Bit će da je bol po cijelom tijelu od gripe koja je, čini se, i meni pokucala na vrata, a ne od gledanja u ove koprivničke razglednice. No, tko zna, ne bih se kladio.
Za one koji možda ne znaju, radi se o 2006. godini, finalu rukometnog Kupa EHF-a koji se igrao u dvije utakmice. Podravki Vegeti bilo je to novo europsko finale, a na putu do treće titule stajao je mađarski Ferencvaroš. Ako ništa drugo trebalo im se osvetiti za 1995. godinu. Osim toga ganjale su samo gol razlike u uzvratu – to se itekako može dostići. Poželite li u detalje pročitati što se sve događalo pročitajte prisjećanje jednog od sudionika vremena, našeg bivšeg kolumnista Mateja Perkova, danas putopisca i visokogorca.
Kronikusi “kupili vrijeme”
Ipak, sljedeće retke posvetit ćemo malo više koprivničkom fenomenu – Gradu sporta, ali i gradu koji među rijetkima nema organizirano navijanje. Povijest u europskim okvirima vrlo cijenjene navijačke skupine Kronikusi koja danas postoji samo na društvenoj mreži Facebook neslavno je stala. Redovno objavljuju o rukometu i Podravki, no to bi bilo to.
Jedan od razloga zašto je sramota da ih nema – bez upiranja prstom u krivce (o tome ćemo kasnije op.a.) je i upravo ta 2006. godina. U Koprivnici se igrala uzvratna utakmica, a naši su navijači upozorili policiju: “Ne puštajte ih u grad!” Naša je policija ipak pustila 200, uglavnom ratobornih huligana u samo središte Koprivnice. Da bi stvar bila paradoksalnija, većina naših interventnih policajaca koji su opremljeni alatima za anesteziju bili su, ako se ne varam, na Prviću i nadgledali rušenje nelegalnih vikendica. U centru je bilo 20 navijača Podravke, Kronikusa. Grad je nakon sukoba 200 na 20 izgledao poput ratne zone, a sve se primirilo tek kad su stigli bjelovarski interventni policajci. Da nije bilo i tih 20 Koprivničanaca koji su pružali otpor i “kupili vrijeme” bojim se pomisliti što bi bilo.
“Uprava odlazi!”
Osobno sam se tada našao u unakrsnoj vatri, na novinarskom zadatku. Prije toga sam doslovno spašavao živu glavu nakon što me horda navijača Ferencvaroša vidjela s fotoaparatom. Tad ih je u kordonu gradom vodilo tek nekoliko policajaca. Utakmicu smo nažalost izgubili s jedan razlike. U centru smo “rat” dobili barem s dva razlike.
Naravno, najmanja je krivnja Kronikusa što smo u međuvremenu izgubili puno više od tog finala – navijanje. No, teško ih je baš do kraja amnestirati. Bivše Uprave kluba trudile su se ne naći zajednički jezik s navijačima. Nisu shvaćale da su svi sportski uspjesi klubova i reprezentacija čvrsto vezani podrškom s tribina. Mislite li da bi naši rukometaši stvarno dogurali do srebra, Vatreni do srebra i bronce – bez navijača? Kako bi završilo ovih nekoliko na knap utakmica Podravke u Ligi prvakinja da su cure imale podršku? Možda bismo danas govorili o 14 ili više bodova. Mada bodovi su u ovoj priči manje bitni. Pogotovo ako ih nemaš s kime dijeliti i u njima uživati.
Dobro znam neke od razloga zašto Kronikusa nema na utakmicama, barem onako kako bi se od njih očekivalo. Jasno mi je i da nema konkretnije inicijative iz kluba kako bi se sjelo za stol i pokušalo zaboraviti na sve što se događalo. U Koprivnici se ponovno stvara lijepa rukometna priča koja je nekako krenula s nikad prežaljenim Saraćom pa stala s čudnim potezima Uprave. Od Kronikusa smo tek povremeno mogli čuti: “Uprava odlazi!”.
Tribine nisu pune ni za džabe
Danas smo došli do situacije, za što nisu krivi ni Kronikusi ni rukometašice, pa ni treneri. Uprava bi se trebala zapitati zašto se karte za – nota bene – utakmice Lige prvakinja moraju dijeliti, besplatno?! Da bi stvar bila još pogubnija, tribine nisu pune na utakmicama na koje dolazi europska rukometna krema. Do toga je došlo zaslugom uprava, a današnja je samo nastavila ne cijeniti rad prve ekipe. I oni očito smatraju da igre Podravke ne vrijede ni eura.
U dvorani je 1815 sjedećih mjesta. Neka je karta simboličnih 10 eura za Ligu prvakinja. Oduzmete li 500-tinjak za gostujuće navijače, sponzorske karte i djecu – to je 13.000 eura. Dvije utakmice tjedno u Ligi prvakinja – to je 26.000 eura. Volio bih pitati nekoga u klubu tko radi transfere bi li se moglo dovesti kakve dvije igračice za taj mjesečni budžet. “Ali, da je 10 eura karta nitko ne bi došao”, reći će neki. E, tu je posao na Upravi da to ne bude problem. Ne bi bilo loše potražiti kakav savjet od susjednog Slavena, jer i ovih 700-tinjak karata po skupljim cijenama ipak nešto znači. Održava naviku, a nastave li na proljeće s dobrim igrama ne sumnjamo da ćemo gledati četveroznamenkaste brojke i protiv Istre.
Netko će reći da je kasno za Kronikuse i da su se “rastepli” po zemlji i svijetu, no vjerujem da ima kritične mase koja bi znala okupiti svježu “krv”. Znam da je jako nategnuto, no zar ne bi bilo dobro da oni – iako među njima ima i Dinamovaca i Hajdukovaca – svoju strast pretoče i na nogometnu tribinu? Jer, sve gore napisano u velikoj mjeri stoji i za Slaven.
A Podravka? Danas igra baš protiv tog Ferencvaroša koji, prema najavi, stiže s navijačima. Organi reda u međuvremenu su mnogo naučili pa nema straha od ponavljanja 2006. No, bitku na tribini ne znam kako ćemo dobiti.
Koprivnica u subotu dočekuje snažni Ferencvaroš, stižu stare suparnice i vatreni navijači
