravka ponovno može napasti Final foru Lige prvakinja. Tako se nekada i osvojila Europa.