DAN VOLONTERA

Kad vide tetu Đuku, klinci ne skidaju osmijeh jer ona im dolazi čitati priče, a sada u domove mališana ulazi iz velike šarene fotelje preko YouTubea

Kroz čitanje prenosim dio svog znanja, mudrosti i entuzijazma. Dobitna je to kombinacija i za djecu kojoj čitam, ali i za mene samu. Knjiga je sastavni dio mog života, a tada mi je cijeli svijet na dlanu, kaže Đurđa.

14:48h
0
Đurđa Kokanović // Foto: Marina Hižak

Brojna istraživanja pokazuju kako su volonteri ugodne, tople, savjesne, altruistične, suosjećajne i pouzdane osobe. Jedna od njih je i umirovljenica Đurđa Kokanović (70) iz Ludbrega koja se volontiranjem pridružila zajednici koja čini pozitivne promjene u svojoj okolini. U Gradskoj knjižnici i čitaonici Mladen Kerstner djeci čita priče, a ponedjeljkom i srijedom s knjigom prošeta ludbreškim vrtićima. Vrijeme posvećuje onome što voli, a to je druženje s mališanima.

Pitala sam mogu li se i ja doći igrati u vrtić

– Kroz čitanje prenosim dio svog znanja, mudrosti i entuzijazma. Dobitna je to kombinacija za djecu kojoj čitam, ali i za mene samu. Volontiranje je moj način života koji je započeo u mislima, a nastavljam ga djelima. Netko je lijepo rekao da nam u životu na kraju ostaje samo ono što smo nekome poklonili – kaže vedra volonterka ili kako je od milja zovu: teta Đuka.

Da Đurđa već četiri godine uljepšava trenutke vrtićarcima, “zaslužna” je jedna šetnja u kojoj je susrela djecu iz vrtića koja su je okružila.

– Znala sam često sresti vrtićarce i uvijek sam rado zastala da bih porazgovarala s njima. U šali sam pitala odgajateljicu mogu li se i ja doći igrati u vrtić, na što je ona odgovorila da ih mogu podsjetiti i doći im čitati priče. To me motiviralo da razgovaram s djelatnicom knjižnice koja je dala zeleno svjetlo – kaže.

Foto: Gradska knjižnica i čitaonica Mladen Kerstner Ludbreg

Tako je Đurđa ljubav prema pisanoj riječi počela prenositi i na mališane. U posjet vrtićima odlazi mjesečno. I tako već četiri godine. Radosno je dočekuju, potrče u zagrljaj noseći crteže koje su nacrtali samo za nju.

Djeca uživaju i uče nove riječi

– Sretna sam jer ponedjeljkom i srijedom vidim tridesetak nasmiješenih dječjih lica koja uživaju i jedva čekaju novu priču. Kasnije razgovaramo i prepričavamo sadržaj, a djeca također nauče nove riječi koje kasnije koriste u svom govoru – kaže Đurđa.

Iz bogatog knjižničnog fonda slikovnica i ilustriranih knjiga, a prema stručnom odabiru knjižničara, tijekom godine interpretativno pročita dvadesetak kvalitetnih slikovnica.

– Priče biramo iz našeg fon­da na dječjem odjelu, pazimo da ne bude preduga, da je djeci zanimljiva i da ima pouku. Primijetili smo da vole sluša­ti klasične bajke poput Crvenkapice, Vuka i sedam kozlića, Snjeguljice, Trno­ružice, Tri praščića tako da pazimo da nam je mjesečno jedna bajka na ras­poredu pa makar je djeca i više puta slušala – kaže knjižničarka Edita Kutnjak-Zlatar.

Foto: Gradska knjižnica i čitaonica Mladen Kerstner

No zbog pandemije koronavirsa, od travnja su odgođeni planirani programi koje knjižnica redovito održava, moguća je jedino posudba knjiga. Kako bi u ovo čudno vrijeme smanjili rizik za svoje korisnike, ubuduće će se knjige moći posuđivati i bez dolaska u knjižnicu: preko računala.

U vrijeme pandemije u domove mališana ulazi putem YouTubea

Kako sada, u vrijeme pandemije koronavirusa, ne odlazi vrtiće, dosjetili su se u ludbreškoj knjižnici da priče dođu djeci, uljepšaju im ove dane, ali i roditeljima koji, možda, ne stignu sami čitati svojoj djeci. Tako su snimili priču i stavili na Internet pa tako Đurđa iz velike šarene fotelje preko YouTube kanala ulazi u domove mališana.

Dolazi nam i vrijeme Božića, nade, zajedništva, ljubavi, ali i poticaja za dobrim, a Đurđina velika želja je da rusku bajku Božić djeda Martina snimi na lokalnom radiju.

– To je dirljiva priča, bio bi to poklon našim sugrađanima koji su sami da znaju da ima onih koji misle na njih. Ipak je od materijalnih poklona važnije darivanje pažnje i razumijevanja, širenje radosti i mira, a tu posebnu energiju oko Božića jako volim i radujem joj se – otkriva Đurđa.

U knjižnici su počeli s posudbom e-knjiga

– Brojnim programima i druženjima potičemo sugrađane na druženje s knjigom. Osobito je važno stvoriti naviku čitanja kod mladih. Zato na našem Dječjem odjelu organiziramo brojne radionice, pričaonice i druge sadržaje kako bi djeca stvorila naviku dolaziti u knjižnicu i čitati. Među prvima u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, točnije, 25. studenog, počeli smo s posudbom komercijalnih e-knjiga. Punimo bazu podataka i uskoro ćemo u našem katalogu korisnicima ponuditi stotinjak naslova – rekao nam je ravnatelj ludbreške gradske knjižnice Stjepan Stjepić.

Knjižnica je do početka pandemije priređivala niz događanja i kulturne sadržaje. Čitajmo grofovski program je kojim se od 2012. uključila u obilježavanje Mjeseca hrvatske knjige, s ciljem poticanja djece i mladih na čitanje knjiga kroz druženje s kostimiranim plemićima, grofovima i dvorskim damama.

Foto: Gradska knjižnica i čitaonica Mladen Kerstner Ludbreg

– Imamo prekrasan dvorac Batthyany te smo došli na ideju da povežemo priče iz povijesti sa samim dvorcem. Obučeni u baroknu odjeću, u perivoju dvorca i u samom dvorcu, djelatnici i volonteri knjižnice pričaju priče iz prošlosti i tako dočaravaju nekadašnji život na dvoru. Htjeli smo prikazati kako se nekad družilo s knjigom i što se čitalo – kazala je Edita Kutnjak-Zlatar koja je zaslužna za organizaciju cjelokupnog programa.

Dio dvorske svite, koju su utjelovili nekadašnji grof i grofica Batthyany, dvorske dame… bila je i Đurđa koja je glumila guvernantu.

– Bila sam kućna učiteljica i odgojiteljica grofove djece, čitateljica priča. Čitala sam o Ježu koji napušta svoj dom, Sovi na godišnjem odmoru, Priču o svraki te Cmoljcu koji zna gdje stanuje knjižnica. Nakon ispričane priče, djeca i učenici sudjelovali su u razgovoru, iznijeli svoja promišljanja, a ja sam ih tada navodila da spomenu neke od vrlina koje imaju likovi u pričama – kaže Đurđa.

Djeca oduvijek vole priče, jer ih vode u svijet mašte, bude osjećaje, uče ih razlikovati dobro od lošeg. One ih odgajaju, a u vrtić Đurđa uvijek dolazi s dvije knjige.

Roditelji čitaju samo lijepe priče, no trebaju znati razliku između dobrog i lošeg

– Jednu odaberu djelatnici knjižnice, a za nagradu mališanima pročitam Tri praščića ili Vuka i sedam kozlića, jer vole ponavljanja. Često roditelji čitaju samo lijepe priče nastojeći ih zaštiti od lošeg, no djeca bi trebala čuti da u pričama, kao i u stvarnom životu, ima i onog dobrog i lošeg da bi na kraju i sami znali razliku – kaže.

Foto: Gradska knjižnica i čitaonica Mladen Kerstner Ludbreg

Kad ne volontira, ova zaljubljenica u čitanje, naravno, najviše voli čitati, a knjiga koju je nedavno pročitala je Dućan sjećanja dok joj je najdraža Postolareva žena, najveći hit Adriane Trigiani, i po kritikama, najljepša ljubavna priča koju je ikad napisala.

– Mogu bez puno toga, ali bez knjige ne. Knjiga je sastavni dio mog života, a tada mi je cijeli svijet na dlanu – zaključuje volonterka ludbreške knjižnice Đurđa Kokanović.

Đurđa Kokanović // Foto: Marina Hižak

čitam...